1

Poslovni broj Gž -1456/2022-9

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž -1456/2022-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z., OIB:…., zastupan po M. - A. M. J., odvjetnici iz Z. protiv tuženika T. H. d.o.o., Z., OIB: ….zastupan po O. d. O. i P. iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. Psp- 4/2022 od 25. kolovoza 2022., 18. prosinca 2023.,

 

                                             r i j e š i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A. H. d.o.o., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. Psp-4/2022 od 25. kolovoza 2022. 

 

II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

        Obrazloženje

 

1.              Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. Psp-4/2022 od 25.08.2022.g. u točci I. izreke odbijen je prigovor tuženika o sudskoj  nenadležnosti prvostupanjskog suda, dok je u točci II. izreke odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme - kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi ….u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. …stambena zgrada br. 3-21 u S. ulici i dvorište, površine 3851 m2, upisana u zk. ul…..,

 

 

 

k.o….., Z. o. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od 1. kata do 5. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od 1. kata do 5. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, te da je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od 1. kata do 5. kata stambene zgrade, uz uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja, dok je točkom III. izreke naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

2.               Protiv točke II. i III. citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a) navodeći u bitnom da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije cijenio iskaz svjedoka J. L., da je pogrešno ocijenio Izjavu od 22.12.2021.g., te da nije proveo predloženi očevid na licu mjesta, zatim da je pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na odredbe čl. 7., 10., 12. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV-a ) jer da je on bio u posljednjem isključivom mirnom posjedu predmetnih kanalica koje da je i postavio, sve do neovlaštenog upada tuženika čime da je počinjeno smetanje posjeda, da predmetne kanalice nisu pertinencija, već samostalna stvar i iste da mogu biti predmetom posjedovanja, te da je počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Slijedom navedenog predložio je preinačenje pobijanog rješenja, odnosno podredno ukidanje i vraćanje na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3              Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve navode iz žalbe, navodeći u bitnom da je prvostupanjski sud pravilno na temelju svih dokaza u spisu utvrdio i obrazložio da kanalice ne mogu biti samostalni predmet posjedovanja, već njihov posjed izvršavaju suvlasnici zgrade putem posjedovanja same zgrade, te da tužitelj nije dostavio dokaze na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi da tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu. Stoga je predložio odbijanje žalbe tužitelja kao neosnovane uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu telekomunikacijske opreme – kanalice u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi ….u Z., na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od 1 do 5 kata stambene zgarde radi postavljanja svojih kabela i postavljanja ormarića na kanalice, uz uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem postavljenih kabela, te zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

 

6.              Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da vršenje telekomunikacijske usluge (putovanje signala) putem kablova koji prolaze kroz kanalicu samo po sebi ne predstavlja posjedovanje kanalice u kojoj se ti kablovi nalaze, u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZV-a, obzirom da smještaj kabela u kanalicu notorno nije nužna pretpostavka mogućnosti putovanja signala kroz taj kabel, pa da nije moguće samim postojanjem kabela kroz koji putuje signal pretpostaviti i da onaj tko taj signal šalje, za smještaj tog kabela koristi kanalicu. Nadalje utvrđuje da kanalice koje su pričvršćene uz zid građevine i kroz koje su položeni kabeli koji služe pružanju telekomunikacijskih usluga u toj građevini, nisu i ne mogu biti samostalan predmet posjedovanja, već da se posjedovanjem građevine ujedno ostvaruje faktična vlast (posjed) i na takvim kanalicama koje su samo dio te građevine tj. njen pripadak. Kako je namjena i svrha predmetnih kanalica strogo ograničena na omogućivanje posjednicima građevine korištenje telekomunikacijskih usluga, kanalice da nisu, niti dio stvari koji bi mogao biti samostalan predmet posjedovanja u smislu odredbe čl. 10. st. 4. ZV-a. Isto tako utvrđuje  i da, bez obzira što je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik predmetne kanalice postavio i koristi ih za smještaj kabela putem kojih pruža svoje usluge, te ih u tu svrhu i održava, nije i po prirodi stvari ne može biti posjednik predmetnih kanalica u smislu čl. 10. st. 1. ZV-a, već da su posjednici kanalica one osobe koje su posjednici stambene zgrade u kojoj se iste nalaze, a posjed tih kanalica ostvaruju posjedovanjem stambene zgrade, a tužitelj da otvaranjem i održavanjem kanalica kroz koje prolazi telekomunikacijska infrastruktura po svojim djelatnicima ima status punomoćnika u posjedovanju u smislu čl. 12. ZV-a obzirom da tada ostvaruje faktičnu vlast onog posjednika zgrade po čijem nalogu, odnosno za čiju korist poduzima radnje na kanalicama tj. ostvaruje faktičnu vlast onog posjednika koji koristi njegovu uslugu, radi čijeg pružanja se poduzimaju radnje na kanalicama.

 

7.              Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredaba čl. 22. st. 1. i 2. ZV-a utvrđuje da tužitelj nema ovlast štititi posjed predmetnih kanalica, te tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

8.              Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.  ZPP-a jer je odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva, te ista ne trpi od takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Također nije utvrđeno niti postojanje ostalih bitnih povredi iz čl. 354. st. 2. na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

9.               Isto tako nisu osnovani navodi tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, kao niti o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

10.              Među strankama nije sporno:

- da je predmetne horizontalne i vertikalne kanalice u stambenoj zgradi na adresi ….u Z., od 1. do 5. kata postavio tužitelj

- da kroz predmetne kanalice prolaze telekomunikacijski kabeli pomoću kojih tužitelj pruža svoje usluge korisnicima, odnosno stanarima stambene zgrade

- da je tuženik u predmetne horizontalne i vertikalne kanalice postavio svoje telekomunikacijske kabele i ormariće na kanalice radi pružanja usluge korisnicima, odnosno stanarima predmetne stambene zgrade i to na temelju pisane suglasnosti suvlasnika zgrade od 30.09.2021.g.

- da su se u predmetnim kanalicama do utuženog čina nalazili samo kabeli tužitelja, a sada se pored njih nalaze i kabeli tuženika.

 

11.               Sporno je među strankama da li predmetne kanalice mogu biti samostalan predmet posjedovne zaštite, te posljedično tome, da li tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu u smislu čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZV-a.

 

12.              Ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilno stajalište prvostupanjskog suda u dijelu u kojem isti smatra da kanalice koje su pričvršćene za zid građevine i kroz koje su položeni kabeli koji služe pružanju telekomunikacijske usluge u toj građevini predstavljaju pripadak građevine ( u konkretnom slučaju stambene zgrade ) slijedom čega da ne mogu biti samostalan predmet posjedovanja u smislu čl. 10. st. 4. ZV-a, već se posjedovanjem građevine ujedno ostvaruje i faktična vlast ( posjed ) i na kanalicama.

 

13.              Naime, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZV-a pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Dok je jedna stvar pripadak druge, ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari onako kako je inače dijele odvojeni dijelovi stvari (čl. 6. st. 2. ZV-a), a tko ima pravo vlasništva ili koje drugo stvarno pravo na nekretnini, ima ga time i na onome što je njezin pripadak (čl. 5. st. 2. i 3. ZV-a).

 

14.              Slijedom navedenog pravilan je daljnji zaključak prvostupanjskog suda da, iako je pravni prednik tužitelja postavio sporne kanalice, te iako ih koristi za smještaj kabela za pružanje usluge i u tu svrhu ih održava, ne može biti posjednik istih u smislu čl. 10. st. 1. ZV-a, već da su posjednici istih isključivo posjednici stambene zgrade u kojoj se kanalice nalaze, a da tužitelj radnjama otvaranja kanalica i održavanjem istih ima položaj pomoćnika u posjedovanju, obzirom da tada ostvaruje faktičnu vlast onog posjednika zgrade ( korisnika ) po čijem nalogu, odnosno za čiju korist takve radnje poduzima, a čemu u prilog da ukazuju i pisane suglasnosti predstavnika suvlasnika zgrade ( list 5 i 92 -93 spisa).

 

15.              Pored toga, po stavu ovog drugostupanjskog suda, valja istaknuti da je  odredbom čl. 24.b st. 1. i 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama ( NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17, dalje ZEK) koji je bio na snazi u vrijeme utuženja i nastanka utuženog čina, a na koju se tijekom postupka pozivao i tuženik, bilo propisano da svi operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku uvesti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito, te da vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža.

