REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kžzd-27/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća za mladež, te sutkinja za mladež Dorijane Dolenec Kujundžić i Sene Midžić Putigna, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AP, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika AP podnesenoj putem branitelja Željana Hrvatina, odvjetnika iz Rovinja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kzd- 42/2018- od 5.lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 20.studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika AP, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kzd-42/2018- od 5.lipnja 2023. optuženik AP oglašen je krivim da je počinio četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

1.1. Temeljem odredbe čl. 51. st. 1. u svezi s čl. 44. KZ/11 za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjeno na štetu mlt.FP utvrđena kazna zavora u trajanju od 10 mjeseci; - za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjeno na štetu mlt.PP utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci; - za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjenog na štetu ČP utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjenog na štetu mlt.MP utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te je temeljem odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik AP osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.

1.2. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku AP izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ako optuženik AP u roku od 4 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik AP obvezan je u roku od 15 dana podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 eura/15.069,00 kuna prema čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, te ostale troškove kaznenog postupka iz čl. 148. st. 2. ZKP/08 o visini kojih će sud donijeti posebno rješenje sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi optuženik AP putem branitelja Željana Hrvatina, odvjetnika iz Rovinja zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni s prijedlogom da se prihvati žalba optuženika i preinači pobijana presuda na način da se optuženika AP oslobodi od optužbe odnosno podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo Pula-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-134/2024-3 od 6.ožujka 2024. vratilo spis.

5. Žalba optuženika AP nije osnovana.

6. Žalitelj optuženik AP smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da je dao proturječne i nejasne razloge vezano uz izvedene dokaze. Uz to smatra da su oni nedostatni, te da prvostupanjski sud nije ocijenio svu dokaznu građu i da je odbio većinu dokaznih prijedloga obrane.

7. Takvi navodi žalitelja optuženika AP nisu prihvatljivi. Prvostupanjski sud je dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, te je ocijenio i sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti. Razlozi koji su dani nisu proturječni već su jasni i logični, a način ocjene izvedenih dokaza predstavlja zapravo žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud nije bio u obvezi izvesti sve dokazne prijedloge, a dao je razloge zbog čega odbija pojedini dokazni prijedlog, a izneseni razlozi su jasni i nisu proturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

8. Ni žalba optuženika AP podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Žalitelj optuženik AP ističe kako dio svjedoka nije nikad vidjelo da bi se optuženik AP neprimjereno ponašao prema svojoj djeci, niti da je ikada čuo galamu u stanu u kojem optuženik živi, te da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice temeljem iskaza svjedoka koji imaju tek posredna saznanja dobivenih od djece mlt.FP i mlt.A koji nisu neposredno ispitani u ovom postupku, a za razliku od iskaza svjedoka HP supruge optuženika AP koja je negirala bilo kakvo neprikladno postupanje optuženika prema djeci. Navedeni iskaz da je suglasan iskazima svjedoka UP, BP i KP. Uz to da je JP navela da su djeca sklona izmišljanju, a prvostupanjski sud da bi to utvrdio da je izveo dokaz uvidom u vještačenje iz predmeta Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj R1 Ob-5/2017.

10. Takvi navodi žalitelja nisu osnovani. Navedeno vještačenje je pročitano uz drugu dokumentaciju na raspravi dana 1.lipnja 2023., no sadržaj istog ne dovodi u pitanje vjerodostojnost i stručnost provedenog vještačenja dr.IP na osnovu kojeg je prvostupanjski sud utvrđivao činjenice. Suprotno navodima žalitelja optuženika AP analiza izvedenih dokaza koje je prvostupanjski sud izveo je pravilna, te nije paušalna ni proizvoljna.

11. Temeljem psihologijskog nalaza i mišljenja vještaka dr.IP koji je izveden u ovom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da kod djece mlt.FP i mlt.A nisu registrirana značajna psihopatološka odstupanja niti su dobiveni podaci o njihovoj disfunkcionalnosti. Na osnovu mišljenja vještaka utvrđuje da djeca mlt.FP i mlt.A adekvatno razlikuju istinu od laži, maštu od stvarnosti i imaju dobi primjeren stupanj moralnog zaključivanja. Stoga prvostupanjski sud ne prihvaća iskaz HP da su djeca sklona izmišljanju. Njezin iskaz pravilno cijeni da je dan u cilju otklanjanja kazneno-pravne odgovornosti optuženika AP sa kojim živi, a koji je prema njoj prema kazivanju djece bio sklon primjeni sile. Također vještak dr.IP nije uočila da bi djeca u prezentiranju inkriminiranih zbivanja nastojala vještaku prikazati konstrukcije koje nisu dio njihovih neposrednih iskustva. Vještak nije uočila simptome da bi bili skloni preuveličavanju ili iznošenju neistine ni da bi imali tendenciju prepisivanja nekih drugih iskustva s ocem istaknuvši da ne pokazuju mržnju prema ocu već da prezentiraju i pozitivna iskustva sa njime. Vještak je zaključila da su se inkriminirani događaji uz narušene odnose njihovih roditelja negativno odrazili na psihičko stanje djece u vrijeme zbivanja i predstavljali naglašeno emocionalno opterećenje, izazvali osjećaj straha i nesigurnosti, te doprinosili razvoju nesigurnosti, niže razine samopoimanja i samopouzdanja, sniženoj toleranciji na frustracije, sklonosti impulzivnom reagiranju, a čije se posljedice mogu odraziti i u kasnijim fazama razvoja. Podatke na kojima je temeljila vještačenje dobila je iz razgovora s djecom i na temelju provedenih psihologijskih testiranja djece. Uz to vještakinja je bila upoznata sa sadržajem kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja sačinjenog za potrebe postupka Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj R1 Ob-5/2017, ali je navela da joj je ono bilo bitno samo u odnosu na zaključke koje su psiholog i psihijatar našli u odnosu na razvoj i emocionalno nošenje s miljeom u kojem su se maloljetnici nalazili. Istaknula je da su djeca imala pozitivan stav prema ocu optuženiku AP, te primijetila da su oba djeteta izrazila želju da se otac popravi i da prestane piti.

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije bio dužan neposredno saslušati djecu, obzirom da je proveo psihologijsko vještačenje djece, te je koristio posredna saznanja koja su saslušani svjedoci imali temeljem podataka prikupljenih iz razgovora sa djecom. Prije svega je koristio iskaz svjedoka ZP koji je cijenio vjerodostojnim budući se on glede detalja koja su djeca opisivala podudara sa drugim izvedenim dokazima tj. iskazima saslušanih svjedoka. Tako je cijenio da je iskaz svjedoka ZP u dijelu u kojem opisuje da su se mlt.A i mlt.FP žalila da ih optuženik AP ispituje o njoj i njezinom izvanbračnom suprugu, te ružno govori o njima da su narkomani i alkoholičari u suglasnosti s iskazom svjedokinje LP koja je iskazala da je optuženik AP djeci prosljeđivao svakakve informacije o CP i rekao da su ZP i CP narkomani. Uz to da je od početka bio stava da djeca moraju biti sa njime, jer da majka ne vodi brigu o djeci, da su prljava, i da majka maloljetnika konzumira sredstva ovisnosti. Uz to cijeni da iskaz ZP u dijelu u kojem navodi da je optuženik AP govorio mlt.A da je glup, da se ne trudi u školi i da ružno piše, a zbog čega je mlt.A od učiteljice tražio da mu ne zadaje zadaće preko vikenda znajući da će se otac ljutiti, vikati na njega i udarati ga, sukladan djelu iskaza svjedokinje UP koja navodi da ju je mlt.A zamolio da mu ne daje zadaće petkom jer da će ga tata istući dok piše zadaću, i da bi joj to puno puta ponavljao petcima. U tom djelu cijeni da je iskaz ZP suglasan iskazu TP kojoj je mlt.A 2019.godine ispričao da ne dolazi kod tate u Rovinj, jer ga je tata tukao, te iskazom svjedokinje LP koja navodi da je FP ispričala kolegici OP kako je optuženik AP udario mlt.A po glavi uslijed čega je mlt.A udario glavom o stol i raskrvario nos jer nije bio zadovoljan Ivanovim učinkom u školi. Uz to da je od djece saznala kako ih optuženik AP maltretira na način da leži na kauču, da traži da mu dodaju daljinski upravljač, da mlt.FP pošalje u trgovinu, pa kada ona to odbije, da joj optuženik AP udari šamar i počupa za kosu, te kada su jednom pričuvali mlađu polusestru mlt.Emu i mlt.ČP, kada je jedna od njih pala, istukao mlt.FP i mlt.A da je suglasno dijelu iskaza svjedoka LP vezano uz saznanja koja je prikupila od OP iz razgovora sa mlt.FP. Njoj je mlt.FP ispričala da ih tata tuče, da ih zna počupati za kosu, da ih gađa papučama i gura nogama. I svjedokinja OP da je u iskazu navela kako je mlt.FP rekla da je tata tjera da kuha, čisti i čuva mlađe sestre, da ih tjera da rade u kampanji, jer da su već dovoljno veliki, a da se zbog odlaska kod oca ne mogu družiti sa vršnjacima.

13. Da su djeca mlt.FP i mlt.A krajem 2016. godine ili početkom 2017. godine odbijala odlaziti kod oca kako je to opisala svjedokinja ZP u svom iskazu navela je i svjedokinja UP kojoj je mlt.A krajem 2016. godine i početkom 2017. godine rekao da neće ići kod tate. Uz to da je u iskazu OP navela da je krajem 2016. godine u Centra za socijalnu skrb pristupila ZP žaleći se da su mlt.FP i mlt.A u velikom otporu prema kontaktima sa svojim ocem optuženikom AP, a da je taj otpor postao jako izražen usprkos tome što ih ona nagovara da kontaktiraju s ocem.

14. Prvostupanjski sud detaljno nastavno analizira iskaz ZP, te ga komparira sa iskazom LP koja je imala saznanja da je optuženik AP nazivao djecu telefonom i po 20 puta dnevno, da je pokušavao stupiti u kontakt sa njima, dolazio na treninge, u školu, a do takvih je saznanja LP došla od razrednice mlt.FP, kojoj je mlt.FP rekla da ju je strah izići iz škole, jer da ju tata čeka pred školom. Također da je svjedokinja navela kako su joj djeca rekla da se nisu javljali na telefon jer da nisu htjeli sa njim razgovarati, a da se mlt.A čak pravio da spava.

15. Stoga prvostupanjski sud pravilno cijeni izvedene dokaze, te činjenice utvrđuje temeljem iskaza ZP, Katjine i Ivanove majke, kao i navoda djelatnice Centra za socijalnu skrb Rovinj i Osnovne škole Jurja Dobrile, odnosno svjedokinje LP, TP, OP i UP koji saznanja imaju temeljem razgovora sa djecom mlt.FP i mlt.PP, te temeljem postupanja u povodu prijava. Njihove iskaze prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća obzirom na to da su međusobno suglasni, te potkrijepljeni i materijalnom dokumentacijom koja priliježe spisu. Stoga nije osnovana tvrdnja žalitelja optuženika AP da njihove iskaze prvostupanjski sud nije pravilno cijenio, kao ni navodi žalitelja da su ti iskazi proturječni.

16. Prvostupanjski sud je analizirao i cijenio nalaz i mišljenje vještaka dr.IP koji je dala u ovom postupku zaključivši da je isti izražen objektivno i u skladu s pravilima struke. Navodi vještaka da su inkriminirani događaji i narušeni odnosi njihovih roditelja se negativno odrazili na psihičko stanje djece, da je potkrijepljen i sadržajem iskaza svjedokinje UP koja je navela da su mlt.FP i mlt.A dolazili u školu nepripremljeni, bez knjiga za ponedjeljak, stoga što su cijeli vikend bili kod oca optuženika AP, da je mlt.A dolazio neispavan, a mlt.FP ponedjeljkom uvijek djelovala tužno. Uz to je UP opisala situacije iz listopada 2016. kako je dijete mlt.A bio jako uznemiren da je jecao, pa se smijao, a o čemu je ona obavijestila majku ZP.

17. Prvostupanjski sud je cijenio i iskaze svjedokinje APČ da je mlt.FP bila fokusirana na društvo, da se ljutila što mora čuvati mlađe sestre, a da se mlt.A, bio povučen i sramežljiv. Iskaz svjedokinje KP i APČ i u tom dijelu prihvatio kao istinit s obzirom da su u tom dijelu podudarni sa zaključcima vještaka. No kako one nisu imale posrednih ni neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju u tom ih djelu nije koristio ni temeljem istih utvrđivao činjenice.

18. Učiteljica UP uočila je da je mlt.FP dijete koje lako plane i da se posvađa sa vršnjacima, te da je mlt.A psihički nezadovoljan i nemiran, da se teško koncentrira, usporen i pospan, te da je zbog njegovog ponašanja u listopadu 2016. kada je na nastavi bio uznemiren jecao i smijao se pozvala majku. Također joj se mlt.A požalio da ne voli ići kod oca optuženika AP, te tražio da mu ne daje zadaće petkom kada ide kod oca jer bi ga otac optuženik AP mogao istući. Iako se ona nije mogla sjetiti da bi mlt.A pred cijelim razredom ispričao da ga je tata pri pisanju zadaće udario po glavi i da mu je išla krv iz nosa. Navela je da su djeca pri dolasku od oca optuženika AP bili nepripremljena, a da joj je mlt.A krajem 2016.godine ili početkom 2017.godine rekao da više neće ići kod oca. Ona nije na predočeni iskaz više bila sigurna da li je dijete reklo da ga otac optuženik AP fizički kažnjava ili da se boji da će ga fizički kazniti.

19. Svjedokinja LP psiholog Centra za socijalnu skrb u Rovinju navela je da je Centar 2009.godine i 2010.godine pokrenuo postupak zabrane, te je bila određena mjera nadzora nad ostvarenjem roditeljske skrbi ZP i optuženika AP, s ciljem da osoba koja vrši nadzor bude prisutna ostvarivanju osobnih odnosa i susreta i druženja optuženika AP sa djecom. U tom periodu da se optuženik AP uključio u dnevnu bolnicu vezano uz njegovu ovisnost o alkoholu jer bez toga nije mogao ostvariti osobne odnose sa djecom. Nadzor nad obitelji da je trajao od 2010.godine do 2012.godine. U međuvremenu Centar da nije postupao osim što je pratio povremeno prilike djece kroz kontakt s vrtićem i školom. U postupku obveznog savjetovanja pokrenutog na inicijativu FPČ nije uspio dobiti optuženika AP, te nije usaglašen plan već su međusobni odnosi optuženika AP i ZP "kuhali", te na zakazani sastanak 2016.godine majka ZP nije došla jer joj je bio termin skorašnjeg poroda, već je došao optuženik AP požalivši se na postupanje ZP prema mlt.FP. Centar da je poslao majku ZP i mlt.FP u Gradsko psihološko savjetovalište. Nadalje da su 1.travnja 2016. zaključili plan među roditeljima, ali da postupak obveznog savjetovanja nije uspio. [adresa].godine ZP obratila Centru zbog neprimjerenog ponašanja optuženika AP prema djeci jer su joj se djeca požalila da ih fizički kažnjava. Povodom toga su djeca pozvana u Centar, te iz razgovora sa mlt.Katjom je kolegica OP prikupila saznanja da ih otac optuženik AP tuče, da ih zna počupati za kosu, da ih gađa papučama, te da zna tuči i drugo dvoje djece, a da je nasilan i prema novoj partnerici. Mlt.FP da je ispričala kako je optuženik AP udario mlt.A po glavi, pa da je mlt.A glavom udario o stol i raskrvario nos. Centar je otišao u kućanstvo oca optuženika AP, ali je partnerica sve navedeno negirala. Centar je 2.siječnja 2017. ponovno pokrenuo postupak zabrane jer su djeca rekla da se boje oca optuženika AP i da ne žele ići kod njega, te je u tom postupku provedeno vještačenje na temelju kojeg je utvrđeno da otac optuženik AP ima narcističke osobine ličnosti, da nema empatije, da ima grandiozno mišljenje o sebi, te je predloženo ograničenje ostvarivanja osobnih odnosa optuženika s djecom, a ne zabrana. U tome da je postupku vještakinja navela da je potrebno razvijanje empatijskog kapaciteta kod oca, a kako bi on bio kontinuirano uključen u neki oblik savjetodavnog ili psihoterapijskog rada. 2018. godine da je donesena odluka o ostvarivanju osobnih odnosa optuženika AP sa mlt.FP i mlt.A pod nadzorom, dok je Centar prijavu vezano uz mlt.ČP i mlt.MP proslijedio policiji jer su im ta djeca ostala nedostupna. Iako ona nije imala saznanja o postupanju optuženika AP prema drugo dvoje maloljetne djece bila su joj poznata postupanja optuženika AP prema mlt.FP i mlt.A tj. da je djecu nazivao do 20 puta telefonom, da je pokušavao stupiti u kontakte sa njima, dolazio u školu i na treninge, te da je mlt.FP bilo strah izaći iz škole, te da imaju bilješku iz 2017.godine da se mlt.FP boji tate optuženika AP. Optuženik AP da je djeci prosljeđivao informacije o majci i novom partneru, da je majku ZP i CP prijavio da su narkomani.

20. Žalitelj optuženik AP ističe kako svjedok LP (djelatnica Centra za socijalnu skrb Rovinj) je izjavila da niti centar niti vrtić koji su mlt.ČP i mlt.MP pohađale nisu imali nikakvih konkretnih saznanja o neprimjerenom postupanju optuženika AP prema mlt.ČP i mlt.MP, kao ni OP djelatnica Centra. Uz to da svjedokinje TP (pedagog u Osnovnoj školi Jurja Dobrile) i APČ (ravnateljica talijanske škole u Rovinju) mlt.Doru i mlt.MP uopće ne poznaju, a da ni ravnateljica Dječjeg vrtića Neven KP nije imala saznanja o neprimjerenom postupanju optuženika AP prema toj djeci. Stoga žalitelj smatra da je trebalo prihvatiti obranu optuženika AP, kao i iskaz HP, te da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi se optuženik AP neprimjereno ponašao prema mlt.ČP i mlt.Emi. Pored toga žalitelj ističe da nije provedeno vještačenje u odnosu na mlt.Doru i mlt.Emu zbog čega smatra da se ne može izvan svake razumne sumnje utvrditi da je optuženik AP počinio kaznena djela u odnosu na njih. Zbog toga smatra nejasnim na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio postojanje navedenih obilježja kaznenog djela u odnosu na mlt.ČP i mlt.MP.

21. Takvi navodi žalitelja optuženika AP ne dovode u pitanje pravilnost činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je sporne činjenice utvrdio temeljem iskaza svjedoka kojima su se mlt.A i mlt.FP povjeravala vezano uz postupanje optuženika AP i djelatnika škole koji su uočavali ponašanje djece.

22. Iako nije provedeno vještačenje mlt.Dore i mlt.MP provedeno je psihologijsko vještačenje mlt.ŠP (rođena 2005.godine) i mlt.EP (rođenog 2008.godine) koje nije upućivalo da bi djeca mlt.A i mlt.ŠP bili skloni konfabulaciji i izmišljanju, a oni su majci ZP opisali postupanje optuženika AP prema njima za vrijeme dok su odlazila na susrete i druženja kod oca. Prvostupanjski sud je detaljno analizirao i naveo razloge zbog čega prihvaća iskaz ZP obzirom da je on u detaljima o kojima su djeca njoj govorila potvrđen i dijelom iskaza drugih djelatnika škole, a kojima su se djeca požalila na postupanje oca optuženika AP prema njima.

23. Obzirom da su djeca mlt.A i mlt.ŠP majci ZP opisivala postupanje optuženika AP ne samo u odnosu na njih već i u odnosu na mlt.Doru i mlt.Emu to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice temeljem iskaza ZP koja je imala posredna saznanja o onome što su djeca njoj ispričala. Imajući u vidu da po mišljenju vještaka psihologa djeca nisu sklona izmišljanju, te da je iskaz ZP vezano uz neke detalje koja su djeca govorila podudaran onome što su djeca govorila i drugim osobama u školi i djelatnicima Centra za socijalnu skrb, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice vezano uz postupanje optuženika AP i prema mlt.MP i mlt.Dori.

24. Imajući u vidu da su mlt.ČP (rođena **.**.2012.) i mlt.RP (rođena **.**.2015.) bile izuzetno niske životne dobi u inkriminiranom periodu od 2015.godine do 2017.godine, to okolnost što nije provedeno njihovo psihologijsko vještačenje i što one nisu saslušane u postupku, ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

25. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja optuženika AP da opisane radnje ne sadrže opis psihičkog i fizičkog zlostavljanja obzirom su u njemu naznačene radnje koje upućuju na primjenu sile udaranja djece koje predstavlja fizičko kažnjavanje i u odnosu na drugu maloljetnu djecu, te su opisane radnje psihičke zlostave, kao i riječi koje je optuženik AP izgovorio, koje su kod mlt.ŠP i mlt.A izazvale osjećaj krivnje i otpora prema ocu zbog čega su i izbjegavali odlaske kod oca, te izazvale otpor susretima i druženju sa njime. Obzirom da su susrete sa ocem ostvarivali mlt.ŠP i mlt.A koji nisu živjeli kod njega to je jasno da se taj dio teksta upravo na njih odnosi, a za razliku od mlt.Dore i mlt.Eme koje su živjele sa njime i koje u to doba nisu išle u školu. Udaranje, te omalovažavanje djece predstavlja radnje zlostave koje su jasno naznačene u činjeničnom opisu. Opisane su uvredljive riječi kojima se optuženik AP izražavao prema majci djece mlt.ŠP i mlt.A, kao i uvrede koje je djeci osobno upućivao vezano uz izgled mlt.ŠP, njihovo fizičko kažnjavanje, udaranje mlt.Eme i mlt.ČP, a što su djeca mlt.ŠP i mlt.A detaljno opisala majci, ali i drugim osobama. Također su djeca opisala reakcije kada je HP htjela spriječiti takvo postupanje optuženika AP da bi znao optuženik i nju udarati.

26. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, a u radnjama optuženika AP utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjene na štetu mlt.FP, mlt.PP, mlt.ČP i mlt.MP.

27. Osnovano utvrđuje prvostupanjski sud da je optuženik AP bio svjestan zabranjenosti i protupravnosti svojih djela obzirom na postupanje u odnosu na mlt.FP, mlt.PP, mlt.ČP i mlt.MP utvrdivši u radnjama optuženika AP sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Pravilno je primijenio Kazneni zakon važeći u vrijeme počinjenja kaznenog djela budući novi Kazneni zakon nije povoljniji za optuženika naprotiv povišen je zakonski minimum sa 6 mjeseci na 1 godinu.

28. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

29. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 20.studenog 2024.

Predsjednik vijeća za mladež

Iztok Krbec