REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4339/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja INSTRUMENTARIJ d.o.o., Zagreb, Šestinski vijenac 62, OIB 56504548939, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika BKS Bank AG, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt, Republika Austrija, OIB 95202348925 (za Podružnicu BKS Bank AG - Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, OIB 02138784111 ), kojeg zastupa punomoćnica Andrea Domac Ričković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Borić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 460.000,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-671/22-86 od 13. rujna 2024., 20. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-671/22-86 od 13. rujna 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 10.812,50 EUR.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-671/22-86 od 13. rujna 2024. odbijen je prijedlog tuženika od 24. travnja 2024. za ponavljanje postupka pravomoćno okončanog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-671/22-19 od 16. prosinca 2022. potvrđenom presudom ovoga suda poslovni broj Pž-393/2023-2 od 24. svibnja 2023. - kao neosnovan (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.139,75 EUR (točka II. izreke). Odbijen je u cijelosti tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u povodu podnesenog izvanrednog pravnog lijeka, kao neosnovan (točka IV. izreke). Odluka prvostupanjskog suda donesena je sukladno odredbi čl. 421. st. 1. t. 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s čl. 422. st. 2. istog Zakona, te je tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka ocijenio neosnovanim, a sve kako je odlučio u izreci predmetnog rješenja.

2. Protiv rješenja u točkama I., II. i IV. izreke tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Posebno ističe da nova činjenica zbog koje podnosi prijedlog za ponavljanje postupka - „osporavanja postojanja ugovora o zajmu između društva F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. kao zajmoprimca i društva Instrumentarij d.o.o.kao zajmodavca“ od strane društva F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. Naime, društvo F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. u postupku koji se vodi pred Trgovačkom sudom u Pazinu poslovni broj P-349/23 jasno navodi da nije sklopilo Ugovor o kratkoročnoj pozajmici te pripadajući Dodatak (a posljedično nije niti tražilo izdavanje krivotvorene „Garancije za osiguranje plaćanja broj 58008137/2018“), a što pravilno razmatra prvostupanjski sud u pasusu 16. prvostupanjskog rješenja; a sve kako to navodi žalitelj u žalbi. Sumarno zaključuje da se rješenje ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da činjenica nepostojanja odnosa zajmoprimca i zajmodavca između društva F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. i Instrumentarij d.o.o. nije i ne bi bila od utjecaja na postojanje osnovanog zahtjeva za naknadu štete prema tuženiku, odnosno da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu postojanja štete na strani tužitelja i odgovornosti tuženika za tu štetu; te ako se u ovoj pravnoj stvari odnos između tužitelja i tuženika može kvalificirati temeljem odgovornosti za štetu, tužitelj je dužan dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu, a što u prijašnjem postupku tužitelj nije niti pokušao učiniti. Predlaže preinačiti rješenje i prihvatiti prijedlog te predmet vratiti prvostupanjskom sudu. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 10.812,50 EUR.

3. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi predmetno rješenje. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 10.812,50 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 1., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud donio pravilno i zakonito rješenje.

6. Ocjena je ovog suda da prilikom donošenja rješenja sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju opisno ukazuje žalitelj budući je izreka rješenja jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih je sud pravilno odbio tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka u smislu čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a.

7. Prema čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti, ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljna odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

8. Prema čl. 422. st. 2. ZPP-a, iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. t. 1., 7., 8., 9. i 10. te st. 3. ovoga Zakona ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

9. Ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da bi bile ostvarene pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za ponavljanje postupka.

10. Ponavljanje postupka je izvanredni pravni lijek stranaka protiv sudskih odluka kojima je postupak pravomoćno završen bez obzira na to je li do pravomoćnosti došlo nakon korištenja redovnih pravnih lijekova ili nezavisno od njih. Pretpostavke za dopustivost ponavljanja regulirane su prisilnim propisima.

11. Razlozi zbog kojih se ponavljanje može tražiti svrstavaju se u tri grupe: naročito teške povrede procesnog prava, neka kaznena djela koja su mogla biti od utjecaja na sadržaj pravomoćne odluke i nove činjenice ili novi dokazi na osnovi kojih je za stranku koja traži ponavljanje mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Razlozi za ponavljanje postupka navedeni su u zakonu taksativno.

12. Iz podataka u spisu proizlazi da je u ovom predmetu donesena presuda poslovni broja P-671/22-19 od 16. prosinca 2022. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 460.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s time da ukupni iznos isplate ne može preći iznos od 500.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti (točka I. izreke); naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 177.878,25 kn (točka II. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 107.580,16 kn (točka III. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke). Odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv navedene presude, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio presudu i rješenje poslovni broj Pž-393/2023-3 od 24. svibnja 2023. na način da je presudom odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio citiranu presudu od 16. prosinca 2022. u točkama I., II. i IV. izreke; a rješenjem je odbacio tuženikovu žalbu u dijelu kojim se pobija citirana presuda u točki III. izreke, a sve kako to proizlazi iz citirane presude i rješenja drugostupanjskog suda; a sve kako to proizlazi i iz hijerarhijskog pregleda vezanih spisa.

13. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da među strankama nije prijeporno da je tužitelj s trgovačkim društvima F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. sklopio ugovor o zajmu na iznos od 460.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da je ŽH kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u poslovanju tuženikove podružnice u Hrvatskoj tuženika mogao zastupati samo skupno s još jednim zastupnikom podružnice, da je ŽH predao tužitelju bankarsku garanciju od 14. studenog 2018. koju je osobno potpisao u svoje ime, a pri čemu je krivotvorio drugi potpis ovlaštene osobe s kojom je mogao skupno zastupati tuženika u Republici Hrvatskoj, da tužitelj nije imao saznanja da je drugi potpis na bankarskoj garanciji krivotvoren, da se sva poslovna komunikacija oko izdavanja bankarske garancije odvijala putem službenih e-mailova tuženika i u poslovnim prostorijama tuženika te da je bankarska garancija ispisana na poslovnom papiru tuženika na kojem su otisnuti osnovni podaci upisani u sudski registar uz tuženikov pečat s potpisom dviju osoba.

14. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na stajalištu da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 260. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) pa da sporna bankarska garancija obvezuje tuženika, iako ju nije potpisala ovlaštena osoba iz razloga što je dana na tuženikovom poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju, potpisana na uobičajen način i odnosi se na posao kojim se tuženik redovito bavi, a tužitelj kao ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba. Konačno, prema obrazloženju drugostupanjskog suda proizlazi zaključak da je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti po osnovi naknade štete koja je nastala tužitelju time što mu je zaposlenik tuženika UH izdao nenaplativu bankarsku garanciju kao osiguranje za povrat zajma, a budući da zajmoprimac nije tužitelju vratio pozajmljeni iznos, to da postoji uzročno posljedična veza između postupanja tuženikovog zaposlenika i nemogućnosti naplate pozajmljenog iznosa.

15. Naime, predmet spora je naplata kunske protuvrijednosti iznosa od 460.000,00 EUR i to prvenstveno po osnovi izdane bankarske garancije, a podredno po osnovi naknade štete nastale nemogućnošću naplate te bankarske garancije. Nije sporno da je tužitelj s društvom F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. sklopio ugovor o zajmu, temeljem kojeg je tužitelj navedenom društvu pozajmio iznos od 460.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti; da pozajmljeni iznos tužitelju nikada nije vraćen te je radi osiguranja navedene novčane tražbine tužitelja tadašnji zaposlenik tuženika, upisan u sudskom registru kao osoba ovlaštena zastupati tuženika u poslovanju njegove inozemne podružnice u Hrvatskoj, skupno s još jednim zastupnikom podružnice, ŽH, predao tužitelju bankarsku garanciju broj 58008137/2018 od 14. studenog 2018., ispisanu na poslovnom papiru tuženika, ovjerenu tuženikovim pečatom i dva potpisa. Isto tako je nesporno da je ŽH prilikom potpisivanja predmetne bankarske garancije krivotvorio drugi potpis kako bi stvorio privid da su bankarsku garanciju u ime tuženika potpisale dvije osobe ovlaštene za poduzimanje tog pravnog posla.

16. Iz prijedloga za ponavljanje postupka odnosno tvrdnje tuženika proizlazi da predlaže ponavljanje postupka zbog nove činjenice: „osporavanje postojanja ugovora o zajmu između društva F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. kao zajmoprimca i društva Instrumentarij d.o.o. kao zajmodavca“ od strane društva F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. Naime, društvo F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. u postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod poslovnim brojem P-349/23 jasno navodi da nije sklopio Ugovor o kratkoročnoj pozajmici te pripadajući Dodatak (a posljedično nije niti tražilo izdavanje krivotvorene garancije za osiguranje plaćanja broj 58008137/2018).“ Iz kronologije predmetnog spisa, prihvaća se zaključak suda o neosnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka pozivom na određenje iz čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a, budući da ocjena prvostupanjskog suda da činjenica nepostojanja ugovora o zajmu ne bi dovela do povoljnije presude za tuženika u ovom predmetu a sve kako je to pravilno naveo prvostupanjski sud. Činjenica da je tužitelj isplatio društvu F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. novčani iznos koji se navodi u ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 14. studenog 2018. nije proizlazila samo iz dostavljenog pisanog prigovora, već i iz potvrde samog tuženika o izvršenom nalogu za plaćanje od 14. studenog 2018. s opisom plaćanja „pozajmica po ugovoru“ temeljem kojega je sam tuženik transferirao s računa tužitelja na račun društva F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. novčani iznos od 460.000,00 EUR.

17. Isto tako pravilno sud navodi da ugovor o zajmu nije formalni ugovor pa isti može biti sklopljen i u usmenom obliku, pa sve i da je tuženik u ovom postupku tvrdio da je F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. osporavao da se na pisanom ugovoru o kratkoročnoj pozajmici nalazi potpis direktora AH - isto ne bi moglo promijeniti činjenicu da je F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. primio od tuženika po osnovi zajma iznos od 460.000,00 EUR, a nije sporno da tužitelju navedeni iznos nije nikada vraćen zbog čega je pravilan zaključak suda da je ugovor o zajmu između tužitelja kao zajmodavca i F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. kao zajmoprimca sklopljen i to s istim sadržajem kojeg ima pisani Ugovor o kratkoročnoj pozajmici. Zbog toga upravo da je tuženik i iznio u ovom postupku činjenicu da F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. osporava da je s tužiteljem sklopio ugovor o kratkoročnoj pozajmici - ista ne bi dovela do donošenja povoljnije presude za njega. Slijedom iznesenog, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

18. Zbog toga je valjalo na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje a sve kako je odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

19. Odbijen je tužiteljev zahtjev da se tuženiku naloži da mu plati parnični trošak za odgovor na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. i čl. 155. ZPP-a).

20. Zbog toga je riješeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 20. studenoga 2024.

Sutkinja

Dubravka Zubović