Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja
GENERALI ITALIA S.P.A., OIB 59224165273, via Marocchesa 14, 31021 Mogliano
Veneto (VT), Italija, kojeg zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u
Odvjetničkom društvu Maćešić i partneri d.o.o. u Rijeci, Pod Kaštelom 4, protiv
prvotuženika PREMIUM CHARTER d.o.o., OIB 8687560837, Zadar, Put Pudarice 32
G i drugotuženika UNIQA OSIGURANJE d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska
13A, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budimir &
partneri d.o.o. u Splitu, Bihaćka 2/A, radi isplate, nakon održane javne glavne
rasprave zaključene 18. listopada 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika
tužitelja Tonija Štifanića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Maćešić i partneri d.o.o.
u Rijeci i punomoćnika tuženika Nenada Čovića, 18. prosinca 2023.

p r e s u d i o je

I Nalaže se prvotuženiku PREMIUM CHARTER d.o.o. da u roku od petnaest dana
isplati tužitelju GENERALI ITALIA S.P.A. 31.452,64 EUR / 236.979,91 kn1 sa
zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. srpnja 2018. do isplate po stopi
koja se u razdoblju od 23. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.
siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

II Odbija se zahtjev tužitelja GENERALI ITALIA S.P.A. u dijelu u kojem je tražio da
mu prvotuženik PREMIUM CHARTER d.o.o. u roku od petnaest dana plati 10.360,55
EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. kolovoza 2017. do isplate te
u dijelu kojim je tražio da mu prvotuženik PREMIUM CHARTER d.o.o. plati zatezne
kamate na iznos od 31.452,64 EUR u razdoblju od 8. kolovoza 2017. do 22. srpnja

2018. kao i da mu zatezne kamate plati po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata
određenu u točki I izreke ove presude.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

III Odbija se zahtjev tužitelja GENERALI ITALIA S.P.A. u dijelu u kojem je tražio da
mu drugotuženik UNIQA OSIGURANJE d.d. kao dužnik solidarne obveze s
prvotuženikom plati iznos od 41.813,19 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos
teku od 8. kolovoza 2017. do isplate.

IV Nalaže se prvotuženiku PREMIUM CHARTER d.o.o. da u roku od petnaest dana
naknadi tužitelju GENERALI ITALIA S.P.A. troškove parničnog postupka u iznosu od

5.219,64 EUR / 39.327,35 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18.
prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

V Odbija se zahtjev tužitelja GENERALI ITALIA S.P.A. da mu prvotuženik PREMIUM
CHARTER d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.242,98 EUR /

54.572,23 sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2023. do
isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.

VI Nalaže se tužitelju GENERALI ITALIA S.P.A. da u roku od petnaest dana naknadi
drugotuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od
od 621,90 EUR / 4.685,70 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18.
prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

VII Odbija se zahtjev drugotuženika UNIQA OSIGURANJE d.d. da mu tužitelj
GENERALI ITALIA S.P.A. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12,44
EUR / 93,73 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2023.
do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. srpnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika, tražeći da mu
tuženici plate 41.813,19 EUR sa zateznim kamatama koji na taj iznos teku od 8.
kolovoza 2017.

2. Tužitelj traži od tuženika da mu plate ovaj iznos smatrajući ih solidarnim
dužnicima obveze naknade štete.

3. Izjavio je da je s vlasnikom jahte „LADY IN BLUE“ Giulianom Rogerom
sklopio ugovor o osiguranju i na temelju toga ugovora platio vlasniku jahte „LADY IN
BLUE“ osigurninu u iznosu od 41.813,19 EUR radi naknade štete uzrokovane

3 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

sudarom s jahtom „MILI MILI“. Isplatom osigurnine da su na tužitelja prešla sva prava
uključujući i zahtjev iz izvanugovornog odnosa sudionika pomorskog sudara
(sukladno talijanskom pravu).

4. Izjavio je da je prvotuženik vlasnik jahte „MILI MILI“, a drugotuženik osiguratelj za osiguranje od odgovornosti vlasnika jahte.

5. Do sudara jahti da je došlo 7. kolovoza 2017. jer su oštećeni privezni konopi
jahte “MILI MILI” uslijed snažnog vjetra. Jahta “LADY IN BLUE” da je bila sigurno i
pravilno privezana na lijevi kraj na vezu u luci Olib. Jahtom “MILI MILI” da je upravljao
zapovjednik Dragomir Penjalov koji je propustio poduzeti sve mjere izbjegavanja
sudara prema Pravilniku o sigurnosti pomorske plovidbe. On da je morao predvidjeti
da bi moglo doći do jačeg vjetra i prema tome usidriti jahtu „MILI MILI“ na način da u
okolnostima bez vjetra i pod utjecajem jakog vjetra ne ugrožava druga plovila, pa
tako ni jahtu „LADY IN BLUE“.

6. Prvotuženik, kao vlasnik jahte da odgovara za štetu nastalu kao posljedica
sudara s jahtom „LADY IN BLUE“ zbog neprimjenjivanja mjera izbjegavanja sudara
sukladno Pravilniku o sigurnosti pomorske plovidbe. Pored njega za štetu da
odgovara i drugotuženik kao njegov osiguravatelj.

7. Izjavio je da drugotuženik ne spori nastanak štete, niti postojanje obveze
naknade štete, a što da potvrđuje sadržaj dopisa od 18. lipnja 2019. Međutim da je
sporan iznos naknade štete.

8. Izjavio je da je osiguranik, vlasnik jahte “LADY IN BLUE” zbog sudara bio
primoran organizirati transfer jahte “LADY IN BLUE” do Italije posredstvom Veliko
Plavetnilo d.o.o. obzirom da je na jahti došlo do znatnih oštećenja zbog kojih nije bila
moguća samostalna plovidba jahtom. Putni troškovi povratka u Italiju za dvije osobe i
trošak transfera koji je imao osiguranik tužitelja da su iznosili 3.070,70 EUR, a
uključuju prijevoz do Trsta i transfer plovila u iznosu od 1.150,00 EUR, kartu za vlak
na relaciji Trst-Ferara u iznosu od 143,70 EUR, prijevoz taksijem na relaciji Ferara-
Lido Degli Estensi u iznosu od 90,00 EUR, ručak u iznosu od 90 EUR te gorivo za
plovilo u iznosu od 1.639,34 EUR. Osiguranik da je snosio i troškove popravka koje
je izvršilo društvo Veliko Plavetnilo d.o.o., specificirane u računu br. 17-010-000318
od 27. srpnja 2017. u iznosu od 631,54 EUR. Trošak popravka nastalih oštećenja
koje je izvršilo društvo Nautica Del Delta S.r.l. na jahti iznosio je 41.110,95 EUR.

9. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe predložio je tužitelj izvesti
dokaze čitanjem preslike potvrde o isplati osigurnine od 23. srpnja 2018., preslike
izvoda iz javnog pretraživača plovila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za
jahtu „Mili Mili“, preslike police za osiguranje brodica i jahti broj 06-0014032-01 od 27.
travnja 2017., preslike zahtjeva za naknadu štete Giuliana Roggera od 21. lipnja

2018., preslike zapisnik o izvidu štete Generali Italia od 7. kolovoza 2017., preslike
fotografija oštećenja desne strane trupa i pramca te pomoćnog broda od 20. rujna

2017. i 9. prosinca 2018., preslike dopisa UNIQA osiguranja d.d. od 18. lipnja 2019.,
preslike računa Veliko Plavetnilo d.o.o. br. 18-010-000200 od 20. lipnja 2018.,
preslike izvatka American Express u iznosu od 143,70 EUR za troškove karte za
vlak, preslike izvatka American Express u iznosu od 1.639,34 EUR za troškove
goriva, preslike računa 17-010-000318 od 27. srpnja 2017., preslike računa br. 14

4 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

Nautica Del Delta S.r.l. od 5. veljače 2018. i preslike računa br. 58 Nautica Del Delta
S.r.l. od 30. travnja 2018. Predložio je da sud izvede dokaz vještačenjem te
saslušanjem svjedoka Giuliano Rogger i Dragomira Penjalova. Tužitelj je predložio i
to da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka Sergia Kosića.

10. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu priznao činjenicu da je vlasnik plovila
naziva MILI MILI, kao i odgovornost za sudar do kojeg je došlo 7. kolovoza 2017.
kada je nastala šteta na plovilu naziva LADY IN BLUE.

11. Nije sporio postojanje police za osiguranje brodica i jahti broj: 06-0014032-
01 koju je izdao drugotuženik za plovilo naziva MILI MILI te je naveo da je tom
policom obuhvaćeno i dobrovoljno osiguranje od odgovornosti za razdoblje od 1.
svibnja 2017. do 1. svibnja 2018. Međutim, izjavio je da tužitelj nema pravo na
izravnu tužbu prema njemu radi naknade štete pretrpljene događajem za koji
odgovara osiguranik, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju između tuženika
ugovoreno dobrovoljno osiguranje od odgovornosti. Izjavio je da pravo na izravnu
tužbu postoji samo kada se radi o obveznom osiguranju i kada se radi o odgovornosti
za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda.

12. Pored toga izjavili su tuženici da tužitelj nije dokazao da je imao obvezu i
da je izvršio isplatu iznosa koje potražuje tužbom, kao i da je isplata u uzročnoj vezi s
predmetnim štetnim događajem. Osporili su i opseg i visinu štete.

13. Predložili su izvesti dokaze čitanjem prijave nesreće brodice od Lučke
kapetanije Zadar Ispostave Silba te izvještaja o visini štete koji je sačinjen na zahtjev
tuženika koji je izradio vještak Damir Baf iz MCS Marine Claims Service d.o.o. 7.
svibnja 2019.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale sudarom jahti u iznosu od 41.813,19 EUR sa zateznim kamatama.

15. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem
isprava preslike potvrde o isplati osigurnine od 23. srpnja 2018., preslike izvoda iz
javnog pretraživača plovila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za jahtu „Mili
Mili“, preslike police za osiguranje brodica i jahti broj 06-0014032-01 od 27. travnja

2017., preslike zahtjeva za naknadu štete Giuliana Roggera od 21. lipnja 2018.,
preslike zapisnik o izvidu štete Generali Italia od 7. kolovoza 2017., preslike
fotografija oštećenja desne strane trupa i pramca te pomoćnog broda od 20. rujna

2017. i 9. prosinca 2018., preslike dopisa UNIQA osiguranja d.d. od 18. lipnja 2019.,
preslike računa Veliko Plavetnilo d.o.o. br. 18-010-000200 od 20. lipnja 2018.,
preslike izvatka American Express u iznosu od 143,70 EUR za troškove karte za
vlak, preslike izvatka American Express u iznosu od 1.639,34 EUR za troškove
goriva, preslike računa 17-010-000318 od 27. srpnja 2017., preslike računa br. 14
Nautica Del Delta S.r.l. od 5. veljače 2018., preslike računa br. 58 Nautica Del Delta
S.r.l. od 30. travnja 2018. i izvještaja o visini štete koji je sačinjen na zahtjev tuženika
koji je izradio vještak Damir Baf iz MCS Marine Claims Service d.o.o. 7. svibnja 2019.

5 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

16. Sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak Srećko Favro.

17. Temeljem Uredbe (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25.
studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica o izvođenju dokaza u
građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) sud je od nadležnog suda
tražio da izvede dokaz saslušanjem svjedoka Giuliana Roggera, što je sud u Trstu
Tribunale di Trieste i učinio. Tribunale di Trieste je ovom sudu dostavio zapisnik s
ročišta koje je održano 7. rujna 2022.

18. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka Dragomira Penjalova. Naime,
kod od prvotuženika priznate činjenice odgovornosti za sudar jahti, nije bilo potrebe
za utvrđivanje činjenica nastanka sudara, a upravo je radi utvrđivanja tih činjenica
tužitelj predložio izvođenje dokaza saslušanjem ovog svjedoka koji je u vrijeme
sudara bio zapovjednik jahte “MILI MILI”. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka
Sergia Kosića koji je izradio procjenu nastale štete za tužitelja jer je svakako
određeno izvesti dokaz vještačenjem radi utvrđenja sporne činjenice kolika je šteta
nastala tužitelju u predmetnom događaju.

19. Nema među strankama spora o tome da se 7. kolovoza 2017. dogodio sudar dviju jahti, jahte “LADY IN BLUE” i jahte “MILI MILI”.

20. Nema spora niti o tome da je prvotuženik vlasnik jahte “MILI MILI” i da je odgovoran za sudar.

21. Nema spora o tome da su prvotuženik i drugotuženik bili u ugovornom
odnosu na temelju ugovora o osiguranju, odnosno da je drugotuženik osiguratelj
vlasnika jahte “MILI MILI” od odgovornosti za štetu.

22. Sporno je ima li tužitelj ovlaštenje tražiti naknadu štete od tuženika,
odnosno je li imao obvezu svome osiguraniku platiti osigurninu zbog nastupa
osiguranog rizika i je li tu obvezu ako je postojala ispunio, pa je li onda na njega
prešlo ovlaštenje tražiti od odgovorne osobe naknadu štete.

23. Sporno je i to može li tužitelj tužbom tražiti od drugotuženika kao
osiguratelja naknadu štete, ako i je ovlaštenje za traženje naknade štete prešlo na
njega, odnosno ima li pravo na tzv. direktnu tužbu.

