Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9662/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČR, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Orahovica, protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: 9 Pp-1025/2022 od 19. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Orahovica i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. ČR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna.

1.1.Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

2.Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.Žalba je neosnovna.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.Razmatrajući navode žalitelja u pogledu odluke o kazni ovaj je sud utvrdio da je kazna izrečena u zakonom propisanim granicama te da je prilikom njezina odmjeravanja prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti odlučne za mjeru kazne i osobu okrivljenika iz članka 36. Prekršajnog zakona, pa je imajući u vidu težinu djela u konkretnim okolnostima postupanja, primjereno ponašanje okrivljenika nakon počinjenja djela, kajanje, lošije materijalne prilike s obzirom na opterećenost kreditom, nezaposlenu suprugu i obvezu uzdržavanja djeteta, u neposrednom kontaktu, stekao dojam da će se u konkretnom slučaju i znatno ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja. Suprotno tvrdnji žalitelja, budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da okrivljenik ranije nije dolazio u sukob sa zakonom pa se njegovo ponašanje može smatrati izoliranim slučajem, a žalitelj ne upire na postojanje takvih okolnosti i razloga u odnosu na osobu okrivljenika i djelo, koji bi doveli u pitanje pravilnost odmjerene kazne, to nema uvjeta za preinačenje odluke o kazni. Takvu odluku prihvaća i ovaj sud smatrajući izrečenu novčanu kaznu individualiziranom osobi počinitelja te pogodnom za ostvarivanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

6. Neosnovano ističe žalitelj da je okrivljeniku uz novčanu kaznu trebalo izreći i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je zaštitna mjera propisana kao fakultativna, a prvostupanjski sud nije našao opravdanim izreći je na temelju u postupku utvrđenih i cijenjenih svih relevantnih okolnosti postupanja inkriminirane prilike, u neposrednom kontaktu s okrivljenikom, očito smatrajući da će se i samo izrečenom novčanom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje. Naime, prvostupanjski sud je imao u vidu ozbiljnu životnu dob počinitelja i da kao dugogodišnji vozač ranije nije osuđivan zbog takvih prekršaja kao i iskazanu svijest o opasnosti predmetnog protupravnog postupanja u prometu, na temelju čega je mogao zaključiti da nije sklon protupravnom postupanju u prometu i da će ubuduće imati na umu dužnost postupanja u skladu s pozitivnim propisima, s obzirom i na njegove egzistencijalne razloge vezane uz posjedovanje vozačke dozvole. Stoga je i ovaj sud mišljenja da izricanje zaštitne mjere ne bi bilo u razmjeru s težinom predmetnog prekršaja (s obzirom da je u neznatnoj mjeri ostvario obilježja težeg prekršaja), prekršaja koji se mogu očekivati od okrivljenika i stupnjem njegove opasnosti, kako je to propisano odredbom članka 51.a Prekršajnog zakona.

7.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. studenoga 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.