REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-193/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, sa sjedištem u Zagrebu, Margaretska 3, kojeg zastupa punomoćnik AZ, dipl. pravnik tužitelja, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4004/2022-2 od 24. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2702/21-13 od 29. srpnja 2022., u sjednici održanoj 20. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv točaka II., II.a i III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4004/2022-2 od 24. siječnja 2023., u odnosu na pitanje:

Imaju li potvrde o plaćanju (račun, isprave) koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdaje u propisanom obliku u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, imajući na umu položaj, ovlasti i odgovornosti istog u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na zdravstveno osiguranje, onaj stupanj vjerodostojnosti koji može izvan svake sumnje dovesti do zaključka da potvrde o plaćanju (račun, isprave) predstavljaju valjani dokaz da su isti zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama?

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4004/2022-2 od 24. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2702/21-13 od 29. srpnja 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni smatrajući da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana drugostupanjska presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženih u odlukama broj Rev-479/2016-2 od 26. travnja 2017., Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019., Rev- 927/2021-2 od 3. studenoga 2021. i Rev-1244/2022-2 od 21. prosinca 2022.

2. Pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu glase:

„1. Imaju li potvrde o plaćanju (račun, isprava) koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdaje u propisanom obliku u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, imajući na umu položaj, ovlasti i odgovornosti istog u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na zdravstveno osiguranje, onaj stupanj vjerodostojnosti koji može izvan svake sumnje dovesti do zaključka da potvrde o plaćanju (račun, isprave) predstavljaju valjani dokaz da su isti zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama;

2. Ima li potvrda o plaćanju (račun, isprava) koju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdaje u propisanom obliku u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu dokaznu snagu?“.

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno pravno pitanje navedeno i u izreci ovog rješenja za koje su izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odluci broj Rev- 673/2023-3 od 13. veljače 2024.

5. Naime, u konkretnom je slučaju predmet spora regresni zahtjev tužitelja protiv tuženika za naknadu štete u iznosu od 9.319,51 € (70.217,88 kuna)[1] s pripadajućim zateznim kamatama utemeljen na odredbi članka 115. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 94/04, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 90/05 - dalje: ZZO) odnosno tvrdnji da je tužitelj, umjesto tuženika, izvršio isplatu troškova liječenja svojim osiguranicima BZ, ZZ, VZ i SZ koji su zadobili tjelesne ozljede u prometnoj nesreći od 18. srpnja 2003. koju je prouzročio A B upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod prednika tuženika te je tužitelj zadržao pravo povrata tih troškova od tuženika.

6. Sud je prvog stupnja djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, i to u iznosu od 6.675,53 € (50.296,80 kuna) s pripadajućom kamatom koju je visinu utvrdio uvidom u račune koje je izdao tužitelj (prema sadržaju prvostupanjske presude nalaze se na stranicama 23-58 spisa), kao i uvidom u transferacije utuženih sredstava zdravstvenim ustanovama i poslodavcu tužitelja (prema istom izvoru nalaze se na stranicama 317. do 370. prvostupanjskog spisa). Tužbeni je zahtjev u preostalom iznosu od 2.643,98 € (19.921,08 kuna) sud prvog stupnja odbio nakon što je utvrdio da se taj dio zahtjeva odnosi na troškove liječenja koji nisu u vezi s predmetnim štetnim događajem.

7. Sud je drugog stupnja odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu, dok je, uvažavanjem žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev smatrajući, u bitnom, da računi s potvrdama o plaćanju ne predstavljaju javnu ispravu i da stoga nemaju dokaznu snagu javnih isprava u smislu odredbe članka 230. ZPP, već da predstavljaju podatke o plaćanjima koje tužitelj evidentira za svoje interne potrebe pa da stoga nije dokazao da su plaćanja izvršenja. Pritom se sud drugog stupnja pozvao na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci broj Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019. koje glasi:

„Račun o kojemu je ovdje riječ, kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa s drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži i zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge („bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu“) - na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj takve potvrde plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP; određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno, u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu“) ili u dijelu koji je „posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama“) - a takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja troškovima liječenja njegovog osiguranika samo u njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen. U samoj naznaci da je plaćen, račun sadrži shvaćanje tužitelja za njegove potrebe - da mu se u tom dijelu može dati značaj isprave (shvaćen kao pismeno koje sadrži neku misao), ali ne javne - izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje koji je osnovan“. Drugim riječima, račun tužitelja s potvrdom o plaćanju računa nema dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP, ali je dokaz kao i svaki drugi.

8. Sud drugog stupnja, međutim, nije vodio računa o pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci broj Rev-1244/2022-2 od 21. prosinca 2022. kojim se ustraje u shvaćanju da račun tužitelja s potvrdom plaćanja nema dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP, ali da je to dokaz kao i svaki drugi te da su ocjenu njegove vjerodostojnosti sudovi dužni dati imajući na umu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na obvezno osiguranje, sve na temelju Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 i 98/19).

9. U tom je smislu pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana drugostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, a zbog krutog i formalističkog shvaćanja o ocjeni vjerodostojnosti isprava kojima tužitelj dokazuje svoje potraživanje, nepodudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u presudi Rev-1244/2022-2 od 21. prosinca 2022. i Rev-111/2022-2 od 19. travnja 2022.), pa je u tom odbijajućem dijelu valjalo tužitelju dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 389.b stavka 3. ZPP u odnosu na prvo naznačeno pitanje.

10. U odnosu na drugo naznačeno pitanje postupljeno je u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP.

Zagreb, 20. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil