REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj K-170/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Miljenku Matiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Karmen Dautović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika HŽ i II. okrivljene PŽ, zbog kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj K-DO-419/2019 (sada KO-DO-636/2020) od 27. lipnja 2019., nakon javne rasprave održane 14. i 21. listopada 2024., a zaključene 12. studenog 2024. u nazočnosti zastupnika optužbe – višeg državnoodvjetničkog savjetnika Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola FŽ, zamjenice braniteljice I. i II. okrivljenika TŽ, odvjetnice iz [adresa] i punomoćnika oštećenika Bojana Zustovića, odvjetnika iz Pazina, te u odsutnosti I. okrivljenika HŽ i II. okrivljene PŽ, **.**.2024. objavio je u nenazočnosti stranaka i
p r e s u d i o j e
I Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja K-170/2019 od 10. srpnja 2019. stavlja se izvan snage u odnosu na I. okrivljenika HŽ i II. okrivljenu PŽ.
II I. okrivljenik HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i DŽ, rođ. P, rođen **.**.1953. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, F, s prebivalištem u [adresa], sa završenom osnovnom školom, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od 600,00 EUR, vlasnik traktora, bez druge vrjednije imovine, oženjen, otac dvoje djece, vojsku služio 1972. u Leskovcu i Prispanskom jezeru, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,
i
II. okrivljena PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka T, rođ. D, rođene **.**.1963. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, Ć, s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, nezaposlena, s mjesečnim primanjima od 660,00 EUR, vlasnica osobnog automobila Suzuki Celerio starog 9 godina i poljoprivrednog zemljišta u Šainima veličine 1300 m2, udana, majka dvoje djece, neosuđivana, prekršajno nekažnjavana,
k r i v i s u
što su
I. okrivljenik HŽ:
1. dana 27. veljače 2019. oko 17,15 sati u [adresa], u cilju da uplaši i uznemiri HŽČ, ĆŽ i ZŽ, najprije udario HŽČ plastičnom posudom po glavi te se potom svoj trojici obratio riječima „Ubit ću vas!“, a što je HŽČ LŽ, ĆŽ ZŽ i ZŽ uplašilo i uznemirilo,
dakle, drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema većem broju ljudi,
II. okrivljena PŽ:
dana 27. veljače 2019. oko 17,15 sati u [adresa], u cilju da uplaši i uznemiri HŽČ, ĆŽ i ZŽ svoj trojici obratila se riječima „Ako vas neće HŽ ubiti, ubit ću vas ja!“, a što je HŽČ, ĆŽ i ZŽ uplašilo i uznemirilo,
dakle, drugom ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema većem broju ljudi.
III I. okrivljenik HŽ je radnjama opisanim pod toč. II 1. izreke presude počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, dok je II. okrivljena PŽ radnjama opisanim toč. II 2. izreke presude počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11.
IV I. okrivljenik HŽ se za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 44. KZ/11, osuđuje na
KAZNU ZATVORA
u trajanju od 10 (deset) mjeseci
V Na temelju čl. 56. KZ/11 I. okrivljeniku AŽ izriče se
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
VI II. okrivljena PŽ se za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 44. KZ/11, osuđuje na
KAZNU ZATVORA
u trajanju od 10 (deset) mjeseci
VI Na temelju čl. 56. KZ/11 II. okrivljenoj PŽ izriče se
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
VII Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 I. okrivljenik HŽ i II. okrivljena PŽ dužni su naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to svaki trošak paušala u iznosu od 700,00 EUR, nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika čija će se visina odrediti posebnim rješenjem kada budu poznati sudu, s time da su odmjerene troškove paušala dužni podmiriti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola (dalje u tekstu: ODO u Puli-Pola), kao ovlašteni tužitelj, podnijelo je ovom sudu 27. lipnja 2019. optužnicu pod brojem K-DO-419/2019 (sada KO-DO-636/2020) od 24. lipnja 2019. kojom se I. okrivljenik HŽ (dalje u tekstu: I. okrivljenik) i II. okrivljena PŽ (dalje u tekstu: II. okrivljena) terete za počinjenje po jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11.
1.2. Optužnicom je ujedno predloženo da se protiv I. i II. okrivljenika prihvati zahtjev za izdavanje kaznenog naloga kojim se bez provođenja rasprave za inkriminirana kaznena djela iz optužnice osuđuju na zatvorske kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.3. Postupajući po prijedlogu ODO Pula-Pola iz optužnice, Općinski sud u Puli- Pola je presudom poslovnog broja K-170/2019 od 10. srpnja 2019. (listovi 71-72 spisa) izdao kazneni nalog kojim se I. i II. okrivljenici oglašavaju krivim za kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret uz osudu na predložene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine. Kako su I. i II. okrivljenici, putem izabranog branitelja Marina Fola, odvjetnika iz [adresa], protiv navedene presude s kaznenim nalogom izjavili pravovremen prigovor (list 73 spisa), predmet je dostavljen optužnom vijeću u rad radi ispitivanja osnovanosti optužnice.
1.4. Rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovnog broja K-170/2019, Kov- 222/2019 od 11. rujna 2019. (listovi 78-79 spisa) u cijelosti je potvrđena uvodno citirana optužnica u odnosu na I. okrivljenika i II. okrivljenu.
2. I. okrivljenik i II. okrivljena su se pred sudom očitovali o osnovanosti optužnice na raspravi održanoj 17. listopada 2023. (listovi 131-135 spisa) kada su ujedno, u nazočnosti izabranih braniteljica, izjavili da su u cijelosti razumjeli uvodno citiranu optužnicu, da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret, kao i da će svoje obrane iznijeti na kraju dokaznog postupka. Na istoj su raspravi I. okrivljenik i II. okrivljena potvrdili kako su razumjeli upozorenja o mogućnosti okončanja postupka u njihovoj odsutnosti propisane odredbom čl. 404. st. 5. ZKP/08.
3. Primjenom odredbe iz čl. 404. st. 5. ZKP/08 rasprave su u ovom predmetu održane 14. i 21. listopada te 12. studenog 2024. u odsutnosti uredno pozvanih I. okrivljenika i II. okrivljene jer se okrivljenicima stavljaju na teret kaznena djela za koja se može izreći zatvorska kazna u trajanju do 5 (pet) godina, I. okrivljenik i II. okrivljena su se pred sudom očitovali o osnovanosti optužnice te su uredno izvješteni o terminima rasprava na koje, unatoč urednima pozivima, nisu pristupili, niti su pravovremeno sudu dostavili dokumentaciju kojom bi potvrdili postojanje razloga zbog kojih bi bili spriječeni pristupiti na zakazane rasprave. S tim u vezi, neophodno je ukazati da su I. okrivljenik i II. okrivljena uredno, po pozivu suda, pristupili na raspravu koja je održana 17. listopada 2023., da su na potonjoj raspravi iznijeli svoje očitovanje o osnovanosti optužnice, kao i dokazima koji ih terete u ovom postupku, pri čemu im je ujedno pružena mogućnosti iznošenja vlastitih dokaznih prijedloga. Zdravstveno stanje djeteta I. okrivljenika i II. okrivljene, točnije – njegova dijagnoza učestalih epileptičnih napadaja, I. okrivljeniku i II. okrivljenoj nije predstavljala prepreku za dolazak na raspravu zakazanu za 17. listopada 2023., s time da u kasnijem tijeku postupka I. okrivljenik i II. okrivljena nisu dostavili medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo pogoršanje zdravstvenog stanja djeteta, odnosno nemogućnost da I. okrivljenik i II. okrivljena (unatoč postavljenoj dijagnozi djeteta i potrebe skrbi o članu obitelji) pristupe na zakazane rasprave. Kada se, pored svega navedenog, ima u vidu i da su I. okrivljenik i II. okrivljena na svakoj od održanih rasprava, kao i na raspravi održanoj 12. studenog 2024. za koju je sud I. okrivljeniku i II. okrivljenoj (putem izabrane braniteljice) najavio zaključenje dokaznog postupka i mogućnost iznošenja obrane, zastupali izabrani branitelji, odnosno da su se I. okrivljenik i II. okrivljena, s obzirom da nisu dostavili dokumentaciju kojom potvrđuju nemogućnost dolaska na zakazane rasprave, svojevoljno odrekli prava da sudjeluju u ostvarenju prava konfrontacije u odnosu na svjedoke optužbe pred sudom, kao i prava da pred sudom, nakon provođenja svih dokaza u postupku, iznesu svoju obranu, zaključeno je da nazočnost I. okrivljenika i II. okrivljene na zakazanim raspravama nije nužna, odnosno da su u cijelosti ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 404. st. 5. ZKP/08 da se rasprave zakazane za 14. i 21. listopada 2024., kao i rasprava zakazana za 12. studenog 2024., provedu i postupak zaključi u odsutnosti I. okrivljenika i II. okrivljene.
4. Tijekom dokaznog postupka, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08, pročitani su iskazi svjedoka ĆŽ i ZŽ sa zapisnika od 27. ožujka 2024. (listovi 145-148 spisa), saslušan je svjedok HŽČ, pročitan je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, u dijelu podataka o vremenu i mjestu podnošenja, podnositelja i kome je podnesena (list 3 spisa), izvješće Policijske postaje Pula, osim u dijelu koji sadrži obavijesne razgovore s građanima (list 4 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova (list 9 spisa), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Pula (listovi 10-11 spisa) te je reproducirana snimka video nadzora (pohranjena na DVD mediju s lista 12 spisa). Zaključno, pročitani su podaci iz kaznene i prekršajne evidencije za I. okrivljenika i II. okrivljenu, a kao zadnji dokaz u postupku, s obzirom da se rasprava održana 12. studenog 2024. provodila u odsutnosti I. okrivljenika i II. okrivljene, pročitani su zapisnici te su reproducirane snimke ispitivanja I. okrivljenika od 28. veljače 2019. (listovi 13-16 spisa) i 30. svibnja 2019 (listovi 49-53 spisa), kao i zapisnik i snimka prvog ispitivanja II. okrivljene od 30. svibnja 2019. (listovi 53-56 spisa).
4.1. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/08 odbijen je kao neprikladan i usmjeren na odugovlačenje postupka dokazni prijedlog okrivljenika za saslušanjem svjedokinje OŽ, i to stoga što sve do rasprave zakazane za 17. listopada 2023., dakle u vremenu od pune četiri godine nakon inkriminiranog događaja (postupak je iniciran optužnicom od 24. lipnja 2019.), I. okrivljenik i II. okrivljena nisu spominjali da bi potonja svjedokinja nazočila inkriminiranom događaju. Kada se uz navedeno ima u vidu da svi preostali svjedoci saslušani u ovom postupku izrijekom osporavaju da je predložena svjedokinja tog dana bila u blizini mjesta događaja, odnosno da bi na bilo koji način sudjelovala u sukobu, kao i da navedene tvrdnje okrivljenika osporavaju pregledane snimke događaja, zaključeno je da se saslušanjem predložene svjedokinje, koja očito nije neposredno involvirana u okolnosti koje su prethodile inkriminiranom događaju i samom sukobu, ne bi mogle utvrditi činjenice bitne za odlučivanje o krivnji I. okrivljenika i II. okrivljene, odnosno da se radi o dokaznom prijedlogu koji je neprikladan te je usmjeren na znatno i nepotrebno odugovlačenje kaznenog postupka.
4.2. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, niti su istaknule primjedbe na provedeni dokazni postupak.
5. U ovom predmetu, s obzirom da te činjenice I. okrivljenik i II. okrivljena nisu posebno osporavali u svojim obranama, već ih izrijekom priznaju, nije sporno da su u naznačeno vrijeme inkriminacije I. okrivljenik i II. okrivljena bili na adresi koja se navodi u sadržaju činjeničnog opisa kaznenih djela iz optužnice, kao i da je tog dana između I. okrivljenika i II. okrivljene s jedne strane, te oštećenika HŽČ, ĆŽ i ZŽ (dalje u tekstu: oštećenici), s druge strane, došlo do razmirica oko korištenja dvorišta i postavljanja ograde u tom dvorištu, pri čemu su I. okrivljenik i II. okrivljena tvrdili da im pripada pravo nesmetanog prolaska po dvorištu.
5.1. Sporno je na koji se način odvijao inkriminirani događaj, s obzirom da I. okrivljenik i II. okrivljena u svojim obranama navode potpuno drugačije verzije događaja od iskaza saslušanih svjedoka, odnosno osporavaju da su tada uputili oštećenicima prijetnje koje se navode u sadržaju inkriminacija kaznenih djela iz optužnice.
6. Svjedok ĆŽ u svom iskazu navodi da je tog dana zajedno sa sinom (ZŽ) popravljao ogradu koju su Z (I. i II. okrivljenici) srušili. Prema njegovim navodima, ogradu su rušili u četiri ili pet navrata, s time da su tijekom posljednjeg događaja sin i on obavljali popravke, dok je HŽČ (HŽČ) stajao iza njih. Ta je ograda dijelila HŽČ i L. Prilikom obavljanja radova primijetili su I. okrivljenika, isprva bio je na svom dijelu dvorišta, nosio je „veliku plastiku“ u kojoj je ranije držao robu za sušenje. Kada se vraćao prema njima imao je „plastiku“ uza sebe, odjednom je krenuo prema njima, ušao je u drugi dio dvorišta, uzeo je plastičnu posudu i razbio je HŽČ u glavu. Posuda se tada razbila i uništila je HŽČ naočale. Tada je krenuo prema I. okrivljeniku jer je napao HŽČ, gurnuo ga je. U međuvremenu je u njihov dio dvorišta došla i II. okrivljena, počela je vikati. I. okrivljenik je govorio da će ih ubiti, da će ih sve ubiti, to su govorili I. okrivljenik i II. okrivljena. I. okrivljenik je od njegovog guranja pao, potom se ustao i otišao iz dvorišta, iako je cijelo vrijeme nastavio psovati majku i govorio im da će ih ubiti. Kao da sve to nije bilo dovoljno, kada su sin i on pokupili alat, kada je krenuo prema svojoj kući, s time da je naglasio da je susjed s A, njemu je II. okrivljena, kao i njegovom sinu, svašta govorila, psovala ih je.
6.1. Svjedok ĆŽ, nadalje, tvrdi da mu je poznato kako je HŽČ imao spor s A, misli da je HŽČ dobio taj spor. Nije se mogao sjetiti da je HŽČ nešto tipkao na mobitel. Pojasnio je kako je krenuo prema I. okrivljeniku i HŽČ odmah kada je primijetio razbijanje plastike jer ih je htio razdvojiti. I. okrivljenik mu je tada psovao mater, svašta mu je psovao, govorio mu je „štupido“ (glupane) i govnjar, te mu riječi stalno govori i nakon tog događaja, uvijek mu to govori kada ga sretne. Zaključno, izjavio je da nije shvatio kako se upućene prijetnje I. okrivljenika i II. okrivljene odnose na nekog određenog od njih, shvatio je da se odnose na sve njih, na njega, sina i HŽČ. HŽČ malo govori hrvatski, tog dana HŽČ nije tražio od nekoga da mu prevodi što je I. okrivljenik govorio. Spomenuo je i kako je II. okrivljena vikala, psovala i klela, govorila je ubit ću te, nije spominjala s čime točno, toga se nije mogao sjetiti. Kada je svjedoku predočeno da je u ranijem iskazu pred ODO Pula- Pola 18. travnja 2019. (zapisnik o ispitivanju s listova 27-28 spisa) iskazivao drugačije, odnosno da je tvrdio kako je II. okrivljena rekla: „ako vas neće on ubiti, ubit ću vas ja“, svjedok je potvrdio da je to točno. Zaključno, iskazao je da ima jedan postupak s I. okrivljenikom u kojem ga je prijavio za napad, ali da smatra da zbog toga nije u svađi s njim.
7. Ispitan u svojstvu svjedoka ZŽ navodi da je tog dana sa svojim ocem ĆŽ dovršavao radove na postavljenoj ogradi. Ne zna što je tog dana bilo I. okrivljeniku, bio je ljut, nakon što je otvorio kapiju lupio je HŽČ s plastikom od čega su mu pale naočale. Njegov otac ĆŽ je prvi krenuo zaustaviti I. okrivljenika, nakon toga je i on to učinio, otac i on su I. okrivljenika zajedno spustili na pod. Nije mu poznato da bi HŽČ imao nekakav sukob s I. okrivljenikom. Poznato mu je kako je HŽČ dozvoljavao I. okrivljeniku da prolazi dvorištem, iako je spominjao da želi staviti ogradu, da se ograda može otvoriti i zatvoriti. I. okrivljenik je trebao zatvarati ogradu kada prođe. Upitan je li im je I. okrivljenik nešto dobacivao dok su radili odgovorio je potvrdno, iako se nije mogao sjetiti što im je govorio. Sjeća se i da im je I. okrivljenik tada prijetio, iako se nije mogao sjetiti što im je govorio. Kada je svjedoku ukazano da je prilikom ranijeg iskazivanja pred ODO Pula-Pola 18. travnja 2019. (zapisnik o ispitivanju svjedoka s listova 29-30 spisa) govorio da ih je I. okrivljenik stalno vrijeđao, da je govorio da su „štupidi“ (glupani), da je rekao HŽČ, ocu i njemu da će ih ubiti, svjedok navodi da je točno da im je I. okrivljenik govorio da su štupidi i da će ih ubiti, da je to prvo govorio I. okrivljenik, a kasnije i II. okrivljena, odnosno da im je II. okrivljena rekla da ako ih on neće ubiti da će ih ubiti ona, da je takvo nešto bilo. Potvrđuje da je osobno nazočio razbijanju plastične kante crvene boje, a nakon tog razbijanja došlo je do nekakvog hvatanja od strane I. okrivljenika, on je ulovio HŽČ za ruke ili „negdje drugdje“. Kada je svjedoku ukazano da je u ranijem iskazu spominjao majicu navodi da se toga doista ne može sjetiti. Osporava da su otac i on gurnuli I. okrivljenika na pod, tvrdi da ga „više uhvatili i spustili na pod“, da ga nisu udarali. Prema njegovim navodima, HŽČ malo govori hrvatski, zbog toga je tražio da tu i tamo prevedu što je I. okrivljenik govorio. Nešto su mu i preveli, koliko su mogli, i to na talijanskom jeziku. Nakon tog događaja bilo je problema i na ulici, njegova sestra je došla kod kuće, I. okrivljenik je i njoj nešto vikao i dobacivao. Upitan je li shvatio da I. okrivljenik govori riječi ubit ću te nekom određenom ili svima, svjedok odgovara kako je shvatio da je te riječi svima uputio. 8. Svjedok HŽČ u svom iskazu navodi da je u mjesto [adresa] došao iz Švicarske Konfederacije, da su partner i on htjeli pripremiti hotel za otvaranje u 2020. Kada je primijetio da je u vrtu nešto razbijeno, htio je vidjeti je li se to može popraviti. Na njegovu parcelu je tada došao susjed HŽ (I. okrivljenik), u trenutku kada su tamo bila oba ZŽ, otac i sin. I okrivljenik im je govorio zašto rade za „sranjske O“ (Scheisschweizer), da će oni završiti na sudu, da će svi završiti na sudu, da su glupi i idioti. Rekao je I. okrivljeniku da otiđe s njegove zemlje. U tim trenutcima je mobitelom zvao svog supruga koji je bio u stanu na sofi, htio je da dođe. I. okrivljenik ga je odjednom napao posudom za rublje, htio mu je razbiti posudu o glavu, ali se obranio rukom. I. okrivljenik je tada nešto i govorio, nije ga baš dobro razumio, nekakve riječi kao: "ubi te". Poslije su mu oba ZŽ pomogli, maknuli su ga od njega, savladali su I. okrivljenika i bacili ga na tlo. U tom događaju su mu naočale pale na pod. U međuvremenu je tamo došla i PŽ (II. okrivljena), nešto je razgovarala s J, a kada joj je rekao, kada je podignuo svoje naočale, kada joj je pokazao naočale i rekao vidi, naočale su razbijene, to košta 300,00 ili 500,00 EUR, ona je odmahnula rukom i rekla da nju to ne interesira. Prema navodima HŽČ, s J su često znali imati problema, ne sjeća se je li rekao partneru da zove policiju, ali je siguran da je netko zvao policiju. II. okrivljena je za vrijeme sukoba nešto govorila, ali je nije razumio. Tek kasnije su im V rekli kako im je II. okrivljena govorila zašto rade za te O. Naveo je i kako ga je I. okrivljenik, osim udarca plastičnom posudom, uhvatio rukama za vrat, gušio ga je, htio mu je uzeti telefon iz ruke.
8.1. Kada je svjedoku HŽČ ukazano da je u ranijem iskazu pred ODO Pula-Pola od 22. svibnja 2019. (zapisnik o ispitivanju svjedoka s listova 46-47 spoisa) tvrdio da je II. okrivljena rekla „ako nećeš ti, ja ću", svjedok navodi kako ne razumije hrvatski, kako nije razumio što je II. okrivljenika govorila i kako misli da su mu to V kasnije rekli, da su mu tako preveli. Svjedok je naveo i da se osjećao loše kada je bio napadnut, da je osjećao strah od I. okrivljenika i da taj strah osjeća i danas, nikada ne zna kako će I. okrivljenik reagirati. Kada je svjedoku ukazano da je u iskazu pred sudom govorio da mu je I. okrivljenik uputio riječ "ubite" kada mu je razbijao posudu o glavu, dok je u ranijem iskazu tvrdio da je I. okrivljenik te riječi uputio svima, kao i da je u iskazu pred sudom tvrdio da mu te riječi nitko nije preveo na mjestu događaja, dok je u ranijem iskazu tvrdio da su mi ZŽ i ĆŽ te riječi preveli, svjedok navodi da se zbog preteka događaja ne može točno sjetiti svih detalja, da „ako je to rekao, onda je to tako“.
9. Protivno takvim iskazima oštećenika, I. okrivljenik prilikom prvog ispitivanja 28. veljače 2019., kao i prilikom ispitivanja održanog 30. svibnja 2019., u odnosu na inkriminirani događaj navodi da je „samo htio otvoriti ogradu“, da je HŽČ „želio zatvoriti ogradu“ i da je im je zbog toga samo “rekao da zašto delaju kantunale (prave ogradu) kada je on rekao da se ne rade“, dakle, da se radilo o „malom razgovoru“, i da je HŽČ digao ruku, iako ga je posudom samo htio „zastrašiti“, da je u biti htio HŽČ „pokriti posudom da ga ne snima“. Pored toga, tvrdi da je njega HŽČ udario i da je zbog toga posuda koju je on imao „prošla kroz njegovu ruku“, pri čemu im ni na koji način nije prijetio, već mu je možda „u afektu“ rekao nekakvu uvredu.
10. II. okrivljena u svojoj obrani koji je iznijela prilikom prvog ispitivanja 30. svibnja 2019. navodi da su oštećenici gušili I. okrivljenika, kao i da je svi oni potpuno bezrazložno, „ni krivu ni dužnu“, lažno terete da je počinila nekakvo kazneno djelo, pri čemu ne spori da im je govorila da su glupi i da ih je „slala u pičku materinu“.
11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, usporedbom i analizom svih dokaza pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, sud utvrđuje da je tijekom postupka nedvojbeno dokazano da su I. okrivljenik i II. okrivljena počinili kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret, i to upravo na način opisan u toč. II. izreke ove presude.
12. U situaciji postojanja potpuno oprečnih iskaza oštećenika i okrivljenika o okolnostima pod kojima se odvijao sukob, potrebno je navesti da su iskazi svjedoka ĆŽ i ZŽ o okolnostima pod kojima je došlo do sukoba i načina na koji se sukob odvijao, kao i tvrdnje HŽČ o tome da ga je I. okrivljenik napao, u potpunosti potvrđeni sadržajem snimki videonadzora koje su izuzete s objekta u vlasništvu oštećenika HŽČ. Pregledom navedenih snimki video-nazora (pohranjenih na DVD mediju s lista 12 spisa) jasno se vidi da osim saslušanih svjedoka (oštećenika) te I. okrivljenika i II. okrivljene niti jedna druga osoba nije nazočila sukobu, zatim, da je I. okrivljenik nasilno razbio postavljenu ogradu te da se fizički obrušio na oštećenika HŽČ koji ga pritom nije napadao, niti ga je snimao mobitelom (kako to tvrdi I. okrivljenik), već je izbjegavao sukob, da je I. okrivljenik udario HŽČ (koji je u događaju nosio naočale, crvenu majicu dugih rukava i smeđe hlače) s plastičnim vjedrom crvene boje koji se uslijed udarca o njegovu ruku i glavu razbio, da mu je pritom I. okrivljenik želio nasilno uzeti mobitel kojeg je držao u rukama, kao i da je HŽČ nakon udarca držao u rukama naočale pokazujući da su oštećene.
13. Upravo takav sadržaj pregledanih snimki videonadzora, kojim se potvrđuju jasni, okolnosni i međusobno komplementarni iskazi svjedoka ĆŽ i ZŽ te HŽČ, u potpunosti osporava obrane I. okrivljenika i II. okrivljene koje su, prema stavu ovog suda, isključivo usmjerene na izbjegavanje kaznene odgovornosti u ovom postupku.
