REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2605/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.I.J.A.F. d.o.o. Vuka, Osječka 5, OIB 83035637731, kojeg zastupa punomoćnik Petar Crnov, odvjetnik u Đakovu, Ulica Pape Pavla Ivana II br. 8/I, protiv 1. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, 2. tuženika ŽĆ, vl. poljoprivrednog obrta „ŽĆ B“, Hrastovac, Veliki Rastovac 36, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I i 3. tuženika OPĆINA VUKA, Vuka, OIB70217703378, Osiječka 82, kojeg zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica u Osijeku, Stipaničeva 23, radi polaganja računa, poništenja, utvrđenja i naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2023-29 od 13. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2023-29 od 13. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se prvo i trećetuženiku naloži da u sudski spis dostave tužiteljevu ponudu od 27. rujna 2019. kojom se prijavio na javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta Klasa: 320-02/19-01/02, Urbroj: 2158/06-01-19-3, objavljen na treće tuženikovim mrežnim stranicama i oglasnoj ploči 28. kolovoza 2019., kao i da dostave sve Ugovore o zakupu poljoprivrednog zemljišta u prvo tuženikovom vlasništvu na području Općine Vuka, sklopljene na temelju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta Klasa: 320-02/19-01/02, Urbroj: 2158/06-01-19-3, objavljen na trećetuženikovim mrežnim stranicama i oglasnoj ploči 28. kolovoza 2019. i na temelju Odluke o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u prvo tuženikovom vlasništvu na području Općine Vuka, Klasa: 320-02/19-01/02, Urbroj: 2158/06-01-19- 91 od 23. prosinca 2019. Zatim, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se ponište: Odluka o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u prvo tuženikovom vlasništvu, na području Općine Vuka, Klasa: 320-02/19-01/02, Urbroj: 2158/06-01-19-91 od 23. prosinca 2019., Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u prvotuženikovom vlasništvu na području Općine Vuka – PTC 7 sklopljen 5. lipnja 2020. između prvotuženika kao zakupodavca i drugotuženika kao zakupnika, Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u prvo tuženikovom vlasništvu na području Općine Vuka – PTC 14, sklopljen 5. lipnja 2020. između prvotuženika kao zakupodavca i drugotuženika kao zakupnika, Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u prvotuženikovom vlasništvu na području Općine Vuka – PTC 23, sklopljen 5. lipnja 2020. između prvotuženika kao zakupodavca i drugotuženika kao zakupnika, Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u prvo tuženikovom vlasništvu na području Općine Vuka – PTC 27, sklopljen 5. lipnja 2020. između prvotuženika kao zakupodavca i drugotuženika kao zakupnika, da se utvrdi da je tužitelj najpovoljniji ponuditelj za zakup tužbom preciziranog poljoprivrednog zemljišta u prvotuženikovom vlasništvu te naloži prvotuženiku da s tužiteljem sklopi Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u njegovom vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Vuka, za tužbom precizirana poljoprivredna zemljišta. Odbijen je kao neosnovan i tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu prvotuženik naknadi štetu (izmaklu korist) u iznosu od 750.000,00 kn (čija će se točna visina odrediti nakon što se provede odgovarajuće vještačenje), sa zateznim kamatama (točka I. izreke presude). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima parnične troškove i to prvotuženiku iznos od 7.465,65 EUR, drugotuženiku iznos od 9.328,13 EUR i trećetuženiku iznos od 11.442,50 EUR (točka II. izreke presude).

2. Prvostupanjski sud je ovu presudu donio u ponovljenom postupku, na temelju rezultata izvedenih dokaza i primjenom odredaba Javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta, Pravilnika o provođenju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta i zakup za ribnjake u vlasništvu Republika Hrvatske („Narodne novine“ broj 47/19; dalje: Pravilnik) te odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18 i 115/18; dalje: ZPZ). Utvrđeno je da je tužitelj dao neistinite podatke u Obrascu 2 pa je njegova prijava/ponuda za natječaj, pravilno utvrđena nevažećom.

