REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3240/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Mirne Maržić, sutkinje izvjestiteljice i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GLOVIS EUROPE GmbH, Hyundai Building 2FI, Kaiserleipromenade 563067, Offenbach am Main, Njemačka, OIB: 60538421798, GLOVIS EUROPE GmbH, Podružnica Koper, sa sjedištem u [adresa], Republika Slovenija, OIB: 90502650168, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., protiv tuženika METALPROIZVOD d.o.o., Slavonski brod, Sjeverna vezna cesta 18/d, OIB: 71289029699, kojeg zastupa punomoćnik Neno Rstić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-625/2019-71 od 6. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-625/2019-71 od 6. lipnja 2022. u točki I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-625/2019-71 od 6. lipnja 2022. u točkama II. i III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18.055,28 EUR u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 9.929,33 EUR.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 143,21 EUR u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-625/2019-71 od 6. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke poslovni broj Ovrv-246/19 od 12. travnja 2019. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 198.400,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama kao i trošak ovršnog postupka u cjelokupnom iznosu od 3.352,05 EUR. U točki II. izreke pobijane presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 15.687,84 EUR dok je u točki III. izreke tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen u preostalom djelu. Zajedno s pobijanom presudom je donijeto i rješenje kojim je odbijen prijedlog za osiguranje tražbine tužitelja određivanjem prethodne mjere.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je tuženik uspješno dokazao da tužitelj nije tuženiku isporučio 160.000 kg Bitumena, a za što u tužbenom zahtjevu potražuje od tuženika isplatu cijene. Nakon ocjene provedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da sadržaj teretovnice iz koje proizlazi da je tuženik preuzeo robu nije točan te da kako tuženik nikada nije od strane proizvođača zaprimio dostavu bitumena tada nije dužan ispuniti svoju činidbu to jest isplatiti cijenu. Odluku o troškovima postupka sud temelji na čl. 154. st. 1. („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), a u svezi s čl. 155. ZPP-a.

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je izjavio tužitelj, a tuženik je izjavio žalbu protiv rješenja o troškovima postupka sadržanim u točkama II. i III. izreke pobijane presude.

4. Tužitelj u svojoj žalbi pobija prvostupanjsku presudu radi bitne povrede odredaba parničnoga postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnoga stanja i pogrešne primjene odredbi materijalnoga prava. U bitnome tužitelj u žalbi prigovora da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je poklonio neopravdano vjeru iskazima tuženika, svjedoku OR i nalazu i mišljenju vještaka da bitumen nije dostavljen tuženiku. Tužitelj ističe da je prvostupanjski sud trebao pravilno utvrditi činjenično stanje i pokloniti vjeru materijalnim dokazima koji prileže spisu iz kojih proizlazi da je bitumen dostavljen tuženiku, a pogotovo otpremnici iz koje proizlazi da je roba dostavljena tuženiku. Tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno i interpretirao sadržaj Sporazuma između tužitelja, proizvođača bitumena društva BIOLEKTRA i društva LE ENERGIJA d.o.o. te je krivo zaključio da je na temelju toga sporazuma tužitelj avansnim uplatama financirao proizvodnju bitumena. Posebno tužitelj prigovara nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja obavljenog po stalnoj sudskoj vještakinji Mirni Tot Nužda iz razloga da je vještakinja prekoračila svoj zadatak, koristila „neovlaštenu“ dokumentaciju prilikom vještačenja, da je bila pristrana i subjektivna u korist tuženika i da je iznijela u svojem nalazu i mišljenju ocijene za koje ne raspolaže stručnim znanjima. Također, tužitelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud u potpunosti ignorirao sadržaj oznake FCO Ozalj na otpremnici te da ta oznaka predstavlja dokaz da je tužitelj tuženiku pravno isporučio robu 10. listopada 2018. Posebno tužitelj u žalbi prigovara točnosti i istinitosti iskaza svjedoka OR koji je bio osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke BIOLEKTRA d.o.o. koja više ne postoji i koja je bila proizvođač bitumena. Tužitelj prigovora utvrđenju suda da se radi iskazu osobe koja nije zainteresirana za ishod spora već navodi da se radi o iskazu zainteresirane i pristrane osobe jer da se radi o osobi koja je sama dostavljala dokumentaciju vještaku, a nije mogla u iskazu objasniti gdje se ta dokumentacija nalazi. Nadalje, tužitelj navodi da se radi o osobi koja je bila odgovorna osoba društva BIOLEKTRA d.o.o. koja je ostala dužna tužitelju te da se tužitelj jedino može naplatiti ako pokrene postupak naknade štete protiv svjedoka kao odgovorne osobe te da je svjedok bio i odgovorna osoba u društvu LE-ENERGIJA d.o.o., a tuženik je u svome podnesku dostavio podatke o dokazu vlasništva vozila koje je vršilo dostavu bitumena i da je tim podacima mogao raspolagati samo upravo navedeni svjedok koji ih je i dostavio tuženiku te je time svjedok pokazao pristranost u korist tuženika. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbu tuženika kao osnovanu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik svoju žalbu podnosi u odnosu na točku III. izreke pobijane presude kojim je odbijen za dio troškova parničnog postupka. Konkretno, tuženik traži da mu se ocijene kao obrazloženi podnesci i dosudi puni trošak postupka za podneske od 24. siječnja 2020., 29. ožujka 2020., 14. rujna 2021., 25. studenog 2021. i 28. ožujka 2022. Također, tuženik traži da mu se i dosudi dodatna naknada od 500,00 kn za pristup na ročišta od 29. siječnja 2021. i 30. ožujka 2021. jer da su ta ročišta trajala duže od 2 h. Predlaže drugostupanjskome sudu da preinači pobijane točke III. i II. izreke pobijane presude na način da dosudi dodatni parnični trošak tuženiku u skladu s navodima njegove žalbe zajedno s troškovima žalbenog postupka.

6. Odgovori na žalbe nisu izjavljeni.

7. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika o troškovima postupka je djelomično osnovana.

8. Ispitavši presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je ona pravilna i zakonita osim u dijelu dosuđenih parničnih troškova tuženiku.

9. Predmet ovoga spora je isplata kupoprodajne cijene za 160.000,00 kg bitumena, robu koju tužitelj tvrdi da je od njega kupio tuženik i da je tuženiku dostavljena.

10. U čl. 358. st. 1. ZOO-a je propisano da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla. Zato, uvidom u spis predmeta proizlazi da je za razrješenje ove pravne stvari odlučna činjenica je li tuženiku dostavljena ugovorena roba, to jest bitumen. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sljedeće činjenično stanje i to da tuženiku nikad nije dostavljena roba, bitumen, čiju isplatu kupoprodajne cijene tužitelj traži u ovome postupku. U spisu predmeta postoji sukob među izvedenim i ocijenjenim dokazima o toj činjenici. U prilog navodima da tuženiku nije dostavljen bitumen proizlazi iz sljedećih personalnih dokaza: iskaz ČR osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, svjedočenja ZR i naročito OR kao bivšeg direktora i odgovorne osobe u tvrtki BIOLEKTRA d.o.o. koja je bila odgovorna za proizvodnju i dostavu bitumena tuženiku te rezultata knjigovodstvenog vještačenja stalne sudske vještakinje Mirne Tot Nužda. S druge strane, u prilog navodima tužitelja da je bitumen dostavljen tuženiku proizlazi iz svjedočenja ŠR kao radnika tužitelja i materijalnih dokaza od kojih je najznačajnija otpremnica koja prileži spisu. Prema mišljenju ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve dokaze i utvrdio točno činjenično stanje kada je dao prednost dokazima koji idu u prilog navodima tuženika jer da tuženiku nije dostavljena roba proizlazi ne samo iz dokaza i svjedoka koji su zainteresirani za pozitivan ishod spora u korist tuženika nego i iz svjedočenja OR koji nije direktno zainteresiran za ishod spora i rezultata provedenoga vještačenja.

11. U svojoj žalbi tužitelj neosnovano prigovara takvoj ocjeni dokaza i utvrđenom činjeničnom stanju od strane prvostupanjskog suda. Tužitelj u žalbi prigovara prvostupanjskome sudu zašto je utvrdio činjenično stanje suprotno od onoga koje proizlazi iz sadržaja otpremnice koja prileži spisu, a koja je potpisana od strane tuženika i proizvođača BIOELEKTRE d.o.o. i iz koje proizlazi da je roba, bitumen, dostavljena tuženiku. Naime, kad tuženik osporava vjerodostojnost otpremnica kojima tužitelj dokazuje ispunjenje svoje ugovorne obveze predaje stvari, isticanjem činjenice da sadržaj otpremnice ne odgovara stvarnom stanju i prirodi posla, teret dokazivanja navedene činjenice je na tuženiku. Parnične stranke su ovlaštene dokazivati dakle drugačije činjenično stanje od onoga koje proizlazi iz isprava, pa tako čak i ako se radi o javnim ispravama u skladu s čl. 230. st. 3. ZPP-a. Tuženik je prema utvrđenju prvostupanjskoga suda, s kojima se slaže ovaj sud, uspješno dokazao suprotno od sadržaja otpremnice da mu roba nikada nije dostavljena. Takvo utvrđenje prvostupanjskoga suda se temelji na svjedočenju OR direktora proizvođača bitumena i nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka te je potrebno istaknuti da njih oboje nisu zainteresirani za konačno rješenje spora.

12. U svojoj žalbi tužitelj neosnovano prigovara nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je vještak prekoračio zadatak vještačenja, neovlašteno pribavio dokumentaciju na temelju kojeg je utemeljio vještačenje i da je vještak iznio stajališta i mišljenja u vezi pitanja za koja nije stručno osposobljen, konkretno, stručna znanja koja se tiču proizvodnje bitumena te tužitelj prigovara pristranosti i subjektivnosti vještaka. Vještaku je prvostupanjski sud postavio rješenjem od 16. travnja 2021. tri zadatka i to: da provjeri knjigovodstvenim vještačenjem je li tužitelj tvrtki BIOLEKTRA d.o.o. u cijelosti podmirio račun br. 35-01-91 od 10. listopada 2018. i je li dio iznosa toga računa podmiren prijebojem i da provjeri kroz knjigovodstveno stanje skladišta BIOLEKTRA d.o.o. je li navedeno trgovačko društvo stvarno proizvelo i isporučilo tuženiku količinu bitumena obuhvaćenu navedenim računom. Na prva dva zadatka je vještak dao jasan odgovor da tužitelj nije u cijelosti, a ni prijebojem podmirio BIOLEKTRI d.o.o. račun za proizvodnju bitumena te je takav nalaz utemeljen na dokumentaciji koju je sud naložio vještaku da pribavi. Prigovor tužitelja na vještačenje se odnosi na zaključak da BIOLEKTRA d.o.o. nije proizvela i dostavila bitumen tuženiku. Vještak je za izradu nalaza kako bi odgovorio na to pitanje koristio dokumentaciju tuženika te ovaj sud smatra navedeno opravdanim jer je isto napravljano kako bi vještak mogao ostvariti cilj vještačenja. Žalitelj je u pravu kada navodi da vještak ne raspolaže stručnim znanjima o samoj proizvodnji bitumena, ali vještak u svome nalazu se ni ne dotiče samog kemijsko-industrijskog procesa proizvodnje već uspoređuje na temelju isprava i knjigovodstvene dokumentacija tijek proizvodnje i dostave bitumena u spornome slučaju s tijekom proizvodnje i dostave bitumena u ostalim ranijim poslovnim odnosima između tužitelja, tuženika i proizvođača BIOLEKTRA d.o.o. Stoga, utvrđenje vještaka na temelju takve dokumentacije da bitumen nije proizveden ne dovodi do nepravilnosti vještačenja i ne dovodi do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogotovo jer takvo utvrđenje nije u suprotnosti s rezultatima vještačenja da tužitelj nije platio u cijelosti račun za proizvodnju bitumena, a što je sve u suglasnosti s iskazom direktora BIOLEKTRE d.o.o. svjedoka OR. Također, neosnovano tužitelj prigovara da je vještak bio subjektivan u korist tuženika, a na štetu tužitelja. To što rezultati vještačenja ne idu u prilog tužiteljevim navodima ne dovodi do vještakove nepristranosti. Vještak je svoj nalaz izradio brižljivo i pažljivo, poštujući uputu suda i pravila struke te je dao odgovore na ključna činjenična pitanja u ovome sporu koja su suglasna s navodima svjedoka OR na temelju kojih je onda prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje.

