REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3118/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Vujčić, odvjetnica iz Zagreba, Fra Luje Maruna 9, protiv tuženika CBB Kreditna unija Varaždin u stečaju, OIB 60892428738, Varaždin, Ulica braće Krajanski 22, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3289/2023 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3289/2023 od 11. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1956/2018 te zahtjev za naknadu troška postupka.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2001/2022 od 16. listopada 2023. tužiteljica upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanih u odredbi članka 46. stavka 1. točaka 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ) što je tužiteljica učinila u propisanom roku. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da nije osnovan niti jedan od navedenih razloga nedopuštenosti ovrhe jer niti je nastupila zastara tražbine niti je tražbina prestala. O trošku je odlučeno primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. Tužiteljica pobija navedenu presudu ističući sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže presudu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Iznosi razloge koje je iznosila i u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom zbog kojih smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. U bitnom ističe da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava na koje se poziva sud. Tužiteljica ističe da tuženik nije dostavio nikakvu dokumentaciju iz koje je vidljiva i dokazana tražbina tuženika za koju tereti tužiteljicu. Ponavlja navode da je predmetno potraživanje u cijelosti namireno jer je tuženik stekao pravo vlasništva i bio upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora na adresi u [adresa], a pokretnine koje su se nalazile u predmetnom poslovnom prostoru tuženik je prodao i pripala su mu novčana sredstva.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tužiteljičina žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud nalazi da je ista pravilna i osnovana na zakonu.
7. Suprotno žalbenim navodima u postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica. Izreka pobijane presude je jasna i prvostupanjski je sud za odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva dao jasne i razumljive razloge, zasnovane na činjenicama utvrđenim nakon provedenog dokaznog postupka. Prema mišljenju ovog suda prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje, sukladno dokazima koje su stranke priložile, pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u primijenjenim zakonskim odredbama, pravilno ocijenivši neosnovanost tužbenog zahtjeva.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1956/2018 od 25. srpnja 2022., a u žalbi protiv tog rješenja tužiteljica je istaknula prigovor zastare te navela da je tuženik vlasnik poslovnog prostora, a zatečene pokretnine je prodao.
9. Pravilno navodi prvostupanjski sud da je odredbom članka 46. stavka 1. točke 9. OZ-a određeno da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a prema odredbi članka 46. stavka 1. točke 11. OZ-a žalba se može izjaviti ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom i, u smislu odredbe članka 51. stavka 3. OZ-a, ocijenivši te razloge donio pobijanu presudu.
10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice:
- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-85/07 od 30. ožujka 2007. određena ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-45/03 od 7. veljače 2005. i presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-909/05 od 26. listopada 2006. radi ostvarenja tražbine predaje nekretnine u posjed i naplate tuženikove tražbine po osnovi troškova parničnog postupka u iznosu od 44.106,00 kn sa zateznim kamatama od 7. veljače 2005. do isplate i troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.580,00 kn,
- da su rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-85/07 od 14. svibnja 2008. kupcu Zaprešićanka d.o.o. dosuđene pokretnine prodane u ovršnom postupku, a u obrazloženju tog rješenja navedeno je da je kupac platio kupovninu u iznosu od 25.467,00 kn,
- da iz podataka u spisu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2001/2022 proizlazi da se taj spis ranije vodio pod poslovnim brojem Ovr-1956/2018 te da je taj ovršni postupak započeo 22. siječnja 2007. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave kojeg je podnio tuženik protiv tužiteljice,
- da ovršnu ispravu predstavlja presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-45/03 od 7. veljače 2005. kojom je tužiteljici naloženo predati u posjed tuženiku nekretninu - stambeno poslovni prostor u [adresa] te naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 44.106,00 kn, a ta presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-909/05 od 25. listopada 2006.,
- da je Općinski sud u Zaprešiću donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-85/07 od 30. ožujka 2007. radi ostvarenja tražbine na predaju predmetne nekretnine u posjed i novčane tražbine po osnovi troškova parničnog postupka u iznosu od 44.106,00 kn sa zateznim kamatama od 7. veljače 2005. do isplate i troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.580,00 kn, a ovrha je određena na pokretninama tužiteljice koje se zateknu u njezinom posjedu,
- da je rješenje o dosudi poslovni broj Ovr-85/07 od 14. svibnja 2008. povodom žalbe treće osobe ukinuto rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžovr-415/10 od 22. studenog 2010. pa se tužiteljica neosnovano poziva na to rješenje,
- da je nakon toga doneseno novo rješenje o dosudi poslovni broj Ovr-85/07 od 13. studenog 2014. kojom su kupcu ponovno dosuđene pokretnine za kupovninu od 25.407,00 kn i to rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžovr-38/15 od 6. listopada 2015., ali time tuženikova tražbina nije u cijelosti namirena,
- da je tuženik, na poziv suda, dostavio obračun potraživanja po osnovi glavnice, zateznih kamata i troškova na dan 17. ožujka 2016. u iznosu od 129.074,41 kn, što je potrebno umanjiti za iznos kupovnine od 25.467,00 kn,
- da iz podataka u spisu poslovni broj Ovr-2001/2022 proizlazi da je u ovršnom postupku doneseno rješenje o namirenju poslovni broj Ovr-7/15 od 25. travnja 2016. kojim je određeno da se iz iznosa cijene dobivene prodajom u ukupnom iznosu od 25.467,00 kn namiruje tuženikova tražbina s osnove troškova ovršnog postupka u iznosu od 9.250,84 kn i kamata na troškove ovršnog postupka u iznosu od 16.216,16 kn. Prema tome, tuženikova tražbina namirena je samo u manjem dijelu, pri čemu nije uopće namirena glavnica (44.106,00 kn), a niti zatezne kamate na glavnicu koje teku od 7. veljače 2005.,
- da je tuženik podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe radi namirenja preostale tražbine u iznosu od 112.623,86 kn 20. ožujka 2017. povodom kojeg je Općinski sud u Novom Zagrebu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1583/17 od 10. srpnja 2017., a to rješenje o ovrsi ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžovr-11/2018 od 19. siječnja 2018., nakon čega je sud donio novo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-313/18 od 4. svibnja 2018., ali je Županijski sud u Velikoj Gorici ukinuo i to rješenje o ovrsi svojim rješenjem poslovni broj Gžovr-427/2018 od 22. listopada 2018. i konačno je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1956/2018 od 18. prosinca 2018. koje je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem poslovni broj Gžovr-489/2019 od 27. rujna 2019. potvrdio u dijelu kojim je određena ovrha radi namirenja iznosa od 44.106,00 kn na ime troškova parničnog postupka i iznos od 59.447,41 kn na ime dospjelih zateznih kamata, a nakon čega je taj sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1956/2018 od 25. srpnja 2022. kojim je odredio ovrhu po prijedlogu ovrhovoditelja od 27. travnja 2018.
11. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da nije osnovan tužiteljičin prigovor zastare pravilnom primjenom odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), prema kojoj sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Tuženikova tražbina utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-45/03 od 7. veljače 2005., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-909/05 od 26. listopada 2006. Dakle, presuda je postala pravomoćna 26. listopada 2006.
12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 46. stavka 1. točke 11. OZ-a jer je tuženik pokrenuo ovršni postupak 22. siječnja 2007., čime je zastara prekinuta sukladno odredbi članka 241. ZOO-a. Ovršni postupak nije dovršen, niti obustavljen, već od dana pokretanja neprekinuto traje.
13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da nije ostvaren niti žalbeni razlog iz odredbe članka 46. stavka 1. točke 9. OZ-a jer tuženikova tražbina nije namirena jer iz rješenja o namirenju u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-7/15 od 25. travnja 2016. proizlazi da je tuženikova tražbina namirena samo za troškove ovršnog postupka u iznosu od 9.250,84 kn i kamata na troškove ovršnog postupka u iznosu od 16.216,16 kn. Dakle, tražbina po osnovi glavnice (44.106,00 kn) i zateznih kamata na glavnicu koje teku od 7. veljače 2005. pa do namirenja glavnice i dalje postoji, a za koju tražbinu je povodom prijedloga za promjenu predmeta i sredstava ovrhe doneseno novo rješenje o ovrsi protiv kojeg je tužiteljica podnijela predmetnu žalbu.
14. Tužiteljica u žalbi nije navela ni jedan konkretan navod kojim bi dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, uključujući i odluku o parničnom trošku, protiv koje tužiteljica nije iznijela konkretne primjedbe pa nije ispitivana temeljem ovlasti iz odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
Zagreb, 20. studenog 2024.
Predsjednik vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
