REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3821/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, OIB 40589450667, zastupane po punomoćniku Petru Kaniću, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice, Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, OIB 18103492590, zastupanog po punomoćnici PB, dipl. iur., odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-930/2023-2 od 5. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-118/2020-22 od 31. svibnja 2023., u sjednici održanoj 20. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se temelji na povredi temeljnih ljudskih prava, se odbacuje, kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-930/2023-2 od 5. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-118/2020-22 od 31. svibnja 2023., u dijelu u kojem je odbijen njezin tužbeni zahtjev, uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita i da odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda.
2. 1. U prijedlogu je postavila pravna pitanja koja glase:
„1. Obuhvaća li tužba s tužbenim zahtjevom na isplatu razlike plaće sve dodatke i to dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatke iz čl. 49. KU kada tužiteljica radi u prekovremenom radu?
2. Ima li radnik koji radi prekovremeno pravo na dodatke za posebne uvjete rade, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatke iz čl. 49. KU?
3. Je li moguće izračunati u prekovremenom radu tužiteljice dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatke iz čl. 49. KU, a da prethodno nije utvrđen broj prekovremenih sati?
4. Je li povrijeđeno pravo tužiteljice odlukom suda kada na utvrđene prekovremene sate (koji nisu isplaćeni) iste ne priznaje, a donosi odluku o pripadajućim dodacima na takove prekovremene sate?
5. Ima li tužiteljica pravo na razliku plaće i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac isplaćuje tužiteljici na temelju Ugovora o radu, KU, Pravilnika o radu, a sve na temelju čl. 83. st. 3. Zakona o radu, odnosno čl. 91. st. 3. Zakona o radu? 6. Pripada li tužiteljici uvećanje plaće za posebne uvjete rada kad je radila u prekovremenom radu, zatim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodaci iz čl. 49. KU (rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, smjenski rad te prekovremeni rad), te ima li tužiteljica na temelju navedenih dodataka pravo na kumulativnu isplatu svih navedenih dodataka?“
2. 2. Za postavljena pitanja tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješenju tih materijalno pravnih pitanja, zbog čega su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razlog važnosti navedene su odluke Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž R- 201/2023., Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž R-126/2023. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-67/2024.
3. Tužiteljica ujedno smatra da bi joj trebalo dopustiti reviziju temeljem odredbe iz čl. 385. st. 2. ZPP-a jer su joj u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to sljedeća prava:
- ustavno pravo iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) kojim se jamči jednakost pred zakonom,
- ustavno pravo iz čl. 26. Ustava Republike Hrvatske prema kojem su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti,
- pravo iz čl. 13. Konvencije kojim se jamči svakome čija su prava i slobode koje su priznate u Konvenciji povrijeđene pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kad su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu.
4. U odgovoru na prijedlog tuženica osporava osnovanost prijedloga i predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije zbog nedostataka u postavljenim pitanjima ili odbiti prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
5. Prijedlog je dijelom nedopušten, a dijelom neosnovan.
6. Nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili, a djelomično odbili tužbeni zahtjev tužiteljice sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-56/19-18, od 9. prosinca 2019., a prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Pri tom su na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdili broj prekovremenih sati primjenom zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to Zaključka broj 148 za period do 21. prosinca 2015., a nakon toga Zaključak br. 153.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja koja se odnose na pravo na dodatke na plaću i prekovremeni rad, međutim po ocjeni ovoga suda ona nisu važna pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci ne odstupa, nego je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u brojnim odlukama (tako u Rv-290/21., Rev-655/21., Rev-165/2022 od 14. ožujka 2022., Rev 478/2023od 1. lipnja 2023., Rev 1451/2021 od 18. listopada 2023., Rev 291/2022 od 24. siječnja 2023. Rev 1070/2022-2. od prosinca 2022. i dr.), a nije ocijenjeno da bi bilo potrebno preispitati postojeću i jedinstvenu praksu revizijskog suda.
8. Zbog toga postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke.
9. U pogledu prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP- a koji tužiteljica podnosi zbog povrede prava na jednakost, na rad i slobodu rada, te na djelotvorna pravna sredstva, valja reći da ona nije učinila vjerojatnim da bi joj nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo. U pogledu iznesenih tvrdnji tužiteljice treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
11. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 20. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