13. Neosnovano u žalbi tužitelj prigovara iskazu svjedoka OR. Svjedok u svome iskazu jasno navodi da mu tužitelj nije platio proizvodnju bitumena, da bitumen za tuženika nije nikada proizveden ni dostavljen tuženiku, a ti navodi su u cijelosti suglasni s nalazima vještaka u provedenom vještačenju. U dijelu iskaza tuženika koji se tiču avansnih plaćanja ako i postoji određena kontradiktornost ona ne utječe na iskaz u pogledu odlučnih činjenica, a i razumljivo je da se svjedok ne sjeća svakog detalja poslovnog odnosa s tužiteljem koji se odvijao kroz razdoblje od više godina. Tužitelj u svojim navodima da je iskaz svjedoka kontradiktoran s ispravama u spisu i to zapisnikom od 29. listopada 2018. i storniranog računa br. 36-01-91 od 29. listopada 2018. u cijelosti ignorira iskaz svjedoka i ostale dokaze iz kojih nesporno proizlazi da se radi o radnjama u kojima nije izraženo stvarno stanje jer su svi sudionici ovoga poslovnog odnosa mimo pravila popunjavali isprave, naročito otpremnicu. Nejasni su navodi tužitelja da je svjedok pristran jer je bio direktor društva koja su prestala postojati BIOLEKTRE d.o.o. i LE-ENERGIJA d.o.o. te da kako je društvo BIOLEKTRA d.o.o. ostalo dužno određena potraživanja tužitelju da ih tužitelj može naplatiti jedino tužbom za naknadu štete protiv svjedoka kao odgovorne osobe. Naime, sukladno Zakonu o trgovačkim društvima članovi društva s ograničenom odgovornošću i osobe ovlaštene za zastupanje ne odgovaraju za obaveze samoga društva svojom imovinom, također, oba društva su prestala postojati nakon provedenog stečajnog postupka te je tužitelj trebao prijaviti svoja potraživanja u stečajni postupak te se eventualno naplatiti razmjerno u stečajnome postupku u skladu s odredbama Stečajnog zakona od stečajne mase tih društava ako je stečajna masa postojala. Stoga, u cijelosti su nejasni prigovori tužitelja na pristranost svjedoka te sama činjenica da iskaz svjedoka ide u korist tuženika, a ne tužitelja, ne dovodi u pitanje nepristranost svjedoka niti točnost njegovih navoda u iskazu.

14. Tužitelj se neosnovano poziva u žalbi i na međunarodni paritet (dalje incoterms) FCO na otpremnici navodeći da taj paritet dokazuje da je roba dostavljena tuženiku. Incoterms FCO je također dio sadržaja otpremnice, a već je navedeno u točki 9. obrazloženja ove presude da je tuženik ovlašten dokazivati suprotno od onoga što je navedeno u ispravi. Nadalje, pravila incoterms su pravila Međunarodne trgovačke komore o upotrebi domaćih i međunarodnih trgovinskih termina. Cilj im je osigurati jedinstveno tumačenje termina koji se pojavljuju pri prodaji robe, a kojima se regulira prijelaz rizika i troškova između kupca i prodavatelja. Dakle, incoterms oznakama se određuje u kojem trenutku prelazi rizik propasti robe i troškova prijevoza s prodavatelja na kupca, a ne nužno i činjenica da je roba negdje dostavljena. Konkretno, FCO Ozalj znači da prodavatelj snosi sve troškove prijevoza do Ozlja.

15. U svojoj žalbi tužitelj se poziva da je prvostupanjski sud pogrešno interpretirao čl. 4. Sporazuma između tužitelja i društava BIOLEKTRA d.o.o. i LE-ENERGIJA d.o.o. Ovaj žalbeni navod nije bio ispitivan od strane ovoga suda jer interpretacija toga sporazuma nije odlučna za utvrđivanje činjeničnog stanja i odlučnih činjenica u ovome sporu. Stranke i ostali pravni subjekti mogu se ponašati i drugačije od ugovorenih odredbi te je u ovome postupku utvrđeno da roba nije dostavljena tuženiku kao krajnjem kupcu bitumena od strane tužitelja ili proizvođača te to predstavlja odlučnu činjenicu za donošenje odluke u ovome sporu.

16. Uzimajući u obzir provedene dokaze i njihovu dokaznu snagu i to naročito nalaz i rezultat vještačenja, a koji je u cijelosti suglasan s iskazom svjedoka OR i koji zajedno potvrđuju navode tuženika da mu bitumen nikada nije dostavljen nesporno proizlazi točnost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i jasno obrazložio svoje razloge te pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Stoga, odlučeno je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u točki I. izreke ove presude.

18. Tužitelj u svojoj žalbi navodi da se žali i protiv rješenja kojim je prvostupanjski sud odlučio da odbija tužiteljev prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere protiv tuženika. U žalbi tužitelj nije naveo konkretne žalbene razloge te je zbog toga predmetno rješenje ispitano samo u onom dijelu u kojem je ovaj sud dužan ispitati predmetno rješenje po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. st. 1. ZPP-a. Ocjena ovoga suda je da je predmetno rješenje pravilno, zakonito i doneseno sukladno čl. 501.a ZPP-a te je zato odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja sve na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a.

19. S druge strane tuženik se u svojoj žalbi žali na točke II. i III. izreke pobijane presude koje predstavljaju rješenje o troškovima postupka. Tuženik u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pogriješio kada nije podneske tuženika od 24. siječnja 2020., 29. ožujka 2020., 14. rujna 2021., 25. studenog 2021. i 28. ožujka 2022. ocijenio kao obrazložene podneske te sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: OT) dosudio tuženiku cijeli iznos zatraženoga troška umjesto samo troška od 500,00 kn za ostale podneske kako je prvostupanjski sud odlučio. Također, u žalbi tuženik traži za dva ročišta od 29. siječnja 2021. i 30. ožujka 2021. da mu se dosudi dodatnih 500,00 kn za svako jer su trajala duže od 2h, a sve na temelju Tbr. 34. i 35. OT-a.

20. Žalba tuženika je djelomično osnovana. U Tbr. 8. t. 1. OT je propisano da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku pripada puna nagrada kao za sastav tužbe po Tbr. 7. OT. Od svih navedenih podnesaka prema ocjeni ovoga suda tužitelju pripada puna naknada za podneske od 24. siječnja 2020. i to jer se radi o podnesku koji sadržajno predstavlja prigovor protiv zahtjeva tužitelja za određivanje osiguranja prethodnom mjerom te za takav podnesak tuženiku pripada puni iznos nagrade sukladno Tbr. 11. OT. Ovaj sud se slaže s ocjenom prvostupanjskog suda za podneske od 29. ožujka 2020., 14. rujna 2021., 25. studenog 2021. i 28. ožujka 2022. da se radi o ostalim podnescima jer u tim podnescima tuženik u pravilu samo razrađuje svoju argumentaciju i ponavlja ranije iznesene navode te se svakako ne radi o vrsti podnesaka za koje se sukladno Tbr. 8. t. 1. OT dosuđuje puni iznos parničnoga troška. Nadalje, tuženik neosnovano potražuje dodatnih 500,00 kn troška za ročišta održana 29. siječnja 2021. i 30. ožujka 2021. jer su trajala duže od 2 h sukladno Tbr. 34. i 35. OT. Naime, Tbr. 34. i 35. OT je propisano da ako pojedinim tarifnim odredbama, prema kojima se određeni poslovi naknađuju po utrošenom satu, nije drugačije određeno, naknada za utrošeni sat iznosi 25 bodova i da za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat ali najviše do 7 sati dnevno. Dakle, vidljivo je da u Tbr. 34. i 35. OT nije propisano da odvjetniku pripada pravo na dodatnu naknadu jer je ročište trajalo duže od 2 h.

21. Slijedom navedenog, tuženiku pripada sukladno Tbr. 7. t. 1. trošak po radnji u iznosu od 1477 bodova to jest 14.770,00 kn + pdv te je tuženiku potrebno dosuditi dodatnih 17.837,50 kn parničnih troškova i to jer mu je prvostupanjskom presudom već za te podneske dosuđeno 625,00 kn troškova. Stoga, sukladno čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude te je primjenom pravila konverzije (1 eur = 7,5345 kn) tuženiku dosuđeno na ime parničnih troškova 18.055,28 EUR.

22. Tuženik je zatražio trošak sastava žalbe na rješenje u iznosu od 3.409,25 kn te je naveo da ukupna vrijednost žalbenog dijela iznosi 56.350,00 kn. Tuženik je uspio sa svojom žalbom u iznosu od 17.837,50 kn, a što predstavlja uspjeh od 31,65%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku pripada razmjerni iznos troškova za žalbu skladno uspjehu u sporu i to 31,65% troškova za sastav žalbe to jest 1.079,03 kn ili primjenom tečaja konverzije 143,21 EUR. Stoga odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 20. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak