Poslovni broj: Usž-3502/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja JP, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske , Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove , Zagreb , Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1 , OIB: 66486182714 , radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: UsI-569/2024-8 od 8. srpnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.
pretpostavljam da je
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: UsI-569/2024-8 od 8. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske , Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak Ministarstva i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/71 , URBROJ: 512-2501-24-2 od 12. ožujka 2024. i rješenja obrane. , Uprave za ljudske potencijale , Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima , Službe za poslove obrane , Područnog odjela za poslove obrane Zagreb , KLASA: UP/I-560-01/24-01/53 , URBROJ: 512M2-50-24-2 od 30. siječnja 2024. te usvajanja zahtjeva za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti oružanim odjelima Narodne zaštite MO Popovac Slunj za razdoblje od 15. srpnja 1991. do 1. listopada 1991.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 30. siječnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 15. srpnja 1991. do 1. listopada 1991.
3. Tužitelj pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Ističe da ima priznat status pripadnika Narodne zaštite u borbenom sektoru, a iz materijalnih dokaza i iskaza svjedoka proizlazi da je za cjelokupno razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu djelovao u borbenim aktivnostima s ostalim pripadnicima Narodne zaštite. Navodi da je obavljao iste zadatke u razdoblju od 15. srpnja 1991. do 1. listopada 1991., kao i u razdoblju od 1. listopada 1991. do 16. studenoga 1991. za koje ima priznat status branitelja, pa mu nije jasno zbog čega mu je status u jednom razdoblju priznat, a za drugo razdoblje je njegov zahtjev odbijen. Ponavljajući činjenične navode iz tužbe, navodi da su tijekom upravnog postupka saslušani svjedoci koji su potvrdili da je u zatraženom razdoblju bio pripadnik Narodne zaštite i da su njihovi iskazi suglasni. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda iznesenih u upravnom sporu. Smatra da je pobijana presuda na zakonu osnovana i da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih tijekom upravnog postupka. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 3. stavak 1. i stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR) te je za svoju odluku dao dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
9. U članku 3. stavku 1. i stavku 2. ZOHBDR-a propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
10. U postupku te pretpostavke na strani tužitelja nisu utvrđene, stoga nije ni prema mišljenju ovoga Suda bilo osnove da se udovolji njegovom zahtjevu. Tužitelj nije dokazao da je u predmetnom razdoblju bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora odreda Narodne zaštite, a što je uvjet u smislu članka 3. stavka 1. ZOHBDR-a za priznavanje predmetnog statusa. Isto tako, dužnosti i zadaće koje je izvršavao (pripreme osnivanja mjesne zajednice, ukopavanje rovova na graničnom području, izrada skloništa, podjela materijalnih stvari, stražarenje i dr.), a kako ih je sam naveo u zahtjevu i iskazu danom tijekom upravnog postupka dana 28. studenoga 2023., kao i iz izjava svjedoka EP od **.**.2022. i ĆP od 28. studenoga 2023., ne mogu se smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a.
11. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 49. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto se u konkretnom slučaju, imajući na umu članak 3. ZOHBDR-a, tužiteljevo djelovanje ne može podvesti pod pružanje oružanog otpora agresoru te je naveo da je iz spisu priležećih materijalnih dokaza i izjava svjedoka utvrđeno da je u navedenom razdoblju izvršavao zadaće unutar okvira djelovanja naoružanih pripadnika Narodne zaštite, međutim nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom otporu agresoru u smislu stavka 2. članka 3. ZOHBDR-a. Također, tužitelj nije dokazao da je u zatraženom razdoblju bio pripadnik Narodne zaštite MZ Popovac, [adresa], imajući na umu da se iz dokaza u spisu ne može utvrditi njegova pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite Popovac. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije ispunio kumulativne uvjete (članak 3. stavak 1. i stavak 2. ZOHBDR-a) za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, niti je u skladu s člankom 51. ZUS-a predložio dokaze koji bi utjecali na drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Pri tome se tužitelju napominje da iskazi svjedoka, sami za sebe, nisu dostatan dokaz za utvrđenje traženog statusa.
12. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka, kao i razloge ništavosti pojedinačne odluke na koje pazi po službenoj dužnosti ovaj Sud nije našao.
13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao tijekom upravnog postupka i spora, o kojima su se javnopravna tijela i prvostupanjski sud izjasnili, a s čim je suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća :
dr. sc. Sanja Otočan