 

16.               Nesporno je u konkretnom slučaju tuženik kabele u postojeće kanalice postavio na temelju suglasnosti suvlasnika predmetne zgrade (list 92-93 spisa ) slijedom čega nije postupao samovlasno u smislu čl. 20. st. 2. ZV-a, čime su po stavu ovog suda, ispunjene i pretpostavke iz stavka 4. toga članka, kojim je propisano da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom, a u ovom slučaju čin polaganja kablova u postojeću infrastrukturu unutar zgrade, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima, bio je propisan naprijed citiranom odredbom čl. 24.b ZEK-a.

 

17.              Dakle, po stavu ovog drugostupanjskog suda postupanje tuženika u konkretnom slučaju nema obilježje smetanja posjeda jer ne predstavlja samovlasno zadiranje u posjed tužitelja, niti sadrži elemente protupravnosti. Naime, tuženik je u konkretnom slučaju postupio u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom, a takvo   ponašanje ne znači i svjesno zadiranje u tuđi posjed.

 

18.              Pri tom okolnosti tehničke izvedivost, cijena i uvjeti  korištenja kanalica kao infrastrukture u smislu naprijed citiranog čl. 24 b ZEK-a nisu od utjecaja na parnicu radi smetanja posjeda, već isto može biti predmetom drugih odgovarajućih postupaka.

 

19.              Tužitelj u žalbi, između ostaloga, tvrdi da kanalice štite kabele i time služe svrsi kabela, a ne stambene zgrade. U odnosu na navedeno treba reći da tuženik kanalice nije uklonio, te da i nakon što je tuženik u iste postavio svoje kablove, one i dalje ispunjavaju svrhu zaštite (i) tužiteljevih kabela, zbog koje su postavljene.

 

20.              U odnosu na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se tuženik poziva, a koje se tiču posjedovne zaštite pružene u odnosu na šahtove kanala podzemne distributivno-komunikacijske infrastrukture, treba reći da nije riječ o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama, pa u tom smislu nema mjesta ni primjeni pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-1333/12-2 od 22. listopada 2012., prema kojem su šahtovi kanala distributivno-komunikacijske infrastrukture stvari, a nasilno otvaranje šahtova te uvlačenje i postavljanje optičkih kabela drugih operatera pored postojećih kabela tužitelja smetanje posjeda. Ovo stoga što kanalice nisu stvari, kao što je to podzemna kabelska kanalizacija, već su pripadak stvari.

 

21.               U odnosu na žalbene navode u svezi iskaza svjedoka J. L. valja istaknuti da iz spisa proizlazi da navedeni svjedok nije neposredno saslušan tijekom postupka, već su se stranke na ročištu održanom 30.06.2022.g. suglasile da se za potrebe predmetnog postupka cijeni iskaz navedenog svjedoka kojeg je dao u drugom parničnom postupku pod posl. br. Psp-49/21. Iz zapisnika o saslušanju navedenog svjedoka  ( list 375-378 spisa ) proizlazi da je isti iskazivao općenito o činjenicama postavljanja kabela u više zgrada u Z., dok je u odnosu na predmetnu zgradu iskazao samo da mu je poznato da je kanalice na adresi ….postavio DCM slijedom čega njegov iskaz nije odlučan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, niti utječe na utvrđenje činjeničnog stanja.

 

22.              Također niti provođenje očevida nije odlučno jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj ne može biti posjednikom predmetnih kanalica obzirom da ne predstavljaju samostalnu stvar, pa je posve irelevantno da li su kabeli spojeni na zaključane razvodne kutije. Pored toga nesporno je utvrđeno tijekom postupka da su predmetne kanalice postavljene od strane tužitelja i da su se u istima nalazili isključivo kabeli tužitelja sve do utuženog čina.

 

23.              Isto tako, cijeneći predmet spora – zahtjev za pružanje posjedovne zaštite, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke ni žalbene tvrdnje tužitelja u dijelu u kojem ustraje u tome da su predmetne kanalice njegovo vlasništvo, budući da je u ovakvom sporu raspravljanje ograničeno na posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje, a bez raspravljanja i dokazivanja prava na posjed.

 

24.              Slijedom navedenog pravna stajališta navedena u pobijanoj odluci zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

 

25.              Obzirom na iznijeto valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijano rješenje, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a kako je i odlučeno u točci I. izreke ovog rješenja. 

26.              Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točci II. izreke ovog rješenja.

 

27.               Niti tuženiku nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja pa ta radnja, kao ni taj trošak, nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ovog rješenja.

 

 

 

                                                        U Rijeci, 18. prosinca 2023.g. 

 

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović, v.r.