REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1357/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Split iz [adresa], OIB:12234130842, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženika Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB:78755598868, drugotuženice SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, trećetuženika ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu (drugotuženice i trećetuženika kao pravnih sljednika ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je bio pravni sljednik ranije drugotuženika NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), četvrtotuženice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juričko i partneri u Splitu (kao pravne sljednice ranije trećetuženika DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), petotuženice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu (kao pravne sljednice ranije četvrtotuženika ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), šestotuženice BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Antun Franetović, odvjetnik u Splitu i sedmotuženice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Anzulović-Mirošević, odvjetnik u Supetru, radi utvrđenja, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2898/2014-2 od 10. kolovoza 2017., ispravljene rješenjem broj Pž-2898/2014-6 od 1. lipnja 2021., kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-443/12 od 23. prosinca 2013. i reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 2898/2014-2 od 10. kolovoza 2017. kojim je djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-443/12 od 23. prosinca 2013., u sjednici održanoj 20. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e :

Revizije tužitelja odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj Dobrovoljno vatrogasno društvo Split OIB: 12234130842 sa sjedištem u [adresa] koje je upisano u Registru udruga Republike Hrvatske dana 22. srpnja 1998.g. pod registarskim brojem [registarska oznaka] pravni slijednik Društva dobrovoljnih vatrogasaca u Splitu koje je pod bilj. 72 dana 17. siječnja 1928.g. i 28. studenog 1928.g. pod bojem 1324 u zemljišnoj knjizi za KO [katastarska općina] bilo upisao kao jedini vlasnik čest. zem [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], te je kao takvo jedini i isključivi vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvor površine 481 m2, te čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi vatrogasni dom površine 334 m2 sve upisano u ZU 5134 KO [katastarska općina], pa je ovlašteno temeljem ove presude bez daljnjeg znanja ili sudjelovanja tuženika ad.1 zatražiti i postići upis ovog prava vlasništva na svoje ime uz prethodno brisanje toga prava sa imena tuženika ad.1, dok se tužbeni zahtjev odbija u odnosu na tuženike od ad.2 do ad.6.

II. Dužan je tuženik ad.1, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 148.125,00 kn

III. Dužan je tužitelj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tuženicima od ad.2 do ad.6 na ime parničnog troška iznos od 180.00,00 kn.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Uvažava se žalba 1. tuženika, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-443/12 od 23. prosinca 2013. u dijelu točke I. izreke koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvor površine 481 m2, te čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi vatrogasni dom površine 334 m2, sve upisano u z. u. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] te je ovlašten temeljem ove presude bez daljnjeg znanja ili sudjelovanja tuženika ad. 1. zatražiti i postići upis ovog prava vlasništva na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava sa imena tuženika ad.1." i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Dobrovoljno vatrogasno Društvo Split koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvor površine 481 m2, te čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi vatrogasni dom površine 334 m2, sve upisano u z. u. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] te je ovlašten temeljem ove presude bez daljnjeg znanja ili sudjelovanja tuženika ad. 1. Grada Splita zatražiti i postići upis ovog prava vlasništva na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava sa imena tuženika ad.1. Grada Splita".

2.2. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"Uvažavaju se žalbe 1.-6., tuženika, ukida presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-443/12 od 23. prosinca 2013. u dijelu točke I. izreke koji glasi: " - utvrđuje se da je tužitelj Dobrovoljno vatrogasno društvo Split, OIB:12234130842, sa sjedištem u [adresa] koje je upisano u Registru udruga Republike Hrvatske dana 22. srpnja 1998. pod registarskim brojem [registarska oznaka], pravni slijednik Društva dobrovoljnih vatrogasaca U Splitu koje je pod bilj. 72 dana 17. siječnja 1928. i 28. studenog 1928.g. pod brojem 1324 u zemljišnoj knjizi za KO [katastarska općina] bilo upisano kao jedini vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica],

- utvrđuje se da je tužitelj jedini i isključivi posjednik čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvor površine 481 m2, te čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi vatrogasni dom površine 334 m2 sve upisano u ZU [ostalo] [katastarska općina],

- tužbeni zahtjev se odbija u odnosu na tuženike ad. 2. do 6.", i

-u točkama II. i III. izreke,

te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.".

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio i reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i prvotuženiku naložiti da mu naknadi trošak revizije.

3.2. Tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja, kojim je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti u cijelosti pobijano drugostupanjsko rješenje te odbaciti žalbe tuženika kao nedopuštene u odnosu na meritum spora i neosnovane u odnosu na trošak postupka, a tuženicima naložiti da mu naknade trošak revizije.

4. Odgovori na revizije nisu podneseni.

5. Revizije su nedopuštene.

6. Prema odredbi čl. 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) revizija iz čl. 382. st. 1. točka 1. ovog Zakona u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kuna.

6.1. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

7. U ovom predmetu vrijednost predmeta spora naznačena je iznosom od 1.000.000,00 kuna, dok se revizija odnosi na odluku suda kojom je odlučeno o tri nenovčana tužbena zahtjeva koji proizlaze iz raznih osnova. Stoga vrijednost pobijanog dijela na koji se odnosi revizija treba odrediti za svaki tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno drugostupanjskom presudom. Dakle, naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora od 1.000.000,00 kuna dijeli se s tri, pa proizlazi da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 500.000,00 kuna.

8. Budući da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude u ovom postupku, u odnosu na svaki zahtjev ne prelazi iznos 500.000,00 kuna revizija tužitelja nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz 497.a ZPP. Stoga je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude, na temelju čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP odbačena kao nedopuštena.

9. Tužitelj je u reviziji naveo da u slučaju da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude, podnosi i izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istoga članka, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

10.1. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

11. Dakle, da bi revizijski sud mogao odlučivati o osnovanosti izvanredne revizije potrebno je da budu prethodno ispunjene zakonske pretpostavke za njezinu dopuštenost. To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

12. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP s obzirom da tužitelj, premda je naznačio pravna pitanja i naveo propise koji se na ta pitanja odnose, nije određeno naveo niti obrazložio razloge važnosti zbog kojih smatra da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, za dopuštenost revizije nije dovoljno samo navesti što tužitelju nije jasno u obrazloženju pobijane odluke odnosno sadržajno ukazivati na počinjene bitne povrede odredaba postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, bez navođenja razloga zbog kojih su naznačena pitanja prema mišljenju podnositelja revizije važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. Zbog navedenog je, na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP, revizija tužitelja podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP odbačena kao nedopuštena.

14. Tužitelj je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP podnio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja kojim su prihvaćene žalbe prvo do šestotuženika, ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-443/12 od 23. prosinca 2013. u dijelu točke I. izreke (kako je naznačeno pod točkom 2.2. obrazloženja ove odluke) i u tom dijelu je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

16. Drugostupanjskom odlukom kojom je djelomično ukinuto prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, postupak se pravomoćno ne završava, pa revizija nije dopuštena u skladu sa odredbom čl. 400. st. 1. ZPP.

17. Stoga je reviziju tužitelja podnesena protiv drugostupanjskog rješenja, na temelju odredbe čl. 400 st. 1. ZPP u vezi s čl. 392.b st. 1. ZPP, odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 20. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić