REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2332/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ćamil Salahović, odvjetnik u Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-152/23-2 od 19. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-992/20-137 od 4. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-152/23-2 od 19. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-992/20- 137 od 4. studenoga 2022.
2. Tužitelji su odgovorili na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, osporavajući istaknute navode tuženika te predlažući odbiti njegov prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Prvo pitanje iscrpljuje se u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim navedeno nije samo po sebi dopušteni razlog za dopuštenje revizije. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Nadalje, u odnosu na pitanja kojima se zapravo problematizira visina prihvaćenog zahtjeva valja reći da ista nisu važna kod okolnosti da su sudovi prihvatili dio nalaza i mišljenja vještaka koji je uračunao sve što je tuženik tijekom postupka platio na način da je plaćeno podijelio na sve tužitelje, a razmjerno pojedinačnom potraživanju svakog od tužitelja prema tuženiku, a uzeo u obzir i ono što je tuženik platio po ranijoj presudi donesenoj u ovoj pravnoj stvari, koja je djelomično postala pravomoćna.
3.2. Četvrto pravno pitanje nije važno budući da su u konkretnom slučaju primijenjeni Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020., a sukladno pravnom shvaćanju koje je izraženo u odluci revizijskog suda broj Rev-719/24-2 od 21. svibnja 2024., dok sedmo pravno pitanje kojim se problematizira zastara za tražbinu na koju se odnosi preinaka tužbenog zahtjeva nije važno jer shvaćanje nižestupanjskih sudova ne odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5), a prema kojem: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. ZPP-a). Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
