REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4965/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽF i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 9. svibnja 2024., broj: Pp-542/2024-13, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 9. svibnja 2024., broj: Pp-542/2024-13, na temelju čl. 182. t. 1. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni su optužbe okr. EF i okr. HF da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje u cilju da se okrivljenike proglasi krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi tvrdi kako se iz obrana okr. ŽF i okr. HF može zaključiti kako su se okrivljenici počinili prekršaj za koji ih se tereti, a također da je trebalo uzeti u obzir Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ŽF i Zapisnik o ispitivanju svjedoka HF.
6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud smatra da psihičko nasilje, koje se stavlja na teret okr. VF i okr. HF nije djelo – jer iz činjeničnog opisa optužbe ne proizlazi zakonom propisana posljedica povrede dostojanstva ili uznemirenosti, dok, na temelju provedenih dokaza, nije s potpunom izvjesnošću, a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica koji se zahtijeva za osuđujuću presudu, utvrđeno da bi okr. EF počinio prekršaj fizičkog nasilja u obitelji.
6.1 Naime, odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji pa je tako u t. 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.
6.2. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nedvojbeno proizlazi da je prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće inkriminiranog prekršaja. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da iz činjeničnog opisa optužbe ne proizlazi da bi okrivljenici počinili prekršaj psihičkog nasilja u obitelji.
6.3. U odnosu na prekršaj fizičkog nasilja u obitelji koji se stavlja na teret okr. VF, iz dokaza provedenih u postupku ne može se utvrditi njegova krivnja, a iz stanja spisa ne proizlazi da postoje drugi dokazi koji bi ukazivali na drugačije utvrđenje činjeničnog stanja. Naime, okr. EF u cijelosti poriče počinjenje prekršaja fizičkog nasilja u obitelji – da bi nogom udario suokrivljenicu, svoju izvanbračnu suprugu, u predjelu glave, dok ga suokrivljenica tereti za takvo opisano djelo. Međutim, uzimajući u obzir da i ovaj sud ocjenjuje kako su obrane okrivljenika bile podjednako uvjerljive, a također cijeneći činjenicu se okrivljenici imaju pravo braniti na način koji žele, pa dakle i neistinitim iskazivanjem, te da niti jedan svjedok nije bio prisutan inkriminiranom događaju, a provedenim suočenjem nisu razjašnjene kontradiktornosti u obranama okrivljenika, nije osnovana žalba tužitelja da je dokazano da bi okr. EF počinio prekršaj fizičkog nasilja u obitelji, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda. Nadalje, u odnosu na navode kako je trebalo uzeti u obzir Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ŽF i Zapisnik o ispitivanju svjedoka HF, treba reći kako HF ima pravni status okrivljenice, a ne svjedokinje, pa se takav zapisnik sastavljen pred policijskim službenicima ne može koristiti kao dokaz u postupku, jer nedostaju sva potrebna upozorenja koja trebaju biti dana osumnjičeniku prije njegova ispitivanja, dok iz Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika ŽF proizlazi da je on poricao počinjenje prekršaja fizičkog nasilja u obitelji.
6.4. S obzirom da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret odnosno da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti isključivo i samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, u suprotnom treba primijeniti načelo in dubio pro reo. Navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva.
7. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad i tužitelja.
