REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4322/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 1, OIB 39901919995, kojeg zastupa punomoćnica ĆĐ, diplomirana pravnica, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Grad Kaštela, Braće Radića 1, Kaštel Sućurac, OIB 08727843572, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Mimica, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj i tužiteljevoj žalbi, protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-285/2022-18 od 20. studenoga 2023. ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-285/2022-24 od 27. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-285/2022-18 od 20. studenoga 2023. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-285/2022-24 od 27. studenoga 2023. u točki I. i IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-285/2022-18 od 20. studenoga 2023. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-285/2022-24 od 27. studenoga 2023. u točkama II. i III. izreke te sudi:

1. Nalaže se tuženiku Grad Kaštela isplatiti tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o. iznos od 64.577,12 EUR (ranije: 486.556,32 kn), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 64.271,02 EUR (ranije: 484.250,00 kn) od 8. prosinca 2018. pa do isplate, a na iznos od 306,10 EUR (ranije: 2.306,32 kn) od 7. veljače 2019. pa do isplate, po stopi za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Grad Kaštela isplatiti tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 862,69 EUR (osamstošezdesetdva eura i šezdesetdevet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 20. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1,31 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom od 20. studenoga 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 324.370,88 kn (sada: 43.051,41 EUR) s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka I. izreke), a odbijen je tužbeni zahtjev da tuženik isplati tužitelju iznos od 486.556,32 kn (sada: 64.577,12 EUR) s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka II. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.619,01 EUR (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 16.755,59 EUR (točka IV. izreke).

2. Prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 1109. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) jer je tužitelj kao solidarni dužnik isplatio više nego što iznosi njegov dio tražbine koja je isplaćena oštećenicama za naknadu štete nastale smrću oca, odnosno muža prema presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2044/07 od 20. ožujka 2017. potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3541/17 od 7. prosinca 2019. utvrdivši da je tuženik za predmetnu nezgodu (nalet vlaka na automobil) odgovaran u dijelu od 20% i to zato što nije postavio prometne znakove na željezničko-cestovnom prijelazu na kojem se dogodila nesreća, a kako je propisano odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17; dalje: ZSPC). Budući da tužbeni zahtjev glasi na polovicu isplaćenog iznosa prvostupanjski sud je dio tužbenog zahtjeva koji preteže preko utvrđene odgovornosti od 20% odbio.

3. Protiv pobijane presude žalbu je podnio tužitelj u dijelu u kojem nije uspio u sporu iz svih razloga iz odredbe čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) posebice ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Tužitelj ističe da se u ovom postupku ne može utvrditi drugačiji omjer odgovornosti stranaka, nego što proizlazi iz predmeta Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2044/07. Odnosno, valjalo bi ispravno primijeniti odredbu čl. 1109. st. 3. ZOO-a pa zbog toga što se udjeli ne mogu utvrditi na svakoga treba otpasti jednak dio. Smatra da odgovornost tuženika proizlazi iz odredbi čl. 51. st. 1. ZSPC-a i toga što kada je izvodio građevinske radove nije vratio cestovnu signalizaciju koju je zbog radova uklonio. Nadalje, prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04 i 178/04; dalje: ZKG) u nadležnosti lokalne samouprave je održavanje nerazvrstanih cesta. Tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda o 20%-tnoj odgovornosti tuženika jer je suprotan izraženom pravnom stajalištu iz rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-205/2021-3 od 23. ožujka 2023. u ovom predmetu, a koje glasi da je za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari od odlučnog značenja koliko bi bio trokut preglednosti da se cestovno vozilo toliko približilo industrijskom kolosijeku i zaustavilo ispred na minimalnoj udaljenosti na kojoj je vlak morao proći, a da ne dođe do prometne nesreće, te bi li tada s obzirom na mogućnost uočavanja nalet bio moguć, ako bi tada nalet bio izbježiv onda bi doprinos stranaka nastanku štetnog događaja bio podjednak, a ako bi bio neizbježan tada je doprinos tuženika u nastanku štetnog događaja znatno manji. S obzirom na to prometni vještak Mladen Nikšić u vještačenju navodi da bi nalet bio izbježiv to tuženik smatra da je doprinos stranaka podjednak. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti je i vratiti predmet na ponovno suđenje.

4. Tuženik podnosi žalbu protiv točaka I. i IV. izreke presude zbog svih razloga iz odredbe čl. 353. ZPP-a smatrajući da se njegov doprinos može odnositi do najviše 10% zato što iz dopunskog vještačenja sudskog vještaka Mladena Nikšića proizlazi da je prometnu nesreću vozač mogao izbjeći da se zaustavio na 2,1 m od kolosijeka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu.

5. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da pobijana presuda sadrži jasne razloge, da su žalbeni navodi tužitelja o primjeni materijalnog prava protivni propisima, ali i razlozima ukidnog rješenja u ovom predmetu, posebice ukazuje na značenje dopunskog vještačenja kojim su utvrđene preostale činjenice. Smatra da su žalbeni navodi tužitelju u potpunosti neosnovani pa predlaže odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da se u ovom predmetu ne može utvrđivati udio stranaka u šteti jer je o tome već riješeno presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2044/07 od 20. ožujka 2017. U tom postupku utvrđena je solidarna odgovornost ovdje stranaka za nastanak štetnog događaja dok je u ovom postupku predmet postupka regres isplatitelja, odnosno tužitelja u smislu odredbe čl. 1109. st. 1.-3. ZOO-a pa valja utvrditi koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. Tek ako se udjeli ne bi mogli utvrditi proizlazilo bi da svaki od štetnika odgovara jednako, osim ako pravičnost ne nalaže drugačije. Stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika da s obzirom na to da u postupku pred Općinskim sudom u Zadru nije utvrđivano udio u šteti pa da su obje stranke odgovorne jednako.

9. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjska presuda suprotna stajalištu iznesenom u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-205/2021-3 od 23. ožujka 2023. u ovom predmetu. S obzirom na dopunsko vještačenje (list 157. -162. spisa) vještaka za željeznički promet i vozila prof. dr. sc. Mladena Nikšića u kojem navodi: „ukoliko bi se cestovno vozilo zaustavilo na udaljenosti od najmanje 2,1 m od osi kolosijeka ne bi došlo do sudara sa željezničkim vozilom“ proizlazi da je nalet izbježiv u slučaju kada bi se cestovno vozilo toliko približilo industrijskom kolosijeku i zaustavilo se ispred njega na minimalnoj udaljenosti na kojoj je vlak mogao proći. S tim u svezi doprinos stranaka nastanku štetnog događaja je podjednak, a što zanemaruje prvostupanjski sud te pobijanom odlukom određuje da je doprinos tužitelja znatno veći (80%) od tuženikova doprinosa (20%).

10. Ovaj sud prihvaćajući već izraženo pravno shvaćanje u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-205/2021-3 od 23. ožujka 2023. u ovom predmetu i nakon provedenog dopunskog vještačenja po prof. dr. sc. Mladenu Nikšiću (list 157.-162.) u kojem se navodi da bi u navedenom slučaju nalet vlaka na cestovno vozilo bio izbježiv zaključuje da tuženik time što nije postavio, odnosno vratio nakon izvođenja radova cestovnu signalizaciju (znak „Andrijin križ“ i znak „STOP“) pridonio nastanku štetnog događaja u pola dijela. Odnosno, udio tuženika u šteti u skladu s odredbom čl. 1109. st. 2. ZOO-a iznosi 50%, a s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na toliko valjalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i prihvatiti ga u cijelosti.

11. Pritom valja istaknuti da se tuženikova odgovornost sastoji u tome što nije održavao lokalnu cestu unutar naseljenog mjesta pa tako nije postavio navedene prometne znakove neposredno ispred cestovnog prijelaza preko željezničke pruge, a odgovornost tužitelja se sastoji u tome što nije osigurao pružni prijelaz branicima, svjetlosno-zvučnom signalizacijom, ili „čuvarom prijelaza“ jer iz smjera kretanja osobnog vozila nije bila osigurana preglednost u skladu sa zakonskim uređenjem u vrijeme nastanka štetnog događaja, odnosno 12. prosinca 2006. Obveza tuženika proizlazi iz odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04 i 178/04) dok obveza tužitelja proizlazi iz odredbi Zakona o sigurnosti na cestama („Narodne novine“ broj 105/04) i Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj: 77/92, 26/93 i 37/94).

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 373. t. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci drugostupanjske presude, a uslijed preinačavajuće presude promijenio se uspjeh stranaka u sporu pa je valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka. Na temelju odredbe čl.154. st. 1. ZPP-a, tužitelju pripada naknada sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 EUR (ranije: 5.000,00 kn) te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR (ranije: 1.500,00 kn), uz zatražene zatezne kamate na taj iznos od presuđenje u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Međutim, tužitelju ne pripada pravo na troškove postupka koji premašuju navedene iznose i to razlika u iznosu od 1,31 EUR.

13. Budući da trošak odgovora na žalbu nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a valjalo ga je odbiti kao neosnovan.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak