Poslovni broj: Usž-2679/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠČ, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-827/2023-12 od 23. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I.

Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: poslovni broj: UsI-827/2023-12 od 23. travnja 2024.

II.

Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/22-04/101, URBROJ: 531-07-1-1/3-23-2 od 6. veljače 2023.

III.

Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/10552, URBROJ: 251-10-32-1/015-22-4-TS od 18. ožujka 2022.

IV.

Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave ove presude tužiteljici nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 4.062,50 €, (četiritisućešezdesetdva eura i pedeset centi), dok se u preostalom dijelu tužiteljica odbija sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-04/101, URBROJ: 531-07-1- 1/3-23-2 od 6. veljače 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/10552, URBROJ: 251-10-32-1/015-22-4-TS od 18. ožujka 2022. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točke I. i II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 18. ožujka 2022., kojim je utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu stambenu zgradu u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma 248,30 m3, u iznosu od 12.415,00 kuna, utvrđenog proračunom troškova komunalnog doprinosa KLASA: UP/I363-02/16-008/10552, URBROJ: 251- 13-32-2/007-10-2-MAB od 7. listopada 2020., koji je sastavni dio tog rješenja.

2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. Tvrdi da prvostupanjski sud niti jednim dijelom obrazloženja pobijane presude nije obrazložio koje je to zaključke izveo iz svakog od pojedinih taksativno navedenih dokaza. Pozivom na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/2494/2008od 30. ožujka 2011. i U-III-3119/2009 od 6. svibnja 2010. navodi da postupci pred sudbenim tijelima moraju biti u skladu s načelima vladavine prava, a da je obveza sudbene vlasti obrazlagati svoje odluke, a čemu prvostupanjski sud nije udovoljio. Tvrdi da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave te da je za vrijeme postupka isticala prigovor zastare, budući da se na predmetno potraživanje primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona. Pojašnjava da je rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno 6. ožujka 2015. te da je zastrani rok za naplatu komunalnog doprinosa počeo teći 1. siječnja 2016. stoga da je do donošenja rješenja (18. ožujka 2022.) protekao šestogodišnji zastarni rok. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj Rev-2846/14 od 4. svibnja 2016. te Rev- 2885/2016 od 4. siječnja 2017. u kojima je, iako je bilo riječ o naknadi za uređenje voda, zauzet stav da je na pitanje zastare potraživanja iz ovršne isprave - rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda, valjalo primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona. Zaključuje da je donošenjem pobijane presude izostala osnovna svrha upravnog spora, tj. kontrola upravnog akta te da je prvostupanjski sud nepotpuno, odnosno pogrešno utvrdio činjenično stanje pa na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, a što je za posljedicu imalo apsolutno bitnu povredu odredba sudskog postupka. Predlaže usvojiti žalbu u cijelosti te poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno postupanje uz naknadu troškova tužitelju. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS), ovaj Sud smatra da je presuda prvostupanjskog suda nezakonita.

6. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Prema stavku 4. citiranog članka Zakona, nadležno upravno tijelo dužno je tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.

7. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je Upravni odjel za prostorno uređenje prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog komunalnog odjela obračun komunalnog doprinosa dopisom od 19. veljače 2016. (zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela 2. svibnja 2016.), u prilogu kojeg je dostavio rješenje o izvedenom stanju, arhitektonsku snimku izvedenog stanja te presliku zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Iz navedenog dopisa Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo i komunalne poslove proizlazi da o toj radnji tužiteljica nije bila obaviještena.

8. Stoga se u okolnostima konkretnog slučaja prva radnja u postupku ne može smatrati zaprimanje podataka potrebnih za obračun komunalnog doprinosa, koje podatke je dostavilo tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju obzirom da o toj radnji stranka, tužiteljica, nije imala saznanja niti se na isto mogla očitovati pa je u konkretnom slučaju postupak započet nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG/18) odnosno nakon 4. kolovoza 2018., zbog čega je trebalo primijeniti taj Zakon, a ne Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00,129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje u tekstu: ZKG/95).

9. Budući da odredbe ZKG/18-a, ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnih doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika, a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.) s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 13. veljače 2015., postalo pravomoćno (a time i izvršno) 6. ožujka 2015., te da je sukladno citiranoj odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016., što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja tuženika 6. veljače 2023., protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona za utvrđenje te obveze.

11. Kraj takvog stanja stvari, u pravu je tužiteljica kada ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, zbog čega je ovaj Sud žalbu i tužbeni zahtjev usvojio te je poništio osporenu presudu i upravna rješenja, jer nisu utemeljena na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

12. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom upravnom sporu, jer je njezina žalba usvojena i osporeni akti poništeni, trebalo joj je pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi trošak zastupanja na ime troška sastava tužbe, zastupanja na ročištu održanom pred prvostupanjskim sudom 16. travnja 2024. i žalbe, a koji iznos odmjeren u skladu s Tbr. 27 točka 1., 2. i 3. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) ukupno iznosi 4.062,50 €, a koji troškovi padaju na teret tuženika, koji je spor izgubio. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude jer na isto nije pristupila. Kako su žalba i tužbeni zahtjev usvojeni, to tužiteljica nije obveznica plaćanja sudske pristojbe.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić