Poslovni broj: Usž-2693/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NŠ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Smoljan, odvjetnik u Zagrebu, Klaićeva 48 i RŠ, iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec & Hanibal Hunjek u Zagrebu, Petrinjska 26, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika i zainteresirane osobe, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 88/2022-11 od 3. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika i zainteresirane osobe te se potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-88/2022-11 od 3. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja GŠ za trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) poništeno je rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363- 03/20-04/109, URBROJ: 531-07-01-01/07-21-2, od 12. studenoga 2021., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363- 02/09-08/1090, URBROJ: 251-13-32-1/027-20- 11, od 3. ožujka 2020.

1.1. Točkom II. izreke pobijane presude poništeno je navedeno prvostupanjsko rješenje kojim je između ostalih i tužiteljima, utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za građenje zamjenske stambene građevine na adresi u [adresa], na razliku obujma građevine, u ukupnom iznosu od 190.163,25 kuna. Istim rješenjem tužiteljima se određuju rokovi i načini plaćanja utvrđenog javnog davanja, uz napomenu o mogućem umanjenju doprinosa u slučaju prijevremenog plaćanja.

1.2. Točkom III. izreke pobijene presude obustavlja se postupak utvrđenja komunalnog doprinosa određenog za građenje zamjenske stambene zgrade izgrađene na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi u [adresa].

1.3. Točkama IV. i V. izreke pobijane presude odlučeno je o troškovima spora.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude radi pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra nespornim da je prvostupanjsko rješenje pravilno doneseno na temelju ranije važećeg Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15. dalje ZKG/95). Međutim, osporava izloženi stav prvostupanjskog suda da se na zastaru uvijek primjenjuju norme koje su trenutno na snazi, odnosno članak 83. stavak 3. Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. dalje ZKG/18) u vezi s odredbama o zastari iz članka 108. i 109. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. dalje OPZ/16). Nije mu prihvatljiv stav da je na komunalni doprinos koji se utvrđuje na temelju ZKG/95, koji na primjenu poreznih propisa upućuje samo za izvršenje rješenja, moguće primijeniti odredbe ZKG/18, koji upućuje na porezne propise i u vezi donošenja i ovrhe rješenja o komunalnom doprinosu. Upućuje na članak 126. stavak 2. ZKG/18 kojim je izričito propisana iznimka da se prilikom donošenja rješenja prema ZKG/95 primjenjuju odredbe ZKG/18 u odnosu na sadržaj rješenja. Zaključuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe članka 83. stavka 3. ZKG/18 i porezne propise s tim u svezi, jer one u ovom slučaju nisu primjenjive. Nije suglasan niti s dijelom obrazloženja prvostupanjske presude prema kojem kod utvrđenja komunalnog doprinosa i prema ZKG/95 bilo potrebno primijeniti odredbe o zastari OPZ/16. Ističe da je takvo shvaćanje već zauzeto u presudama ovog Suda, primjerice Usž-1746/23, Usž-2383/22, Usž-3668/23, Usž-3885/23 te predlaže presudu poništiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Zainteresirana osoba također je izjavila žalbu na osporenu presudu u kojoj ističe da sud pogrešno zaključuje da je nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, jer ZKG/95 nije bio propisan prekluzivni rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Ističe da je takvo shvaćanje zauzeto u nizu odluka ovog Suda, npr. Usž-715/14, Usž-4057/21, Usž- 456/10. Također upućuje da se prema ustaljenoj upravno-sudskoj praksi, na zastaru izvršenja dospjelog nenaplaćenog potraživanja obveze komunalnog doprinosa primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku, a ne OPZ. Prema mišljenju zainteresirane osobe OPZ se primjenjuje samo u odnosu na način izvršenja rješenja o ovrsi, a donosi ga upravno tijelo koje je donijelo rješenje o obvezi, u upravnom postupku izvršenja. Upućujući na članak 126. ZKG/18 ističe da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti na dan kad je prvostupanjsko tijelo zaprimilo podatke potrebne za obračun komunalnog doprinosa te da je prvostupanjsko tijelo zahtjev zaprimilo prije stupanja na snagu ZKG/18 radi čega je u konkretnom slučaju mjerodavan ZKG/95. Predlaže žalbu usvojiti, poništiti presudu prvostupanjskog suda.

4. Tužitelj NŠ u odgovoru na žalbe iznosi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je u predmetnom postupku nastupila zastara utvrđenja komunalnog doprinosa. Nedvojbenim u ovom slučaju smatra da se radi o javnim davanjima za koje mora postojati rok u kojem se ona moraju utvrditi, a na njih se primjenjuje OPZ kao supsidijarni propis što potvrđuje i Ustavni sud u odluci poslovni broj U-III-1104/2017 od 13. rujna 2017. Smatra životno nelogičnim da javno davanje ne zastarijeva, odnosno da se može utvrditi nakon proteka bilo kojeg vremena, jer bi takvo postupanje bilo arbitrarno i štetilo bi sigurnosti građana. Osporava i da je obveznik komunalnog doprinosa, jer na predmetnoj nekretnini ništa ne gradi niti je s njom na bilo koji način povezan obzirom da je od potvrde glavnog projekta prošlo 15 godina. Upućuje da navedeni prigovor nije razmatran u prvostupanjskoj presudi obzirom da je utvrđena zastara. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 622,13 €.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Naime, člankom 226. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ 76/07. i 38/09 dalje ZPUG) propisano je da ako su ispunjeni propisani uvjeti ovim Zakonom te ako je investitor dostavio dokaz o uplaćenom komunalnom i vodnom doprinosu, odnosno prvom obroku doprinosa u slučaju obročne otplate istog i o uplaćenoj građevinskoj pristojbi, nadležno upravno tijelo dužno je izdati potvrdu glavnog projekta, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Prema stavku 2. citiranog zakonskog članka, u svrhu donošenja rješenja o doprinosu iz stavka 1. ovoga članka nadležno upravno tijelo, nakon što je utvrdilo da su ispunjeni ostali uvjeti propisani za izdavanje potvrde glavnog projekta, dostavlja tijelima nadležnim za njihovo donošenje podatke potrebne za donošenje tih rješenja.

8. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je Odjel za graditeljstvo prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog komunalnog odjela istog tijela obračun komunalnog doprinosa dopisom, koji je zaprimljen u Odjelu za komunalne poslove dana 8. rujna 2009., u prilogu kojeg je dostavio glavni projekt broj TD ZOP 37/08 od srpnja 2009, presliku zahtjeva za izdavanje potvrde glavnog projekta te izvadak iz zemljišne knjige. Iz navedenog dopisa Odjela za graditeljstvo prvostupanjskog tijela proizlazi da o toj radnji tužitelji nisu obaviješteni. Osim toga tužiteljima nije uredno dostavljen niti dopis Odsjeka za komunalne poslove prvostupanjskog tijela od 21. rujna 2009. kojim se pozivaju na očitovanje o proračunu troškova komunalnog doprinosa od 16. rujna 2009.

8.1. Budući da je prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-363-02/09-08/1090 URBROJ: 251-13-32-1/007-19-7-SN od 8. svibnja 2019., povodom prijedloga tužitelja od 14. studenog 2018., oglašeno ništavim rješenje o komunalnom doprinosu KLASA: UP/I-363-02/09-08/1090 URBROJ: 251-13-31-09-4 od 23. rujna 2009. koje je doneseno na temelju proračuna troškova komunalnog doprinosa od 21. rujna 2009., prvostupanjsko tijelo je ponovno 24. siječnja 2020. izvršilo obračun troškova komunalnog doprinosa, o kojem nije obavijestilo stranke u postupku, već su one za obvezu plaćanja komunalnog doprinosa saznale tek dostavom prvostupanjskog rješenja od 3. ožujka 2020. kojeg je sastavni dio i obračun troškova.

9. Stoga se u okolnostima konkretnog slučaja prva radnja u postupku ne može smatrati zaprimanje podataka potrebnih za obračun komunalnog doprinosa, koje podatke je dostavilo tijelo koje je donijelo potvrdu glavnog projekta, obzirom da o toj radnji stranka, tužitelji, nisu imali saznanja niti su se na isto mogli očitovati pa je u konkretnom slučaju postupak započet nakon stupanja na snagu ZKG/18 odnosno nakon 4. kolovoza 2018., zbog čega je trebalo primijeniti taj Zakon, a ne ZKG/95. S obzirom na navedeno odluke suda na koje upiru žalitelji u konkretnom slučaju nisu primjenljive.

10. Budući da odredbe ZKG/18., ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnih doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti OPZ/16 koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika.

11. Odredbom članka 197. stavka 1. OPZ/16. propisano je da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 dalje OPZ/08), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. OPZ/08, dovršiti prema odredbama toga Zakona. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08 u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08, dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona (stavak 2.).

12. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude broj: U-zpz 28/2021-6 od 25. svibnja 2021., prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16 nedvojbeno proizlazi da će se postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema odredbama OPZ/08, a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara dovršiti prema odredbama novog zakona, odnosno OPZ/16, što znači da ukoliko do dana stupanja na snagu novog zakona (OPZ/16) nije nastupila relativna zastara postupci koji su pokrenuti za vrijeme važenja ranijeg zakona (OPZ/08) dovršiti će se prema novom zakonu (OPZ/16), a samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08. Vrhovni sud zaključuje da je prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16, glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza odlučno je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16., odnosno na dan 1. siječnja 2017., nastupila relativna zastara po pravilima OPZ/08.

13. Člankom 94. stavkom 1. OPZ/08 propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate (stavak 2).

13.1. Člankom 95. stavkom 1. OPZ/08 određeno je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

14. Slijedom citiranih zakonskih odredbi za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan je trenutak kad je potvrda glavnog projekta dostavljena stranci, a u konkretnom slučaju nije sporno da je dostava izvršena 16. listopada 2009. Kraj činjenice da je rješenje o komunalnom doprinosu od 23. rujna 2009. oglašeno ništavim, a da je potvrda glavnog projekta dostavljena tužiteljima 16. listopada 2009. sukladno odredbi članka 94. stavaka 1. i 2. OPZ/08 zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2010., a njezin tijek nije prekinut službenom radnjom poreznog tijela do stupanja na snagu OPZ/16 radi čega je protekao propisani rok od 3 godine i u konkretnom slučaju je nastupila relativna zastara za utvrđenje te obveze.

15. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova spora, ocjenjuje se da odgovor na žalbu tužitelja, kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, pa ga Sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 79. stavka 1. ZUS- a, radi čega je navedeni zahtjev odbijen.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković