90.P-86/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPAN PROMET D.O.O., Lučko Rožmanka 17/b, Zagreb, OIB: 01797246359, zastupan po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE D.D., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 2.312,00 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika OS, zaposlene kod tuženika, s danom objave 20. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ŽUPAN PROMET d.o.o., Lučko Rožmanka 17/b, Zagreb, na ime naknade štete isplati iznos od 495,10 EUR sa zateznom kamatom od 2. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ŽUPAN PROMET d.o.o., Lučko Rožmanka 17/b, Zagreb, na ime naknade štete isplati iznos od 1.816,90 EUR sa zateznom kamatom od 2. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te zatezne kamate na iznos od 495,10 EUR koje teku od 2. listopada 2023. do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom I. izreke ove presude, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ŽUPAN PROMET d.o.o., Lučko Rožmanka 17/b, Zagreb, naknadi parnični trošak u iznosu od 957,81 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 957,81 EUR koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom III. izreke ove preusude

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnome navodi da se dana 29. rujna 2023. u Zagrebu dogodila prometna nesreća koju je prouzročio osiguranik tuženika neoprezno upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja Toyota RAV4 HIBRID 4X4 registarskih oznaka [registarska oznaka], da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, odnosno da je popravak vozila ekonomski neisplativ jer bi trošak popravka vozila bio veći od njegove tržišne vrijednosti, da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni dio štete u iznosu od 38.813,00 EUR iako je automobil tužitelja bio u iznimno dobrom tehničkom stanju i najviše moguće razine opremljenosti te s malo prijeđenih kilometara, radi čega tužitelj smatra da primjerena naknada štete za njegov automobil iznosi minimalno 47.000,00 EUR odnosno 41.125,00 EUR ako se uzme u obzir da tužitelj na predmetni automobil koristi odbitak PDV-a kao pretporeza u omjeru od 50%. Stoga tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 2.312,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 02. listopada 2023. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti, odgovornost svoga osiguranika te činjenicu da je tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 38.813,00 EUR. Međutim, osporava osnovu tužbenog zahtjeva i visinu štete jer je vozilo tužitelja u vrijeme štetnog događaja već bilo staro tri godine pa tuženik smatra da je radi amortizacije u cijelosti podmirio svoju obvezu preuzetu ugovorom o osiguranju.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u spisu i to oglas sa web stranica www.njuskalo.hr (list 6 do 9 spisa), dopis od 10.11.2023.g. (list 10 i 11 spisa), dopis od 30.10.2023.g. (list 12 i 13 spisa), potvrdu MUP-a od 30.09.2023.g. (list 14 i 15 spisa), presliku prometne dozvole (list 16 i 17 spisa), dopis od 10.10.2023.g. (list 18 i 19 spisa), izvid štete (list 20 do 22 spisa), tablicu amortizacije (list 30 i 31 spisa), spis MUP-a (list 34 do 49 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 67 do 69 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem vještaka Nevena Ereša iz Ereš vještačenja d.o.o. (list 78 i 79 spisa).

Sud na prijedlog tužitelja nije izveo dokaz pribavom štetovnog spisa tuženika, spisa od Prve postaje prometne policije Zagreb, prekršajnog/ kaznenog spisa koji se vodio po predmetnom štetnom događaju, saslušanjem djelatnika tužitelja na okolnost štetnog događaja i visine štete, te saslušanjem svjedoka KS i prometnim vještačenjem uz uviđaj i rekonstrukciju na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja jer te dokaze, pored svih nastavnih utvrđenja, ne smatra važnim za odluku.

4. Na temelju tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknadu štete u iznosu od 2.312,00 EUR za koji tužitelj tvrdi da mu na ime imovinske štete nastale na njegovom vozilu pripada pored nesporno isplaćenog iznosa 38.813,00 EUR. Pri ovome valja reći da je tužitelj nakon provedenog prometnog vještačenja djelomično povukao tužbu u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 1.816,90 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 2. listopada 2023. do isplate, te je ostao kod zahtjeva za isplatu iznosa od 495,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 2. listopada 2023. do isplate, ali se tuženik protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe pa je sud presudom odlučio o cjelokupnom inicijalno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 2.312,00 EUR.

6. Među strankama nisu sporni aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i činjenica da je tuženik tužitelju izvršio isplatu nespornoga dijela naknade štete u iznosu od 38.813,00 EUR.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđenja visine naknade za imovinsku štetu koja je nastala na vozilu tužitelja izveden je dokaz prometnim vještačenjem. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da visina potpune ili totalne štete na predmetnom vozilu s PDV-om iznosi 43.675,68 EUR ili bez PDV-a 34.940,54 EUR. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti izrađen na temelju podataka iz spisa pri čemu je u izračunu kao početnu vrijednost vještak koristio novonabavnu vrijednost tehničkog nasljednika vozila tužitelja, dok je amortizaciju izrazio u iznosu od 20%, a koji iznos postotka amortizacije je i primjeren samom štetnom događaju budući da su u to vrijeme i cijene rabljenih vozila bile veće nego što su to danas. Stoga smatra da su svi parametri prilikom izračuna i utvrđivanja visine štete odabrani objektivno u skladu sa pravilima struke te je mišljenja da je onda i visina štete utvrđena na tehnički realan i objektivan način, da ne postoji neka općeprihvaćena i jednoznačna metodologija utvrđivanja tržišnih vrijednosti vozila, već da postoje određene krivulje amortizacije koje su u pravilu ovisne o vrsti i tipu vozila te ostalim parametrima koje vještak procjenjuje na temelju iskustva, pa da je tako i realno za očekivati da bi se i procjene vještaka razlikovale kod istog vozila. Vještak je ustvrdio da je prilikom odmjere vrijednosti vozila uzeo podatke dostupne na tržištu, a glede oglasa kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu je istaknuo da u pravilu bilo tko može bilo što oglasiti po bilo kojoj cijeni, a da je drugo pitanje koja cijena se objektivno može postići na tržištu.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima prometne znanosti i struke te jer je vještak odgovorio na sva pitanja suda i stranaka. Stoga je sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem po drugom vještaku prometne struke jer taj dokaz, pored svih prednjih utvrđenja, ne smatra važnim za odluku.

10. Prema odredbama čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3.), dok će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dosuditi naknada u novcu (st. 4.).

11. Osim toga, odredbom čl. 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Citiranom odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je načelo potpune naknade prema kojem će sud odrediti naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojemu bi se nalazila da nije bilo štetnikove radnje ili propuštanja.

12. Dakle, osnovno je pravilo u popravljanju materijalne štete sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

13. Tuženik tijekom postupka nije konkretizirano osporio tužiteljevu tvrdnju da tužitelj kao pravna osoba ima pravo koristiti odbitak poreza na dodanu vrijednost kao pretporeza. Slijedom naprijed citiranih odredbi, tužitelju pripada pravo na naknadu ukupne štete koja uključuje i traženi PDV, kojega međutim tužitelj ne zahtijeva u punom iznosu od 8.735,14 EUR, već u iznosu od 4.367,57 EUR (što predstavlja 50% od punoga iznosa PDV-a), a sud prema čl. 3. ZPP-a odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva. Dakle, tužitelju bi pored iznosa naknade štete od 34.940,54 EUR (iznos bez PDV-a) pripadalo pravo i na isplatu iznosa od 4.367,56 EUR (što predstavlja 50% PDV- a u iznosu od 8.735,14 EUR), što ukupno iznosi 39.308,10 EUR. Time se materijalna situacija oštećenika (ovdje tužitelja) dovodi u stanje prije štetne radnje (ili propuštanja) u smislu čl. 1090. ZOO-a, pri čemu nije odlučno što tužitelj kao oštećenik ima pravo na odbitak pretporeza. Naime, prema pravnom shvaćanju kojeg je usvojio Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-9, oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost, a takva pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1667/10 i Rev-x 341/10 (tako i VTS RH, Pž-4590/2022-2).

14. S obzirom na to da je tuženik tužitelju u mirnom postupku već isplatio iznos od 38.813,00 EUR, sud utvrđuje da je tuženik tužitelju na temelju citiranih odredaba u obvezi naknaditi razliku do punog zahtijevanog iznosa naknade štete, što znači da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju i daljnji iznos od 495,10 EUR. Tužitelju na taj iznos sukladno čl. 183. i čl. 29. st. 1. ZOO-a pripadaju zatezne kamate od dana 2. listopada 2023. kao dana podnošenja zahtjeva do isplate, i to po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. O preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojega je sud utvrdio neosnovanim, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

16. Tužitelj je u parnici uspio u omjeru od 21%, a tuženik u omjeru od 79%. Tužitelju u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR, sastav tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 2. svibnja 2024. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 17. svibnja 2024. po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 25. rujna 2024. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR, što zajedno iznosi 1.000,00 EUR, porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 EUR, predujam za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 34,79 EUR i na presudu u iznosu od 34,79 EUR, što ukupno iznosi 1.651,39 EUR. Tužitelju nije priznato sastav podneska od 11. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednosti iznosi 250,00 EUR jer sud taj trošak ne ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice. Primjenom postotka tužiteljeva uspjeha u sporu u omjeru od 58% (79%-21%) na priznati iznos troška od 1.651,39 EUR, tužitelju pripada parnični trošak u iznosu od 957,81 EUR, na koji mu pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

17. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak po stopi preko stope dosuđene točkom III. izreke ove presude jer se radi o tražbini koja je akcesorna u odnosu na tražbinu koja je predmet glavnoga zahtjeva, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. Izreke ove presude.

Zagreb, 20. studenoga 2024.

Sudac:

Sandra Rotar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.