14. Navedeni iskazi oštećenika koje potkrjepljuju pregledane snimke video- nadzora potpuno jasno i nedvojbeno potvrđuju kako je I. okrivljenik u inkriminiranom događaju, očito nezadovoljan odlukom HŽČ koji je naložio ZŽ i ĆŽ da postave ogradu u dvorištu, odlučio nasilno ukloniti postavljenu ogradu, ali i pritom prijetiti svima koji su tu ogradu postavljali, jer nije htio otvarati i zatvarati ogradu kako je to od njega tražio PŽČ, smatrajući da ima pravo slobodnog i nesmetanog prolaska po dvorištu, bez potrebe trpljenja bilo kakve ograde i njenog otvaranja. S tim u vezi, tvrdnje I. okrivljenika i II. okrivljene da HŽČ nije mogao razumjeti upućene prijetnje, odnosno da su se obraćali samo njemu, u potpunosti su osporene izjavama oštećenika ZŽ i HŽČ koji tvrde da su V kasnije (nakon završetka sukoba), odnosno koliko su to mogli tijekom samog događaja, prevodili HŽČ što su I. okrivljenik i II. okrivljena govorili, pri čemu svi oštećenici izrijekom tvrde kako su shvatili da se prijetnje ubojstvom odnose na sve njih.
15. Zaključno, priložene snimke video-nadzora, po stavu ovog suda, u potpunosti potvrđuju okolnosne i uvjerljive iskaze saslušanih oštećenika u dijelu kojem suglasno navode da je I. okrivljenik, protivno njegovim tvrdnjama da je držao plastiku u rukama jer je „samo htio malo zastrašiti HŽČ“, odlučio plastičnom posudom udariti oštećenika HŽČ te da se potom svoj trojici oštećenika (više osoba) obratio riječima „Ubit ću vas!“, kao i da se potom II. okrivljena uključila u sukob te da je oštećenicima HŽČ, ĆŽ i JŽ (više osoba) uputila riječi: „Ako vas neće HŽ ubiti, ubit ću vas ja!“, čime su I. okrivljenik i II. okrivljena ostvarili objektivna obilježja kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11. S tim u vezi, posebno kada se ima u vidu da I. okrivljenik u svojoj obrani tvrdi da „nije imao namjeru prijetiti“, treba navesti da su, prema pravnom stajalištu ovog suda, elementi kaznenog djela prijetnje (koja je upućena većem broju osoba) iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 ostvareni ne samo u slučaju kada je ozbiljnom prijetnjom kod nekog oštećenika stvoren osjećaj straha i osobne nesigurnosti, već i onda kada je prijetnja upućena drugim osobama, a objektivno je podobna da kod svih oštećenika izazove osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti, što je, kako to proizlazi iz iskaza oštećenika HŽČ koji tvrdi da se i dalje boji I. okrivljenika, i bila posljedica izgovorenih riječi I. okrivljenika i II. okrivljene.
16. U pogledu subjektivnih elemenata kaznenih djela, sud je utvrdio kako su I. okrivljenik i II. okrivljena pri počinjenju kaznenih djela bili ubrojivi jer njihova ubrojivost tijekom postupka ni na koji način nije dovedena u sumnju. Nadalje, sud smatra da su oba okrivljenika u inkriminiranom događaju postupala s izravnom namjerom, kao i da su bili svjesni da su djela koja čine zabranjena, odnosno da nije bilo ispričavajućih okolnosti. Da su I. okrivljenik i II. okrivljena postupali s izravnom namjerom proizlazi iz činjenice da su, kako to pokazuju priložene snimke video-nadzora, bili vidno revoltirani činjenicom što su oštećenici odlučili postavljati ogradu na dvorištu kojeg su, prema njihovom mišljenju, imali pravo nesmetano koristiti, odnosno da su I. okrivljenik i II. okrivljena, nakon što je I. okrivljenik nasilno pomaknuo ogradu, u situaciji kada ih nitko nije napadao, odnosno kada su mogli izbjeći daljnji sukob, u namjeri da ustraše i uznemire oštećenike, odlučili istima uputiti ozbiljne prijetnje kako bi ih prestrašili, a time ujedno i pokazali ozbiljnost u nastavku sukoba s njima oko korištenja dvorišta. Konačno, s obzirom na to da su I. okrivljenik i II. okrivljena odrasle osobe, da su obrazovane i žive u urbanim sredinama, sud smatra da je istima zasigurno bilo poznato da ponašanja opisana optužnicom - upućivanje prijetnji drugima osobama, predstavljaju radnje koje su nedopuštene i kažnjive.
17. Slijedom obrazloženog, sud je I. okrivljenika i II. okrivljenu proglasio krivim za počinjenje kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 139. st. 2. KZ/11, i to upravo na način kako je to navedeno u toč. II. izreke ove presude.
18. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti I. okrivljenika i II. okrivljene, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne (čl. 47. KZ/11). I. okrivljeniku i II. okrivljenoj je kao olakotna okolnost cijenjena ranija kaznena i prekršajna osuđivanost, kao i činjenica da od inkriminiranog događaja pa sve do zaključenja rasprave, kako to proizlazi iz pribavljenih izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije, nisu osuđivani za druga ponašanja koja bi bila protivna pozitivnim zakonskim propisima. Drugih olakotnih okolnosti, kao i otegotnih okolnosti, na strani I. i II. okrivljenika sud nije našao. 19. Na temelju svega navedenog, unutar granica sankcija propisanih zakonom, cijeneći stupanj krivnje I. i II. okrivljenika i težinu kaznenih djela, ali i jačinu ugrožavanja povrijeđenog dobra, kao i način i okolnosti počinjenja predmetnih kaznenih djela, sud je I. okrivljenika i II. okrivljenu za inkriminirana kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 139. st. 2. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 44. KZ/11, osudio na kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 određeno je da se I. okrivljeniku i II. okrivljenoj izriču uvjetne osude s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, s time da je prilikom odmjeravanja roka provjeravanja iz uvjetne osude sud imao u vidu vrijeme proteklo od činjenja inkriminiranog djela i okolnost da između I. okrivljenika i II. okrivljene, s jedne strane, te oštećenika s druge strane, evidentno i dalje egzistira animozitet, zbog čega je zaključeno da će se primjenom izrečene uvjetne osude u odmjerenom trajanju uz prijetnju opoziva zatvorske kazne od 10 (deset) mjeseci za slučaj ponovnog činjenja kaznenog djela dovoljno preventivno utjecati na I. okrivljenika i II. okrivljenu da se suzdrže od činjenja novih kaznenih djela na štetu oštećenika.
20. Konačno, sud je stava da će upravo takvim sankcijama biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, odnosno da će navedene sankcije utjecati na I. okrivljenika i II. okrivljenu da ubuduće ne čine kaznena djela, kao i da će takve sankcije utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
21. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 I. okrivljeniku i II. okrivljenoj je naloženo da podmire troškove ovog kaznenog postupka, i to svaki paušalnu svotu u iznosu od 700,00 EUR, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika, čija će se visina odrediti posebnim rješenjem kada budu poznati sudu.
22. Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kuna, sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 700,00 EUR za svakog okrivljenika imajući u vidu složenost predmeta, okolnost da je postupak pokrenut 2019., a posebno okolnost da je predmet okončan nakon održavanja pet rasprava na kojima je saslušano četiri svjedoka. Stajalište je ovog suda da će I. okrivljenik i II. okrivljena, kao radno sposobne osobe koje ostvaruju stalna primanja, okolnost da su tim istim primanjima mogli podmiriti troškove angažiranih branitelja tijekom cjelokupnog trajanja ovog kaznenog postupka, a posebno okolnost da sud dozvoljava plaćanje troškova kaznenog postupka u više obroka, moći podmiriti naloženu obvezu bez da dovedu u pitanje svoje uzdržavanje, odnosno egzistenciju osoba o kojima moraju skrbiti.
23. Zaključno, kako su I. i II. okrivljenici protiv presude ovog suda poslovnog broja K-170/2019 od 10. srpnja 2019. izjavili pravodobne prigovore, na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 i uslijed donošenja nove (osuđujuće) presude, određeno je da se kazneni nalog Općinskog suda u Puli-Pola izrečen potonjom presudom u odnosu na I. okrivljenika i II. okrivljenu stavlja izvan snage (toč. I. izreke).
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Puli, 20. studenog 2024.
Sudac:
Miljenko Matić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, I. okrivljenik i II. okrivljena te braniteljica I. i II. okrivljenika, a u korist I. okrivljenika i II. okrivljene i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude. Oštećenici mogu podnijeti žalbu protiv odluke o troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.
Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi Županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, na spis broj KO-DO-636/20
2. I. okrivljenik HŽ
3. II. okrivljena PŽ
4. braniteljica I. i II. okrivljenika DŽ, odvjetnica iz [adresa]. punomoćnik oštećenika Bojan Zustović, odvjetnik iz Labina