3. Primjenom odredbi čl. 31. st. 12. i čl. 38. st. 1. ZPZ-a, prvostupanjski sud je utvrdio i to da ugovor o zakupu sklapaju ponuditelj i gradonačelnik u ime Republike Hrvatske, dok odluku o izboru najpovoljnije ponude donosi općinsko vijeće na prijedlog povjerenstva. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, tužitelj nije dokazao ni pretpostavke za pobijanje ugovora iz odredbe čl. 330. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08, 78/15, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).

4. Budući da je utvrđeno da je trećetuženik dostavio tužiteljevu ponudu od 27. rujna 2019., dok informacije o sklopljenim ugovorima su dostupne na treće tuženikovoj Web stranici, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužiteljev zahtjev da mu se dostavi njegova ponuda i svi sklopljeni Ugovori o zakupu.

5. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

6. Protiv ove presude, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ih drugostupanjski sud ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Tužitelj je tako ponovio sve razloge zbog kojih smatra da je on bio najpovoljniji ponuditelj. On je istaknuo i to da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da su on i društvo Zurnovac d.o.o. povezane osobe. Tužitelj je napomenuo da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegove dokaze.

8. U odgovorima na tužiteljevu žalbu, prvo i trećetuženik su osporili osnovanost žalbenih navoda.

9. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

10. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbi čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

11. Tužitelj je u ovoj parnici tražio da se prvo i trećetuženiku naloži dostava njegove ponude od 27. rujna 2019. kojom se prijavio na javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u prvo tuženikovom vlasništvu na području općine Vuka, kao i svih Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u prvo tuženikovom vlasništvu na području općine Vuka, sklopljenih na temelju provedenog javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta te Odluke o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u prvotuženikovom vlasništvu na području Općine Vuka, Klasa: 320-02/19-01/02, Urbroj: 2158/06-01-19- 91 od 23. prosinca 2019.

12. Uz to, tužitelj je zahtijevao:

- da se poništi Odluka o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u prvotuženikovom vlasništvu na području općine Vuka i Ugovori o zakupu koje je prvotuženik sklopio s drugotuženikom,

- da se utvrdi da je on najpovoljniji ponuditelj za zakup poljoprivrednog zemljišta u prvotuženikovom vlasništvu na području općine Vuka,

- da se naloži prvotuženiku da s njime sklopi Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta preciziranog u tužbi:

- da se naloži prvotuženiku da mu naknadi štetu u vidu izmakle koristi u iznosu od 750.000,00 kn.

13. Tužitelj je tužbeni zahtjev gradio na činjenici da se podnošenjem ponude od 27. rujna 2019., prijavio na javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta Klasa: 320-02/19-01/02, Urbroj: 2158/06-01-19-3, objavljen na trećetuženikovim mrežnim stranicama i oglasnoj ploči 28. kolovoza 2019. Međutim, Odlukom o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u prvotuženikovom vlasništvu na području Općine Vuka, Klasa: 320-02/19-01/02, Urbroj: 2158/06-01-19- 91 od 23. prosinca 2019., njegova ponuda je utvrđena nevažećom, uz obrazloženje da je ponuditelj prikazao neistinite podatke na Obrascu 2 – izjava o povezanim osobama.

14. Prema tužiteljevom shvaćanju, trećetuženikova Odluka kojom je njegova ponuda utvrđena nevažećom, tj. kojom je njegova ponuda odbačena, je nepravilna i nezakonita. Zbog takve Odluke, on nije sklopio s prvotuženikom Ugovor o zakupu te mu je prouzročena šteta.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti. Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze te aktivnosti, odnosno propuštanja stranaka, ovaj sud u potpunosti dijeli zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Tužitelj se u žalbi primarno usmjerio na argumentiranje zašto smatra da je na spornom javnom natječaju on trebao biti izabran kao najpovoljniji ponuditelj, odnosno zašto je (po nekim objektivnim mjerilima) imao utemeljeno očekivanje da će njegova ponuda biti izabrana kao najpovoljnija.

17. Premda se prvostupanjski sud time nije posebno bavio, ovaj sud, uvažavajući sve okolnosti slučaja, suprotno tužiteljevom shvaćanju, smatra da tužitelj (po nekim objektivnim mjerilima) nije imao utemeljeno očekivanje da će njegova ponuda biti izabrana kao najpovoljnija.

18. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. ZPP-a).

19. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

20. U svakoj parnici samo stranke znaju pravu istinu o prirodi njihovog spora. Jednako tako je i sa strankama u ovoj pravnoj stvari. Sud je u parnici dužan na temelju činjenica i dokaza kojima raspolaže te uz pomoć stranačkih aktivnosti upravljenih na očuvanje njihovih suprotnih pravnih pozicija i tvrdnji, donijeti odluku o tome čija stranačka istina je izglednija. Zbog ograničenja parničnog postupka sudska istina se smatra samo najvjerojatnijom, ne i izvjesnom.

21. U ovom slučaju, tužitelj je svoje očekivanje da će njegova ponuda biti izabrana kao najpovoljnija, opravdavao sadržajem svoje ponude, kao i činjenicama da je u trenutku podnošenja ponude koristio 65,42 ha površine poljoprivrednog zemljišta; da je prosječan broj njegovih uvjetnih grla za proizvodnu godinu koja prethodi natječaju iznosio 254,07; da mu je poljoprivreda primarna djelatnost; da je 3 godine do objave natječaja bio vlasnik ili posjednik stoke; da je 3 godine do objave natječaja imao sjedište na podruju općine Vuka, čime uz ispunjavanje uvjeta površine koja nedostaje u iznosu od 188,65 ha, ispunjava sve uvjete iz čl. 36. st. 1. ZPZ-a.

22. Ipak, sve ove činjenice i opravdanja na koje se poziva tužitelj, po ocjeni ovog suda, ne predstavljaju osnovu po kojoj bi za tužitelja nastalo bilo kakvo legitimno očekivanje da će biti izabran kao najpovoljniji ponuditelj.

23. Prije svega, tužitelj nije uzeo u obzir da je u svojoj ponudi za zakup poljoprivrednog zemljišta u prvo tuženikovom vlasništvu na području općine Vuka, u Obrascu 2 – Izjava o povezanim osobama, naveo neistinit sadržaj. Naime, iz sadržaja isprava u spisu (izvatka iz sudskog registra za tužitelja, povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvu Zurnovac d.o.o. te potvrde Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj R3-934/21; list 103.-118. spisa), jasno proizlazi da je tužitelj putem fizičkih osoba, svojih članova društva Ž i OĆ, povezan s trgovačkim društvom Zurnovac d.o.o. U tom društvu te fizičke osobe su članovi društva. Zato tužitelj ne bi mogao ni ostvariti pravo prvenstva na javnom natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta u smislu odredbe čl. 36. ZPZ-a.

24. Zatim, uvažavajući utvrđene činjenica i raspoložive dokaze (isprave u spisu, iskaz HĆ, list 435. spisa), ne može se sa sigurnošću zaključiti o tome da je tužitelj ispunjavao sve (ostale) kriterije za odabir kao najpovoljnijeg ponuditelja, poput primjerice kriterija „dosadašnji posjednik“ ili kriterija „mladi poljoprivrednik“. Ne može se sa sigurnošću zaključiti ni o tome da bi tužitelj u postupku vrednovanja svih kriterija, u odnosu na ostale ponuditelje bio vrednovan kao najbolji ponuditelj. S druge strane, iz sadržaja ispravu u spisu te iskaza svjedokinje HĆ, može se zaključiti da je ocjena i rangiranja pristiglih ponuda te utvrđenje reda prvenstva ponuditelja od strane povjerenstva, vršeno u skladu s odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Pravilnika.

25. Kod takvog stanja stvari, čini se jasnim da za tužitelja nije nastalo legitimno očekivanje da bi po redovnom tijeku stvari svakako bio izabran kao najpovoljniji ponuditelj. To je više bilo predviđeno samo kao mogućnost neovisno o tome ispunjava li tužitelj sve uvjete iz odredbi čl. 36. ZPZ-a i Pravilnika ili ne.

26. Uz to, ovaj sud ocjenjuje da ne postoji normativna osnova u smislu podzakonskog općeg akta (uredbe ili pravilnika), sukladno kojoj bi tužitelj bio tretiran kao najpovoljniji ponuditelj. Ne postoji niti pravna osnova na temelju koje bi tužitelj, ispunjenjem određenih traženih pretpostavki stekao apsolutno pravo biti izabran kao najpovoljniji ponuditelj. Takvo apsolutno pravo tužitelj ne bi stekao čak i da je među strankama nesporno da je udovoljavao svim uvjetima iz odredbi čl. 36. ZPZ-a i Pravilnika.

27. Tužiteljev pravni položaj u ovom sporu ne mogu popraviti ni isprave koje je on predlagao pribaviti (potvrdu HAPIH-a o tome je li društvo Zurnovac d.o.o. u trenutku podnošenja tužiteljeve ponude bio vlasnik ili posjednik stoke, potvrdu Ministarstva poljoprivrede o prosječnom broju uvjetovanih grla za društvo Zurnovac d.o.o., potvrdu iz ARKOD upisnika o površini poljoprivrednog zemljišta kojeg koristi društvo Zurnovac d.o.o.). Naime, uvid u spomenute isprave, ne bi mogao sam po sebi zamijeniti činjenicu da nema odgovarajućih dokaza o tome da bi tužitelj u postupku vrednovanja svih kriterija, u odnosu na ostale ponuditelje, svakako bio vrednovan kao najbolji ponuditelj. Zato je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud postupio pravilno kada je odlučio te dokaze ne izvoditi (čl. 220. st. 2. ZPP-a). S tim u vezi, ovaj sud ne nalazi povrede odredbi parničnog postupka te propuste u postupanju prvostupanjskog suda prilikom izvođenja dokaza.

28. Na temelju svega navedenog, ovaj sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredaba o odgovornosti za naknadu za štetu na prvo tuženikovoj strani. Suprotno shvaćanje bi po ocjeni ovog suda, paraliziralo svaki rad i odlučivanje nadležnih tijela jedinica lokalne samouprave i sličnih tijela na sličnim poslovima, jer bi im „nad glavom“ visjela svakodobna odgovornost za štetu koju bi navodnio pretrpio kandidat za davanje u zakup poljoprivredne zemljište. Kada bi se u svakom slučaju dopustili zahtjevi ove vrste, nastala bi potpuna pravna nesigurnost na brojnim područjima društvenog života. U tom slučaju bi primjerice, kandidat za radno mjesto kod poslodavca koji čak udovoljava svim uvjetima natječaja, mogao osnovano tužiti poslodavca za naknadu za štetu koju je pretrpio samo zato jer ga poslodavac nije izabrao da radi na tom radnom mjestu koje je bilo predmetom natječaja. Pored toga, u ovoj pravnoj stvari nema mjesta niti primjeni odredaba o pobojnosti Odluka o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u trećetuženikovom vlasništvu na području općine Vuka i Ugovora o zakupu koje je prvotuženik sklopio s drugotuženikom. Osim što tužitelj nije stranka spornih Ugovora, tužitelj se niti ne poziva na razloge koji su razlozi pobojnosti/poništenja ugovora, već se poziva na razloge koji mogu (eventualno) biti samo razlozi za (eventualnu) ništetnost ugovora.

Odatle neosnovanost svih tužiteljevih žalbenih navoda.

29. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda donio pravilnu i zakonitu odluku kada je u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev. 30. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 20. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac