REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2543/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3051/2023-6 od 14. ožujka 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2147/2022-47 od 26. svibnja 2023., na sjednici održanoj 21. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv citirane drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 310.356, 85 eura sa zateznim kamatama od 13. veljače 2016. te je odlučeno o troškovima postupka.
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja (dva) za koja on smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te se poziva da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio, utvrdivši da je između stranaka bio sklopljen ugovor - Okvirni sporazum o operativnom leasingu automobila Ev broj 6/2010/A od 15. studenoga 2010. (dalje: Okvirni sporazum) te da je između stranaka sporan način obračuna visine naknade prema čl. 14 Okvirnog sporazuma. Tužitelj tvrdi da mu pripada pravo na ugovornu kaznu, jer da je ispunjen uvjet da su svi automobili iz skupine vozila prešli sveukupnu kilometražu za tu skupinu. Prvostupanjski sud zaključuje da je ispunjen taj uvjet i da je tuženik izvršio djelomičnu isplatu, prema svom pristupu metodi obračuna. Taj sud prihvaća tužiteljev pristup da je smisao obračuna prema čl. 14. Okvirnog sporazuma da se ugovorna kazna izračunava u odnosu na svako pojedinačno vozilo i njegovu razliku prijeđenih kilometara, kada je ispunjen preduvjet da su svi automobili iz određene skupine prešli sveukupnu kilometražu za tu skupinu. Za razliku od prvostupanjskog suda drugostupanjski sud ne prihvaća obračun ugovorne kazne za svako pojedino vozilo kod kojeg je došlo do više prijeđenih kilometara, već prihvaća pristup tuženika da prilikom izračuna ugovorne kazne je ključna kumulirana kilometraža svih vozila određene skupine i da to znači da prilikom obračuna ugovorne kazne od sveukupne kilometraže koju su ostvarila vozila određene skupine se oduzme predviđena kilometraža za tu skupinu. Naglašava da odredbe čl. 14. Okvirnog sporazuma nije dvosmislena, već možda da nije sasvim precizna, ali da je odrediva kad je u pitanju utvrđenje na koji način su stranke ugovorile obračun ugovorne kazne, a time i u pogledu određivanja njihove prave volje kod sklapanja sporazuma.
5. Taj sud navodi i to da tužitelj nije prigovarao matematičkoj ispravnosti tuženikovog obračuna ugovorne kazne već samo metodologiji obračuna.
6.1. U odnosu na takve zaključke drugostupanjskog suda tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe da je on već u tužbi obrazložio pogrešnost matematičkog obračuna tuženika te da tužiteljev tužbeni zahtjev nikako ne bi smio biti odbijen u cijelosti.
6.2. Nadalje tužitelj ističe da je u drugostupanjskom postupku došlo do osobito teške povrede odredaba parničnog postupka kada je cijenjeno držanje tužitelja u procesnom smislu te da je drugostupanjski sud odstupio od shvaćanja u primjeni prava iz svoje ranije odluke. Stoga da je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku drugostupanjskog suda. Ističe povredu prava na pravično/pošteno suđenje, jamstva jednakosti pred zakonom, prava vlasništva i poduzetničkih sloboda.
6.3. Predlagatelj naznačuje i dva pravna pitanja.
7. Što se tiče naznačenih pravnih pitanja ona se odnose na tvrdnje predlagatelja o počinjenim osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka te tumačenja nejasnih odredbi Okvirnog sporazuma, ali pri tome predlagatelj ne naznačuje adekvatne razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP. Zbog toga nema potrebe za intervencijom ovog suda jer on niti ne ukazuje na različitost sudske prakse vezano za naznačena pitanja, a one odluke na koje se poziva ne izražavaju pravno shvaćanje u pogledu prijedlogom postavljenog pravnog pitanja u okviru činjenične i procesnopravne situacije koja bi bila usporediva s ovopredmetnom. Stoga nije dokazan razlog važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava.
8. U odnosu na pozivanje na povredu temeljnih ljudskih prava valja naglasiti da navodima iz prijedloga predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je tužitelju u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo, pa tako ni ona prava na čiju povredu se on poziva u prijedlogu. Prvenstveno predlagatelj izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom ističući svoje viđenje činjeničnog stanja, svoje viđenje ocjene dokaza, tumačenja sadržaja norme ugovora između stranaka te svoje viđenje bitnih povreda postupka. Međutim, ovaj sud uočava da je drugostupanjskog odlukom sud dao dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Kada tužitelj navodi da nije bilo mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva u cijelosti za naglasiti je da u odnosu na drugu metodu obračuna, prihvaćenu od strane drugostupanjskog suda, tužitelj nije dokazao nepravilnost one visine priznate po metodi obračuna tuženika. Tužitelj je u tužbi i u postupku u bitnome tvrdio da je visina tužbenog zahtjeva koja je osnovana ona koja se dobije metodom obračuna na koju se on poziva, a da je ova druga metoda pogrešna i u izračunu, ali koji je to izračun točan po toj metodi tužitelj nije dokazao u postupku.
9. Radi navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog je odbijen u onom dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP je odbačen u onom dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
Zagreb, 21. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
