REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4017/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Mesarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, postupajući po prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-63/2024-2 od 21. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-372/2013-15 od 15. studenoga 2023., u sjednici održanoj 20. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-63/2024-2 od 21. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-372/2013-15 od 15. studenoga 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je navela da prijedlog podnosi zbog procesno pravnih i materijalno pravnih pitanja te zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je navela sljedeća pravna pitanja:
„I. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima, koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?
II. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?
III. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
IV. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvima zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?
V. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?
VI. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?“.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog.
5. Prijedlog nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu postavljenih pravnih pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima koja su u skladu sa već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda izraženim u revizijskim odlukama: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022, a ovaj je sud već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd-318/2024-2 od 6. ožujka 2024., Revd- 2770/2024 od 2. srpnja 2024 i drugima).
7. Stoga, pitanja iz prijedloga tuženice nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, niti bi u odnosu na odluke suda Europske unije na koje se poziva predlagateljica trebalo preispitati sudsku praksu.
8. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede njegovog temeljnog ljudskog prava zajamčenog odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Međutim, tuženica u prijedlogu nije dokazala da joj je pogrešnom primjenom materijalnog prava ili počinjenjem bitnih povreda odredaba parničnog postupka materijalno pravo u ovom predmetu pogrešno primijenjeno.
11. Kako je ovaj sud u okviru odgovora na postavljena pitanja već ocijenio da su nižestupanjski sudovi postupili u skladu s postojećom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tako predlagateljica svojim navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
