Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-740/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Eror odvjetnik u Osijeku, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa ODO u Karlovcu, građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-251/2018-40 od 19. svibnja 2022. i dopunske presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-251/2018-52 od 7. lipnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-251/2018-52 od 7. lipnja 2024. u dijelu pod točkom I izreke.

II. Preinačava se gore navedena dopunska presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-251/2018-52 od 7. lipnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćenog instruktorskog dodatka sukladno čl. 14. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/2008) ukupan iznos od 1.084,88 Eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose

- 271,22 Eura od 10.lipnja 2013 do isplate

- 271,22 Eura od 10.srpnja 2013. do isplate

- 271,22 Eura od 10. kolovoza 2013. do isplate

- 271,22 Eura od 10. rujna 2013. do isplate

i to uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015.do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Preinačava se dopunska presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr- 251/2018-52 od 7. lipnja 2024. u dijelu pod točkom IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćenog roniteljskog dodatka sukladno čl. 7. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/2008) ukupan iznos od 4.509,08 Eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to:

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10.prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10.siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10.veljače 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10.ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10.lipnja 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 eura tekućim od 10. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10. studenog 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10.siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10.veljače 2014. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10. ožujka 2014. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10. svibnja 2014. do isplate

- na iznos od 237,32 Eura tekućim od 10.lipnja 2014. do isplate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Ukida se dopunska presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-251/2018-52 od 7. lipnja 2024. u dijelu pod točkom III izreke, te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-251/2018-40 od 19. svibnja 2022. pod točkom VII izreke.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 519,89 Eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja broj Pr-251/18 od 19. svibnja 2022.naloženo je tuženoj

-da tužitelju na ime neisplaćenog regresa za godišnji odmor za 2017 godinu isplati iznos od 1.250,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2018. do isplate (toč. I. izreke);

-da tužitelju na ime neisplaćenog dodatka za dežurstvo isplati iznos od 612,92 sa pripadajućom zateznom kamatom na iznosa i sa dospijećem pobliže označenim u izreci pod točkom II. presude;

- da tužitelju na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati iznos od 697,76 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznose i sa dospijećem pobliže označenim u točki III. izreke presude;

- utvrđeno je da je tužitelj u cjelokupnom utuženom razdoblju od studenog 2012. do zaključno sa studenim 2017. obavljao kod tužene posao ronitelja i to na način da je od studenog 2012. pa sve do 19. veljače 2016. imao status ronitelja, a od 19. veljače 2016. kada je uspješno završio napredni tečaj ronjenja, isti je stekao status starijeg ronitelja samostalnog te mu sukladno navedenom od studenog 2012. pa zaključno sa svibnjem 2014. pripada roniteljski dodatak iz čl. 7. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08), dok mu od 1. lipnja 2014. pa zaključno sa studenim 2017. pripada roniteljski dodatak iz čl. 9. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba /NN 134/14) (toč. IV. izreke);

- naloženo je tuženoj da tužitelju na ime neisplaćenog roniteljskog dodatka sukladno čl. 9 Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14) isplati iznos od 33.389,74 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznose i sa dospijećem pobliže označenim u točki V. izreke presude;

- utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od svibnja pa zaključno s kolovozom 2013. obavljao kod tužene posao instruktora te mu sukladno navedenom pripada pravo na instruktorski dodatak sukladno čl. 14. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN 50/20089 (toč. VI. Izreke);

- naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju na ime neisplaćenog instruktorskog dodatka sukladno čl. 14. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/2008) iznos od 4.087,08 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i sa dospijećem pobliže označenim u točki VII. Izreke presude;

- naloženo je tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2022. do isplate (toč. VIII. Izreke).

Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto razlici naknade plaće (toč. IX. Izreke).

Kako sud prvog stupnja nije odlučio o zahtjevu tužitelja iz toč 5. Tužbenog zahtjeva specificiranog podneskom od 27. prosinca 2021. za isplatu roniteljskog dodatka sukladno čl. 7. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/2008) u ukupnom iznosu 33.973,71 kn to je tužitelj predložio donošenje dopunske presude.

Nadalje, tužitelj je žalbom pobijao presudu Pr-251/18 od 19.5.2022.u dijelu kojim nije prihvaćen glavni tužbeni zahtjev. Naime, prvostupanjski sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu pod točkom III. izreke na ime razlike plaće za prekovremeni rad prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a da prethodno nije odlučio o glavnom tužbenog zahtjevu, te je jednako tako pod točkom VII izreke na ime neisplaćenog instruktorskog dodatka prihvatio drugi eventualno kumulirani zahtjev tužitelja, a da prethodno nije odlučio o glavnom zahtjevu i prvom eventualno kumuliranom zahtjevu. Stoga su ti žalbeni navodi smatrani kao prijedlog za donošenje dopunske presude.

2. Pobijanom dopunskom presudom dopunjena je presuda toga suda broj Pr-251/2018 od 19. svibnja 2022. na način:

- da je odbijen glavni zahtjev tužitelja za isplatu s osnova prekovremenog rada u iznosu od 8.688,38 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke);

- da je odbijen glavni zahtjev tužitelja za isplatu s osnova instruktorskog dodatka sukladno čl. 14. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/2008)u iznosu od 8.174,16 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke);

- da je odbijen prvi eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za isplatu intstruktorskog dodatka sukladno čl. 14. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/2008) u iznosu od 6.130,60 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. III. izreke);

- da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu roniteljskog dodatka sukladno čl. 7 Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/2008) u iznosu od 33.973,71 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. IV. izreke).

3. Protiv citirane dopunske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prekovremeni rad, roniteljski i instruktorski dodatak.

6. Utvrdivši da je tužitelj u utuženom razdoblju od svibnja 2013. do svibnja 2014. radio prekovremeno, sud prvog stupnja prihvatio je varijantu nalaza i mišljenja vještaka u kojoj je obračunata razlika plaće na način da su u obzir uzeti slobodni dani iz evidencije kao iskorišteni slobodni dani za prekovremeni rad (izuzev slobodnih dana ostvarenih za stražu i dežurstvo) te je u takvoj varijanti utvrđena visina razlike neisplaćene naknade za prekovremeni rad u iznosu od 697,76 kn zbog čega sud prvog stupnja dopunskom presudom odbija glavni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 8.688,38 kn, dok je presudom prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev za isplatu 697,76 kn.

6.1. Pri tome je sud prvog stupnja smatrao da se, obzirom da je vještak u nalazu i mišljenju izuzeo slobodne dane ostvarene za stražu i dežurstvo, a tužitelj nije dokazao da bi slobodne dane ostvario i po nekoj drugoj osnovi, ostali slobodni dani imaju odnositi na prekovremene sate koje je tužitelj ostvario radom na terenu.

7. Ovakvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja kao pravilno i zakonito u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Naime, obzirom da je vještak u drugoj varijanti svog nalaza i mišljenja, koje je temeljio na evidenciji radnog vremena dostavljenoj od strane tuženice, izuzeo slobodne dane ostvarene za stražu i dežurstvo, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi preostale slobodne dane ostvario i po nekoj drugoj osnovi, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se ostali slobodni dani imaju odnositi na prekovremene sate koje je tužitelj ostvario radom na terenu.

9. Pri tome je za navesti kako činjenica što tuženica nije dostavila u spis predmeta naloge iz kojih bi bilo razvidno po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani, ne znači da sud uopće ne treba uzeti u obzir ostvarene (iskorištene) prekovremene sate, kraj nedvojbenog utvrđenja da je tužitelj kroz utuženo razdoblje iskoristio slobodne dane.

9.1. Dakle, na tužitelju je tijekom postupka bio teret dokaza navoda da je preostale slobodne dane (nakon što je vještak izuzeo slobodne dane ostvarene za stražu i dežurstvo) ostvario po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi rada na terenu, što isti nije dokazao.

10. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. St. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

11. U pogledu tužbenog zahtjeva s osnova neisplaćenog instruktorskog dodatka sukladno čl. 14. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/2008) sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj u razdoblju od 2.svibnja 2013. do 26. lipnja 2013. kao i od 5. srpnja 2013. do 29. kolovoza 2013. obavljao posao instruktora u Požegi, te je temeljem čl. 14 Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće prihvatio drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te tako treću varijantu nalaza i mišljenja vještaka prema kojoj je izračun izvršen po koeficijentu 0,1 sa obrazloženjem da iz priložene dokumentacije nije dokazano točan broj sati koje je tužitelj odradio za mjesece svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2013., pa odbija glavni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 8.174,16 kn i prvi eventualno kumulirani za isplatu iznosa 6.130,60 kn, dok je presudom prihvaćen drugi eventualno kumulirani zahtjev za isplatu iznosa od 4.087,08 kn.

12. Odredbom čl. 14. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće određeno je da djelatnim vojnim osobama koje su imenovane ili raspoređene na ustrojbena mjesta djelatnih vojnih osoba nastavnika/instruktora pripada nastavnički/instruktorski dodatak temeljem mjesečnog broja sati u nastavi/izobrazbi. Pravo na nastavnički/instruktorski dodatak utvrđuje se za svaki mjesec posebno, a temeljem ovjerenih lista o evidenciji rada nadležnog čelnika ustrojbene cjeline. Koeficijent 0,3 pripada za 70 sati mjesečno i više, koeficijent 0,2 za 50 do 59 sati mjesečno i koeficijent 0,1 za 40 do 49 sati mjesečno.

13. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je u pogledu ovog dodatka činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime iz zapovijedi MORH-a (list 136-138) proizlazi da je tužitelj upućen kao instruktor u razdoblju od 2.svibnja do 26. lipnja 2013. i od 5. srpnja do 29. kolovoza 2013.u Središte za temeljnu obuku ZOD "F.K.F." vojarna 123 brigade HV Požega. Iz iskaza svjedoka NŠ proizlazi da je tužitelj obučavao kao instruktor ročnike u kampovima, te su se instruktori u kampovima dizali ujutro u 5 sati i radili do 19-20 sati. Tužitelj u iskazu navodi da je bio u Požegi na ispomoći za obuku ročnih vojnika

13.1. Iz dnevne evidencije radnog vremena koja prileži spisu (list 59-63) proizlazi da tužitelj za mjesec svibanj 2013. ima odrađenih 182 sata, za lipanj 152, za srpanj 152 i za kolovoz 184 sata.

13.2. Obzirom je tužitelj u spornom periodu bio instruktor u kampu, očito je da se odrađeni sati u cijelosti odnose na nastavu/ izobrazbu u kampu, pa tužitelju po stavu ovog suda pripada nastavnički/instruktorski dodatak primjenom koeficijenta 0,3 sukladno čl. 14 Pravilnika slijedom čega je prihvaćena varijanta vještaka izrađena prema tom koeficijentu i sukladno tome glavni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 8.174,16 kn/ 1.084,88 Eura.

14. Stoga je temeljem čl. 373.a ZPP valjalo preinačiti dopunsku presudu u toč. II. izreke, prihvatiti glavni tužbeni zahtjev i dosuditi tužitelju iznos od 1.084,88 Eura (toč. II. izreke ove presude), dok je eventualno kumulirane zahtjeve u toj procesnoj situaciji valjalo ukinuti temeljem čl.369. st. 5 ZPP i odlučiti kao u izreci pod točkom I. rješenja.

15. U pogledu tužbenog zahtjeva za isplatu roniteljskog dodatka za razdoblje od studenog 2012. do svibnja 2014. godine u iznosu od 33.973,71 kn sud prvog stupnja dopunskom presudom odbija taj dio tužbenog zahtjeva sa obrazloženjem da tužitelj u tom periodu nije završio tečaj ronjenja radi čega mu ne pripada niti instruktorski dodatak.

16. Prema čl. 7. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće djelatnoj vojnoj osobi koja ima roniteljsko zvanje i raspored na roniteljsko ustrojbeno mjesto pripada roniteljski dodatak, ovisno o kategoriji stručne i borbene osposobljenosti.

17. Točkom IV izreke presude Pr-251/18 od 19. svibnja 2022. godine pravomoćno je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od studenog 2012. do zaključno sa studenim 2017. obavljao kod tuženika posao ronitelja i to na način da je od studenog 2012. do 19. veljače 2016. imao status ronitelja, a od 19. veljače 2016. kada je uspješno završio napredni tečaj ronjenja, isti je stekao status starijeg ronitelja samostalnog te mu sukladno navedenom od studenog 2012. pa zaključno sa svibnjem 2014. pripada roniteljski dodatak iz čl. 7 Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08), dok mu od 1. lipnja 2014. pa zaključno sa studenim 2017. pripada roniteljski dodatak iz čl. 9 Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14).

18. Stoga osnovano tužitelj upire na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi s kojima prvostupanjski sud odbija zahtjev proturječni samoj izreci presude u toč. IV. 19. Koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a, te imajući u vidu da je presudom suda prvog stupnja broj Pr-251/18 od 19. svibnja 2022. pravomoćno utvrđeno da je tužitelj imao status ronitelja u utuženom periodu od studenog 2012. do lipnja 2014. to tužitelju pripada roniteljski dodatak iz čl. 7. Pravilnika (NN 50/08),a koji prema nalazu i mišljenju vještaka koji je ocijenjen kao objektivan i stručan iznosi 4.509,08 Eura/33.973,71 kn/

19.1. Na svaki pojedini mjesečni iznos tužitelju pripadaju i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. ZOO

20. Stoga je temeljem čl. 373.a ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom III.

21. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 5 ZPP, a prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 137/23) dosuđen trošak sastava žalbe od 3.6.2022 207,39 Eura/1.562,50 kn i sastava žalbe od 21. lipnja 2024. u iznosu od 312,50 Eur što ukupno iznosi 519,89 Eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.

U Zagrebu 20. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić