Poslovni broj: Usž-4037/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska 136, OIB: 28454963989, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu povrede prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1967/2024-3 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 1967/2024-3 od 25. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1967/2024-3 od 25. rujna 2024. odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužiteljica u žalbi protiv osporenog rješenja smatra neosnovanim zaključak da bi se ograničenje snimanja, naloženo osporenim rješenjem tuženika od 20. svibnja 2024., odnosilo na „manji dio prilaza vrtu“ zbog toga što „nije ishodila suglasnost suvlasnika“. Ističe da je predmetna zk.č.[zemljišnoknjižna čestica] k. o. [katastarska općina] u njezinom samovlasništvu i da bi joj nastupila nenadoknadiva šteta ako bi joj bilo onemogućeno vršiti nadzor i prikupljati dokaze o nezakonitom korištenju njezinog prilaza ili devastacije imovine od strane trećih osoba. Smatra da bi na taj način videonadzor izgubio svoju svrhu, a gubitkom snimaka do okončanja ovog upravnog spora nastala bi joj šteta koja se ne bi mogla nadoknaditi jer ne bi mogla prikupljati dokaze za eventualna nezakonita djelovanja trećih osoba na svojoj imovini. Predlaže ovom Sudu da poništi osporeno rješenje prvostupanjskog suda i odredi odgodni učinak tužbe, podredno da vrati predmet sudu na ponovni postupak radi donošenja nove zakonite odluke.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanima.
6. Prema podacima spisa predmeta, tužiteljica je podnijela tužbu radi poništavanja rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-009-01/24-06/5, URBROJ: 567-04-01/06-24-1 od 20. svibnja 2024., kojim joj je naloženo, kao voditeljici obrade osobnih podataka, da zahvat videonadzornih kamera koje se nalaze na adresi [adresa], ograniči na način da ne zahvaća prostor izvan njezinog (su)vlasništva te brisanje svih zapisa nastalih snimanjem navedenih videonadzornih kamera. U tužbi je navela da žurno traži donošenje rješenja kojim se odgađa izvršenje osporenog rješenja tuženika, a s obzirom na detaljno izneseno činjenično stanje u tužbi za koje smatra da je pogrešno utvrđeno i da je na isto pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.
7. Imajući na umu predmet upravnog spora, utvrđenje povrede prava na zaštitu osobnih podataka u skladu s člankom 26. i člankom 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, 42/18.) te članak 42. ZUS-a, kojeg u presudi citira prvostupanjski sud, pravilno je u konkretnom predmetu odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. Naime, sud obrazlaže da je tužiteljica trebala dokazati kumulativno postojanje uvjeta za odgodni učinak tužbe i to opasnost od nastanka štete koja bi se teško mogla popraviti te činjenicu da odgoda nije protivna javnom interesu, što nije učinjeno.
8. Naime, i prema ocjeni ovog Suda, tužiteljica nije dokazala da bi joj izvršenjem osporenog rješenja tuženika nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti jer bi bila onemogućena u snimanju i prikupljanju dokaza za nezakonito korištenje i devastiranje njezine imovine, a koja bi opravdala određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju. Tužiteljica u tužbi, a u odnosu na navode iznesene u žalbi, nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazilo da pred stvarno nadležnim sudom vodi postupke radi zaštite prava vlasništva ili postupke za naknadu štete protiv trećih osoba za štetu nastalu na njezinom vlasništvu, u kojima bi prikupljene snimke videonadzora bile potrebne kao dokazno sredstvo, kao što navedene snimke nije dostavila niti je predložila izvršiti uvid u iste kao dokaz u odnosu na osporeno rješenje tuženika u konkretnom upravnom sporu.
9. Razlozima navedenima u žalbi nije dovedena u sumnju zakonitost osporenog rješenja suda koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 20. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