24. U konačnici sporno je i to koja je šteta nastala, pa slijedom toga koliku naknadu treba platiti osoba odgovorna za štetu.

25. Ovlaštenje tužitelja kao osiguratelja da od osobe odgovorne za štetu traži
naknadu u okolnostima kada je svome osiguraniku isplatio osigurninu na temelju
ugovora o osiguranju u konkretnom slučaju treba ispitati uzimajući u obzir sadržaj
talijanskog prava. To stoga što je odnos tužitelja i njegovog osiguranika podvrgnut
pravilima talijanskog prava.

26. Sud je dopisom od 12. srpnja 2021. tražio od Ministarstva pravosuđa i
uprave obavijest o sadržaju mjerodavnog prava Talijanske republike kojim je uređen
ugovor o pomorskom osiguranju te prijelaz prava osiguranika na osiguratelja nakon

6 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

isplate osigurnine. Do zaključenja glavne rasprave sud nije primio traženu obavijest,
ali je zato tužitelj dostavio ovjereni prijevod izjave o relevantnim zakonskim
odredbama i sudskoj praksi u pogledu osigurateljevog prava subrogacije prema
talijanskom pravu koju je dao Fabio Pieroni, odvjetnik u Italiji.

27. Prema izjavi koju je dostavio tužitelj, a koju tuženici nisu problematizirali,
sud je utvrdio sadržaj mjerodavnog prava Talijanske republike kojim je uređen
prijelaz prava osiguranika na osiguratelja nakon nastanka osiguranog rizika i isplate
osigurnine. Prema članku 1916. talijanskog Građanskog zakonika osiguratelj koji je
platio naknadu subrogira se, do visine iznosa navedene naknade, na prava
osiguranika prema trećim osobama.

28. Stoga treba zaključiti da osiguratelj koji je svom osiguraniku isplatio
osigurninu zbog nastanka osiguranog rizika ima ovlaštenje od štetnika tražiti
naknadu štete. U konkretnom slučaju tužitelj dakle ima ovlaštenje tražiti isplatu
osigurnine, ali je pri tome morao dokazati da je osiguraniku zaista isplatio osigurninu,
a pored toga i to da je isplaćena osigurnina u cijelosti vezana sa štetnim događajem,
odnosno da je bila potrebna za otklanjanje nastale štete. Naime, nakon subrogacije u
položaj osiguranika, štetnici imaju sve prigovore prema osiguratelju osiguranika koje
su ranije imali prema osiguraniku, kao suprotnoj strani u odnosu izvanugovorne
odgovornosti za štetu. Pri tome treba imati na umu da su tuženici osporavali da bi
osigurnina bila plaćena, a osim toga i da bi ono što je plaćeno bilo u vezi s nastalom
štetom osiguraniku, odnosno da je isplaćeni iznos osigurnine bio potreban za
otklanjanje posljedica štetnog događaja. Stoga je trebalo razjasniti i to je li tužitelj
svom osiguraniku platio osigurninu i u kojem iznosu, a potom i to je li isplaćena
osigurnina u cijelosti imala svrhu naknade nastale štete, a s tim u vezi zapravo koliko
je štete osiguraniku uopće nastalo. No uz to trebalo je raspraviti i to je li osiguratelj
koji je stupio u poziciju osiguranika stekao ovlaštenje tražiti naknadu ne samo od
štetnika već i od njegova osiguratelja.

29. Zaključak da je osigurnina u iznosu od 41.813,19 EUR plaćena, odnosno
da je tužitelj platio osiguraniku troškove prijevoza jahte iz Hrvatske u Italiju i troškove
popravka jahte, pa da je tužitelj stupio u pravnu poziciju svog osiguranika u odnosu
na štetnika proizlazi iz iskaza svjedoka Giuliana Roggera koji je izjavio da je 23.
srpnja 2018. primio "isplatu štete na jahti Lady in Blue" koja je popravljena u
brodogradilištu Nautica Del Delta S.r.l. u Codigoru, nastale prilikom udara plovila Mili
Mili u njegovu jahtu. Pored toga tužitelj je u spis dostavio i ispravu "Quietanza di
pagamento danno" te ovjereni prijevod te isprave na hrvatski jezik. Isprava
"Quietanza di pagamento danno" potpisana je i datirana 23. srpnja 2018. Isprava
sadrži izjavu tužitelja o isplati štete u iznosu od 41.813,19 EUR nastale u štetnom
događaju 7. kolovoza 2017. te naznaku da ispravu i sadržaj isprave potvrđuje
potpisom Giuliano Roggero.

30. S obzirom na to da je tužitelj platio svom osiguraniku osigurninu radi
otklanjanja nastale štete koju je nedvojbeno uzrokovao prvotuženik, to je tužitelj
stekao ovlaštenje tražiti od prvotuženika naknadu nastale štete osiguraniku, dok je
njegovu mogućnost za traženje naknade štete od drugotuženika kao nedvojbeno
osiguratelja prvotuženika trebalo dodatno raspraviti, uzimajući u obzir mogućnosti
oštećenika kod traženja naknade štete od osiguratelja štetnika od odgovornosti. No
prvenstveno je trebalo kod odlučivanja o odnosu tužitelja i tuženika odlučiti koje

7 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

materijalno pravo primijeniti, imajući na umu da je riječ o odnosu, a naposljetku i
sporu s međunarodnim obilježjem.

31. Tužitelj traži naknadu štete nastalu sudarom brodova različite državne pripadnosti koji se dogodio u luci Olib.

32. Propisano je člankom 7. stavkom 1. Pomorskog zakonika ("Narodne
novine", broj: 181/2004., 76/2007., 146/2008., 61/2011., 56/2013., 26/2015. i
17/2019., dalje: PZ) da unutarnje morske vode Republike Hrvatske obuhvaćaju,
između ostalog, luke i zaljeve na obali kopna i otoka. S obzirom na to da se sudar
jahte “LADY IN BLUE” i jahte “MILI MILI” dogodio na području luke Olib za vrijeme
dok su jahte bile privezane u luci nema dvojbe da se sudar jahti dogodio u unutarnjim
morskim vodama Republike Hrvatske.

33. Propisano je člankom 976. stavkom 1. PZ-a da se na naknadu štete zbog
sudara brodova primjenjuju pravo države u čijem se teritorijalnom moru ili unutarnjim
morskim vodama dogodio sudar ili odredbe Zakonika ako se sudar dogodio na
otvorenom moru.

34. Sudar jahti dogodio se u unutarnjim vodama Republike Hrvatske, pa kod rješavanja stranačkog spora treba primijeniti pravo Republike Hrvatske.

35. Propisano je člankom 749. PZ-a da se odredbe Glave I sudar brodova
primjenjuju na odgovornost za štetu koju prouzroči usidreni ili vezani brod, odnosno
koja se nanese usidrenom ili vezanom brodu.

36. Propisano je člankom 750. PZ-a da za štete u slučajevima navedenim u
članku 749. PZ-a odgovara brod, odnosno brodovi za koje se dokaže da je njihovom
krivnjom šteta prouzročena. Pod odgovornošću broda razumijeva se odgovornost
vlasnika broda i brodara.

37. Uzimajući u obzir od prvotuženika priznatu činjenicu postojanja njegove
odgovornosti za nastanak štetnog događaja, sudara brodova, trebalo je utvrditi da je
prvotuženik odgovoran za štetu, pa da je dužan tužitelju naknaditi štetu.

38. Drugotuženik je osiguratelj prvotuženika za štetu. O tome nema spora.

39. Propisano je člankom 982. PZ-a da se postojanje prava na izravnu tužbu
utvrđuje prema pravu koje je mjerodavno za glavno potraživanje ili prema pravu koje
je mjerodavno za ugovor o osiguranju.

40. Dakle, prema određenju članka 982. PZ-a treba odrediti pravo prema
kojem će se odrediti postojanje mogućnosti tužitelja, kao onoga koji je stupio u
poziciju oštećenika da protiv drugotuženika traži naknadu štete. Ta mogućnost
postoji ako je ta mogućnost ustanovljena pravom koje se odnosi na glavno
potraživanje, u ovom slučaju pravom koje uređuje naknadu štete zbog sudara
brodova, a već je rečeno da je to pravo Republike Hrvatske ili ako tu mogućnost
određuje pravo mjerodavno za ugovor o osiguranju. U konkretnom slučaju ugovor o
osiguranju prvotuženika i drugotuženika nesumnjivo je podvrgnut pravu Republike
Hrvatske. Stoga ovlaštenje tužitelja da traži naknadu štete izravnom tužbom od

8 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

drugotuženika kao osiguratelja prvotuženika treba razmatrati prema odredbama PZ- a.

41. Drugotuženik je predao prvotuženiku policu za osiguranje brodica i jahti
broj:06-0014032-01 u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 1. svibnja 2018. U polici su
navedeni predmeti osiguranja, pa između ostalih i dobrovoljno osiguranje od
odgovornosti. Trebalo je stoga ispitati ima li tužitelj mogućnost izravno tužiti
drugotuženika kao osiguratelja od odgovornosti s obzirom na sadržaj odnosa
tuženika. Direktna tužba je tužba treće oštećene osobe protiv osiguratelja štetnikove
odgovornosti. Opće je pravilo da je ugovor o osiguranju odgovornosti res inter alios
acta, dakle da stvara prava i obveze između strana tog ugovora i da nitko treći ne
može imati pogodnosti od tog odnosa, pa se pravo na direktnu tužbu može samo
iznimno priznati zakonom. Direktna tužba se gotovo uvijek priznaje u obveznom
osiguranju, dok kod dobrovoljnog pomorskog osiguranja odgovornosti to nije slučaj,
upravo zbog prethodno spomenutog djelovanja ugovora isključivo na strane ugovora.

42. Propisano je člankom 743. stavkom 1. PZ-a da se pri osiguranju
odgovornosti osiguranika za štete nanesene trećim osobama iz osiguranja
nadoknađuju svote koje je osiguranik obvezan platiti tim osobama u vezi sa svojom
odgovornošću pokrivenom osiguranjem te troškovi potrebni za utvrđivanje visine
njegove obveze.

43. Propisano je člankom 743. stavkom 2. PZ-a da oštećenik može zahtijevati
neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji
odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze kada je to
posebno propisano, kao i u slučaju odgovornosti za smrt i tjelesnu ozljedu člana
posade broda i narušavanje zdravlja člana posade.

44. Iz naprijed navedenih odredbi PZ-a jasno proizlazi zaključak da je pravo
oštećenika da od osiguratelja neposredno zahtijeva naknadu štete, odnosno da je
pravo oštećenika na direktnu tužbu prema osiguratelju predviđeno samo u dva
slučaja i to ukoliko se radi o obveznom osiguranju od odgovornosti te za tražbine
članova posade broda zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušavanja zdravlja. Pri tom
treba napomenuti da se pod pomorskim obveznim osiguranjima od odgovornosti
razumijevaju obvezna osiguranja predviđena odredbama PZ-a.

45. Obvezno osiguranje odgovornosti u PZ-u regulirano je:

- u Glavi IV. PZ-a odredbama koje reguliraju Izvanugovornu odgovornost
vlasnika broda – odredbama o odgovornosti za onečišćenje mora uljem koje se
prevozi kao teret i to člankom 820. PZ-a koji propisuje da je vlasnik broda upisanog u
upisnik brodova u Republici Hrvatskoj koji kao teret prevozi više od 2.000 tona ulja
dužan održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija
banke ili potvrda izdana od jednog od međunarodnih fondova za naknadu štete, radi
pokrića odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem u visini svote koja odgovara
granicama odgovornosti propisanih člankom 816. PZ-a. Pravo direktne tužbe regulira
članak 821. PZ-a;

- u Glavi IV. PZ-a odredbama koje reguliraju Izvanugovornu odgovornost
vlasnika broda - odredbama o odgovornosti za onečišćenje mora pogonskim uljem i
to članak 823. e) PZ-a propisuje da vlasnik broda brutto tonaže više od 1000
upisanog u upisnik brodova u Republici Hrvatskoj je dužan održavati na snazi

9 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili slične financijske
institucije, radi pokrića odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem u
visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanih u članku 391. stavku 1.
točki 2. PZ-a. Pravo direktne tužbe regulira članak 823. f) PZ-a:

- u Glavi VI. PZ-a odredbama koje reguliraju Vađenje i uklanjanje podrtina i
potonulih stvari i to člankom 840. p) PZ-a kojim je propisano kako vlasnik plovnog
objekta čija bruto tonaža iznosi 300 tona ili više upisanog u Upisnik brodova u
Republici Hrvatskoj je dužan održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko
jamstvo kao što je garancija banke ili slične institucije radi pokrića odgovornosti iz
članka 840. nj) PZ-a u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanim
u članku 391. stavku 1. točki 2. PZ-a. Pravo na podnošenje direktne tužbe regulira
članak 840. r) PZ-a;

- u Glavi II. PZ-a odredbama koje reguliraju Ugovore o iskorištavanju
pomorskih brodova i to člankom 516. a) PZ-a kojom je propisano da svaki prijevoznik
koji stvarno obavlja međunarodni prijevoz u cijelosti ili djelomično brodom upisanim u
Hrvatski upisnik brodova koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika je dužan
održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke
ili slične financijske institucije, radi pokrića odgovornosti za štetu zbog smrti ili
tjelesne ozljede putnika u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti
propisanim u Uredbi EU 392/2009 o odgovornosti pomorskih prijevoznika za putnike
u slučaju nezgode;

- u Glavi V. PZ-a odredbama koje reguliraju Odgovornost poduzetnika
nuklearnog broda i to članak 832. propisuje da je poduzetnik nuklearnog broda mora
održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo koje pokriva njegovu
odgovornost za nuklearnu štetu do visine člankom 831. PZ-a. Pravo direktne tužbe
regulira člankom 835. PZ-a.

46. Odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/2005.,
36/2009., 75/2009. i 76/2013., - dalje ZOOP-a) u članku 2. stavku 1., među ostalim,
određeno je da obvezna osiguranja u prometu jesu: osiguranje vlasnika odnosno
korisnika brodice na motorni pogon, odnosno jahte od odgovornosti za štete
nanesene trećim osobama. Prema članku 11. ZOOP-a odštetni zahtjev po osnovi
osiguranja iz članka 2. stavak 1. toga zakona oštećena osoba može podnijeti
neposredno odgovornom osiguratelju. Prema članku 41. stavak 1. ZOOP-a, vlasnik
brodice odnosno jahte čija je snaga porivnih strojeva veća od 15 kW, a koja po
propisima o registraciji brodica mora biti upisana u očevidnik brodica odnosno jahti,
dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom
brodice odnosno jahte može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede ili
narušavanja zdravlja. Stavkom 2. tog članka propisano je da se trećim osobama iz
stavka 1. tog članka ne smatraju osobe koje se nalaze na brodici odnosno jahti
kojom je prouzročena šteta, osobe koje se nalaze na drugoj brodici, jahti, brodu
odnosno drugom plovnom objektu.

47. Iz naprijed citiranih zakonskih odredbi razvidno je da predmetna tražbina
naknade štete na jahti tužitelja ne spada u tražbine kod kojih je moguće isticati
izravan zahtjev (tužbu) prema drugotuženiku kao osiguratelju prvotuženika.

48. S obzirom na to da tuženici nisu imali sklopljen ugovor o obveznom
pomorskom osiguranju od odgovornosti, tužitelj nije ovlašten izravno od
drugotuženika zahtijevati naknadu predmetne štete. Utoliko je tužiteljev zahtjev kojim

10 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

je tražio naknadu štete od drugotuženika trebalo odbiti kao neosnovan, a što je sadržano u izreci ove presude.

49. Već je prethodno rečeno da prvotuženik nije sporio svoju odgovornost za
štetu nastalu na jahti osiguranika tužitelja. Međutim sporio je da bi šteta nastala u
tom obujmu da je bilo potrebno da naknađivanje te štete učiniti onolike izdatke koje je
tužitelj platio svom osiguraniku.

50. S tim u vezi potrebno je prethodno prikazati što je tužitelj isplatio svom
osiguraniku, a potom provjeriti je li to bilo potrebno za popravljanje nastale štete na
jahti osiguranika tužitelja.

51. Dakle tužitelj je tražio naknadu u iznosu od 41.813,19 EUR koju je platio svom osiguraniku.

52. Izjavio je da osiguranik platio troškove transfera plovila i prijevoza do Trsta
u iznosu od 1.150,00 EUR, goriva za plovilo u iznosu od 1.639,34 EUR, karte za vlak
na relaciji Trst- Ferara u iznosu od 143,70 EUR te troškova prijevoza taksijem na
relaciji Ferara- Lido Degli Estensi u iznosu od 90,00 EUR, kao i troškova ručka u
iznosu od 90,00 EUR.

53. Osim toga da je platio trošak popravka plovila koje je izvršilo društvo
Nautica Del Delta S.r.l. u iznosu od 41.110,95 EUR prema računima br.14 od 5.
veljače 2018. i računa 58 od 30. travnja 2018., kao i trošak popravka koji je izvršilo
društvo Veliko plavetnilo d.o.o. prema računu br.17-010-000318 od 27. srpnja 2017.

54. Pri tome treba imati na umu da zbroj naknada za sve pojedine stavke za
koje tužitelj tvrdi da ih je platio njegov osiguranik za popravak plovila te troškove
prijevoza i troškove osiguranika iznosi 44.813,19 EUR i prelazi iznos naknade koji
tužitelj traži ovom tužbom. Već je rečeno da tužitelj kao osiguratelj može od
odgovorne osobe tražiti samo onoliko naknade koliko je platio svom osiguraniku.
Tužitelj je osiguraniku platio 41.813,19 EUR, pa je to iznos koji može tražiti od
odgovorne osobe, odnosno prvotuženika.

55. Taj iznos od 41.813,19 EUR čine troškovi popravka plovila u iznosu od

41.110,95 EUR i 631,54 EUR te naknada ostalih troškova isplaćenih osiguraniku u
vezi sa štetnim događajem u iznosu od 70,70 EUR (iako je izjavio da je osiguranik
platio ukupno 3.070,70 EUR).

56. Kod odlučivanja o visini naknade štete potrebno je imati na umu načelo
potpune naknade štete što znači da oštećenik ima pravo na naknadu štete u iznosu
koji mu je potreban da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem
bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Stoga je u kontekstu tog
načela trebalo donijeti odluku o tome koliku naknadu prvotuženik treba platiti tužitelju.

57. Dakle od ostalih troškova vezanih za prijevoz jahte u Talijansku republiku
koji uključuju i prijevoz jahte do marine u Ičićima te troškove osiguranika, a koje je
osiguranik tužitelja platio u ukupnom iznosu od 3.070,70 EUR, tužitelja pripada
makar traženih 70,70 EUR dijela tih troškova za prijevoz jahte do brodogradilišta
Codigoro gdje je jahta popravljena, pa je u tom dijelu sud prihvatio tužbeni zahtjev.

11 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

58. Prije parnice tužitelj je od društva Esse Kappa Esse S.r.l. tražio procjenu
nastale štete na jahti Lady in Blue. U izvješću o vještačenju radi utvrđivanja štete
inženjer Sergio Kosic naveo je da je trošak popravka trupa 29.737,50 EUR bez
poreza na dodanu vrijednost. Za tuženika je također prije parnice, društvo MCS
Marine Claims Service d.o.o. sačinilo izvještaj u kojem je sadržano mišljenje vještaka
i procjena troškova popravka prema kojem je trošak popravka procijenjen na

11.711,50 EUR bez poreza na dodanu vrijednost.

59. Radi dokazivanja činjenice koji su od plaćenih troškova popravka jahte bili
potrebni za otklanjanje oštećenja nastalih predmetne prigode sud je izveo dokaz
vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak Srećko Favro.

60. Stalni sudski vještak je u nalazu analizirao isprave ponudu broj 17-010-
000318 od 27. srpnja 2017., Veliko plavetnilo d.o.o., račun broj 14, 5. veljače 2018.
Nautica Del Delta S.r.l.i račun broj 58, 30. travnja 2018. Nautica Del Delta S.r.l.

61. Vještak je u odnosu na radove navedene u ponudi broj 17-010-000318 od

27. srpnja 2017., Veliko plavetnilo d.o.o. kao radove koji bi mogli imati veze sa
oštećenjem jahte označio one navedene pod stavkom 3. gambet za sidro i 7.
odstranjivanje traka. Međutim, ova isprava je ponuda društva Veliko plavetnilo d.o.o.
koja je dana vlasniku jahte 27. srpnja 2017. Kada se ima na umu činjenica da je
štetni događaj, sudar jahti nastao 7. kolovoza 2017., zaključiti je da je radove
navedene u ovoj ponudi koji predstavljaju uglavnom radove čišćenja jahte i
pripremanja za prijevoz jahte, osiguranik tužitelja tražio prije štetnog događaja, pa da
nisu u vezi s otklanjanjem oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju.
Utoliko je zahtjev tužitelja da mu prvotuženik naknadi štetu u iznosu od 631,54 UER
trebalo odbiti, kao i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na taj iznos.

62. Vještak je našao kao potreban za otklanjanje oštećenja trošak popravka
po računu broj 14, 5. veljače 2018. Nautica Del Delta S.r.l. u iznosu od 17.534,94
EUR, s time da je izračun prilagodio stavkama računa koji nakon pravilnog zbrajanja
iznosi 18.596,50 bez PDV-a umjesto 25.950,50 bez PDV-a kako je pogrešno
navedeno/zbrojeno u računu. Taj račun izdan je naime na iznos od 31.659,81 EUR,
iako je zbroj iznosa svake pojedine stavke računa 18.596,50 bez PDV-a, odnosno

22.687,73 EUR.

63. Vještak je naveo da trošak iz računa broj 58. Nautica Del Delta S.r.l. u
iznosu 13.847,00 EUR s PDV-om ne smatra potrebnim za otklanjanje oštećenja zbog
nepovezanosti radova s oštećenjima nastalima udarom.

64. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da nije jasno na
koji je način vještak utvrdio broj sati potrebnih za izvršenje radova iz računa broj 14,

5. veljače 2018. Nautica Del Delta S.r.l. te navodeći da su radovi u računu broj 58.
Nautica Del Delta S.r.l. bili potrebni jer je prema prvim procjenama potrebnih radova
na lijevom boku broda bilo je potrebno poliranje radi ujednačavanja boje s desnim
bokom broda na kojem je bojanje bilo nužno zbog posljedice nezgode. Međutim, da
je poliranje odstranilo pretanki sloj gel premaza i pojavila se bijela osnovna boja
broda. Zbog navedenog da su se morali izvesti radovi brušenja i bojanja s gel
premazom lijevog isto kao i desnog boka, a kako bi cijeli brod bio iste boje, pa da su

12 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

radovi obračunati u računu broj 58. radovi koji su u uzročno-posljedičnoj vezi s nezgodom potrebni da bi se jahta vratila u prvobitno stanje prije nezgode.

65. Vještak je međutim držao da je do ponovnog bojanja lijeve strane jahte
oštećene poliranjem, došlo jer je poliranje izvedeno nestručno. Nakon što su
obavljeni radovi sanacije oštećenja na lijevom boku da je trebalo radi estetskog
razloga izjednačiti boju lijevog i desnog boka jahte, što je pokušano poliranjem lijevog
boka jahte. Na bojanoj strani nije bilo nikakvog oštećenja već je oštećenje boje
nastalo poliranjem, zbog čega je iznio mišljenje da trošak prema tom računu nije bio
potreban za otklanjanje oštećenja nastalih sudarom jahti. Izjavio je vještak i to da
bojanje nije potrebno učiniti ako je poliranje i premazivanje voskom obavljeno
stručno, kao i da poliranje nije potrebno učiniti ako je odabrana samo metoda
bojanja. Izjavio je i to da je priznao satnicu brodopopravljača kojega je odabrao
vlasnik brodice, a to je 45,00 EUR bez PDV, a broj potrebnih radnih sati za
popravljanje odredio prema svom dugogodišnjem iskustvu u procjenama.

66. Iz tablice broj 6.2.2 priložene nalazu i mišljenju vještaka te usporedbom sa
sadržajem računa broj 14. Nautica Del Delta S.r.l. vidljivo je da je vještak prilikom
procjene priznao kao potrebne sve radove navedene u tom računu, po istoj jediničnoj
cijeni rada, ali je smatrao da je za rad obračunat u tom računu bilo moguće učiniti za
manje radnih sati. Svoju procjenu vještak je dao na temelju dugogodišnjeg iskustva.

67. Iz izvješća Esse Kappa Esse S.r.l. vidljivo je da je prvenstveno bilo
predviđeno obaviti radove popravka oštećenja desnog boka jahte uključujući lakiranje
i prethodni gel premaz, dok je na lijevom boku bilo predviđeno izvesti radove
poliranja. Vidljivo je i da je poliranje odstranilo pretanki sloj gel premaza, pa se
pojavila bijela osnovna boja, što je neprihvatljivi rezultat poliranja, radi čega je bilo
potrebno izbrusiti i obojati gel premazom i lijevi bok jahte, iako nije oštećen u sudaru.

68. Računom broj 14 obračunati su navoz, pranje, radovi demontaže desnog
podupirača sidra, popravak desnog boka, izrade okvira prozora, brušenje, kitanje
oštećenih dijelova, brušenje, trošak materijala, brušenje desnog i lijevog boka,
pramca, maskiranje nezahvaćenog dijela, ubrizgavanje plavog gel premaza, potom
brušenje pet ruku, poliranje s tri ruke politure i poliranje neubrizganih dijelova kako bi
popravljeni bok dobio istu nijansu, potom maskiranje ubrizganih dijelova zlatne crte,
popravak gel premaza zapovjedničkog dijela, popravak i zamjena jednog dijela
tikovine, montaže ograde, profila rukohvata, letve, prozora, lanca, čelične letve.
Ukupna naknada za ove radove određena je u računu u iznosu od 25.950,50 bez
poreza na dodanu vrijednost, odnosno u iznosu od 31.659,61 EUR s porezom.
Međutim, kada se zbroje sve stavke ovog računa dobije se iznos od 18.596,50 EUR
bez poreza na dodanu vrijednost, odnosno 22.687,73 EUR s porezom na dodanu
vrijednost. Već je stoga trebalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio
naknadu u iznosu od 8.971,88 EUR sa zateznim kamatama.

69. Iz tablice broj 6.2.2 priložene nalazu i mišljenju vještaka te usporedbom sa
sadržajem računa broj 14. Nautica Del Delta S.r.l. vidljivo je da je vještak prilikom
procjene priznao kao potrebne sve radove navedene u tom računu, po istoj jediničnoj
cijeni rada, ali je smatrao da je rad obračunat u tom računu bilo moguće učiniti za
manje radnih sati. Dao je u konačnici mišljenje da je naknada za radove obračunate
ovim računom i materijal (koji je za dvije stavke procijenio po višoj cijeni od one u

13 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

računu) 17.157,83 EUR, odnosno 5.529,90 EUR manje nego (točno) zbrojena
naknada prema računu broj 14. Razlika u procjeni vještaka i naknade po računu
predstavlja razliku od 24,37 %. Tužitelj je prigovarao obračunu vještaka, pri tome
navodeći da su razlike u naknadi obračunatoj računima, a potom procjenom vještaka
moguće u rasponu od 10 do 20 %, ali da veća razlika od te ne može biti utemeljena
na objektivnim kriterijima. No, kao što je rečeno u konkretnom slučaju razlika u
naknadi obračunatoj prema računu, kada se točno zbroje svaka od pojedinih stavki
računa i naknade koju je kao realnu procijenio sudski vještak iznosi tek malo više od
one koju kao moguću navodi tužitelj. Razlika u naknadi obračunatoj računom broj 14
i procjenom vještaka je posljedica različitog broja radnih sati koje je vještak procijenio
da je potrebno potrošiti prilikom obavljanja istih onih radova koji su obračunati
računom. Vještak je kazao da je broj radnih sati potrebnih za obavljanje radova
navedenih u računu procijenio na temelju dugogodišnjeg, dvadesettrogodišnjeg
iskustva u tijeku kojeg je pregledao preko pet tisuća šteta na plovilima. Kazao je i to
da nije propisana norma za obavljanje radova popravka i da to ovisi o težini i vrsti
oštećenja, a osim toga i kategoriji jahte (skuplja/jeftinija) te da je i to imao na umu
prilikom davanja predmetne procjene količine rada. Tužitelj je prigovarao nalazu i
mišljenu vještaka u odnosu na od vještaka određenu količinu radova koje je trebalo
učiniti. No prigovor tužitelja nije ničim opravdan. Temelj tog prigovora je zapravo bila
argumentacija da vještak nije svoju procjenu potkrijepio dodatnim izvorima, točnije
dodatnim procjenama. On taj prigovor nije temeljio na nikakvom objektivnom
supstratu. Tako je tužitelj tvrdio da postoje normativi rada za brodopopravljačke
radove, međutim nije ih prezentirao sudu u svrhu suprotstavljanja mišljenju vještaka
koji u sudskim postupcima i sudjeluje zato što ima stručna znanja, dakle s
autoritetom stručnosti. Stručno znanje kojim vještak pridonosi prilikom utvrđivanja
činjenica, razumljivo, pretpostavlja znanje stečeno iz raznih izvora, pa tako i osobnog
iskustva vještaka u obavljanju određenih poslova. Stoga se stručnost uratka vještaka
ne može problematizirati samo zato što je vještak svoje mišljenje dao temeljem
iskustva u obavljanju određenih poslova iz područja koje je predmet interesa kod
rješavanja određenog spora, a osobito se ne može uspješno problematizirati tek
tvrdnjom da nije ispravno. Naprosto takva tvrdnja, treba biti potkrijepljena dodatnim
materijaliziranim argumentima. Utoliko je sud kod ocjene količine radova koje je bilo
potrebno izvesti radi otklanjanja oštećenja na jahti osiguranika tužitelja prihvatio
obračun koji je prezentirao sudski vještak, a ne onaj koji je prezentiran u računu
brodopopravljača koji uostalom može broj potrebnih sati rada uvećati da bi si
priskrbio veću cijenu radova u konačnici. Nadalje, nije bez značaja, a kad je riječ o
brodopopravljaču i činjenica što je u računu broj 14 konačno obračunao naknadu u
iznosu koji značajno premašuje zbroj iznosa svake pojedine stavke računa. Već ta
okolnost ostavlja dovoljno sumnje u vjerodostojnost sadržaja tog računa.

70. Utoliko je sud, na temelju vještačenja utvrdio da je trošak radova potrebnih
za otklanjanje oštećenja na jahti onaj koji je odredio stalni sudski vještak, dakle u
iznosu od 17.534,94 EUR.

71. U računu broj 58. Nautica Del Delta S.r.l. obračunata je naknada u iznosu
od 13.847,00 EUR za radove potpunog bojanja plovila, radove brušenja i poliranja
lijevog boka radi dobivanja iste nijanse bez razlike u boji, radove maskiranja i
lakiranja zlatne crte i bijele vodene linije. Radovi obračunati ovim računom učinjeni su
radi postizanja ujednačenosti boje jahte na popravljenoj oštećenoj desnoj strani te na
lijevoj strani. Stalni sudski vještak izrazio je mišljenje da radovi poduzeti na ovoj

14 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

strani radi izjednačavanja boje plovila nisu bili potrebni jer da je do bojanja došlo
zbog nestručnog izvođenja radova poliranja.

72. Trebalo je utvrditi jesu li radovi bojanja druge, neoštećene strane trupa
jahte bili potrebni za otklanjanje štete nastale na jahti osiguranika tužitelja. Računom
58 obračunati su radovi učinjeni na neoštećenoj strani jahte, a u svrhu
izjednačavanja boje lijeve oštećene strane i desne neoštećene strane. Prvenstveno
se taj cilj, postizanja izjednačene boje obje strane kanio postići poliranjem
neoštećene strane međutim prilikom poliranja došlo je do oštećenja radi čega je
trebalo obojiti stranu jahte koja nije bila oštećena u štetnom događaju. Stalni sudski
vještak je dao mišljenje da je do potrebe za radovima iz računa 58 došlo zbog
pogreške u izvođenju radova poliranja, međutim za takav zaključak u ispravama koje
su dostavile stranke u ovom postupku nema uporišta. Vještak je i naveo da je taj
zaključak njegova pretpostavka, a ne utvrđenje. Naime, u niti jednoj ispravi nije
navedeno da je prilikom radova poliranja došlo do pogreške, već je u izvještaju Esse
Kappa Esse s.r.l. navedeno da je poliranje odstranilo pretanki sloj gel premaza, pa
da se pojavila osnovna bijela boja što je dovelo do neprihvatljivog rezultata poliranja.

73. Osnovno pravilo u popravljanju imovinske štete je uspostava prijašnjeg
stanja, odnosno, isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se
uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako se radi o oštećenju
stvari, koju je oštećenik popravio, sud će oštećenom dosuditi svotu novca koja mu je
bila potrebna za popravak stvari i na taj način se oštećenikova materijalna situacija
dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje.

74. Postavilo se stoga pitanje je li bojanje druge neoštećene strane jahte
učinjeno u svrhu postizanja ujednačenosti nijanse boje na obje strane jahte, ovoj
oštećenoj, pa popravljenoj i onoj neoštećenoj, bilo potrebno radi postizanja potpune
naknade štete.

75. Vještak je izjavio da je nakon obavljenih radova sanacije trebalo radi
estetskog razloga izjednačiti boju lijevog i desnog boka jahte i da je nakon popravka
poželjno izjednačiti boje na jahti. Kazao je i to da je i u slučaju učinjenog poliranja
druge strane i premazivanja voskom moguće da rezultat ne bude ujednačena boja.
Potvrdio je stalni sudski vještak da bi naknada za radove obračunate računom br.58.,
dakle radovi bojanja i radovi koji prethode bojanju iznose onoliko koliko je navedeno
u računu br. 58., dakle u iznosu od 13.847,00 EUR.

76. Stalni sudski vještak izrazio je potrebu izjednačavanja boje obje strane
trupa jahte radi postizanja prijašnjeg stanja jahte,ali je u konkretnom slučaju odbio tu
mogućnost pogrešno smatrajući da su radovi bojanja učinjeni zbog nestručno
obavljenih radova poliranja neoštećene strane. No ono što je zapravo bio zadatak
vještaka je procijeniti jesu li radovi bojanja i oni radovi koji im prethode obračunati u
računu broj 58 obračunati po realnoj naknadi. Vještak je potvrdio da jesu.

77. Radi vraćanja jahte osiguranika tužitelja u prijašnje stanje bilo je potrebno
učiniti izjednačavanje boje obje strane trupa jahte. To stoga što je jahta i prije štetnog
događaja imala jednaku boju na obje strane trupa, pa se takvo stanje jahte treba
postići i nakon štetnog događaja. Tek time, stvar je vraćena u prijašnje stanje, ono
koje je prethodilo štetnom događaju. Za postizanje takvog stanja jahte bilo je

15 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

potrebno učiniti i radove na neoštećenoj strani trupa. Stalni sudski vještak je dao
mišljenje da je naknada za te radove ona obračunata u računu broj 58, dakle u
iznosu od 13.847,00 EUR, pa je sud i u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev.

78. U konačnici od ukupno traženog iznosa od 41.813,19 EUR, sud je
prihvatio tužiteljev zahtjev da mu prvotuženik naknadi štetu u iznosu od 31.452,64
EUR. Na taj iznos prvotuženik duguje tužitelju zatezne kamate. Tužitelj je tražio da
mu prvotuženik plati zatezne kamate u razdoblju od 8. kolovoza 2017. do isplate.
Zahtjev za plaćanje zateznih kamata djelomično je osnovan. Naime, prema članku

1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008.,
125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO)
obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Osiguranik
tužitelja je popravio oštećenu stvar, međutim tužitelj nije dokazao kada je učinio
izdatke za plaćanje popravka. Tužitelj je osiguraniku 23. srpnja 2018. platio
osigurninu radi naknade štete nastale na jahti. Stoga je sud prihvatio tužiteljev
zahtjev za plaćanje zateznih kamata na naknadu štete od 23. srpnja 2018. po stopi
određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u ostalim odnosima. U
preostalom dijelu sud je odbio zahtjev za plaćanje zateznih kamata. S obzirom na to
da je tužitelj tražio plaćanje zateznih kamata po stopi koja se primjenjuje u odnosima
iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, a njegova
tražbina ne proizlazi iz tog odnosa, sud je odbio zahtjev tužitelja i u dijelu kojim je
tražio plaćanje zateznih kamata po višoj stopi od one koja se primjenjuje u ostalim
odnosima prema članku 29. stavku 2. ZOO-a.

79. Osim toga sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu prvotuženik naknadi štetu
u iznosu od 10.360,55 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8.
kolovoza 2017. do isplate na temelju razloga već iznesenih u obrazloženju ove
presude.

80. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka

154. stavka 1. i stavka 2. te članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005.,
02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014.,
70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) i sukladno odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012.,
118/2014. i 107/2015., 37/2022. i 126/2022. , dalje: Tarifa).

81. Tužitelj je u zahtjevu istaknutom prema prvotuženiku uspio u 75,22%
zahtjeva, a prvotuženik je uspio u 24,78% tog zahtjeva. Drugotuženik je u cijelosti
uspio u zahtjevu koji je tužitelj istaknuo protiv njega.

82. Sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a, prvotuženik je dužan tužitelju
naknaditi 50,44% troškova koji su tužitelju bili potrebni za svrhovito vođenje
postupka.

83. Sud je priznao tužitelju kao potrebne troškove sastava tužbe po
punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr. 7.1. Tarife),
trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 26. veljače

2020. u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.9.1. Tarife), trošak sastava
podneska od 15. srpnja 2021. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn, trošak

16 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 8. studenoga 2021.
u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.9.1. Tarife), trošak sastava podneska
od 26. svibnja 2022. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.8.3.), trošak sastava
podneska od 25. siječnja 2023. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.8.3.),
trošak sastava podneska od 12. lipnja 2023. u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn
(Tbr.8.1.), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano

11. rujna 2023. u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.9.1. Tarife), trošak
sastava podneska od 19. rujna 2023. u iznosu 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.8.1.),
trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 18.
listopada 2023. u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.9.1. Tarife). Pored tih,
tužitelju su bili potrebni i troškovi vještačenja u iznosu od 810,00 EUR / 6.102,95 kn
te sukladno Tar. br 1. i Tar.br. 2. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih
pristojbi ("Narodne novine" br 53/2019., 22/2021. i 37/2023. ) trošak sudske pristojbe
tužbe u iznosu od 229,41 EUR / 1.728,49 kn te sudske pristojbe presude u iznosu od
229,41 EUR / 1.728,49 kn.

84. Dakle, tužitelju su bili potrebni troškovi u iznosu od 10.348,21 EUR /

77.968,58 kn. Od tog iznosa prvotuženik je dužan tužitelju naknaditi 50,44% odnosno

5.219,64 EUR / 39.327,35 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana
donošenja presude do isplate po stopi koja se, prema članku 29. stavku 2. ZOO-a,
primjenjuje u ostalim odnosima.

85. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od

22. listopada 2019. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn jer ta radnja nije bila
potrebna za vođenje postupka. Ovim podneskom tužitelj je obavijestio sud da je
platio pristojbu tužbe. Nije bila potrebna za vođenje postupka niti radnja sastavljanja
podneska od 14. veljače 2020. uz koji je tužitelj dostavio ovjereni prijevod isprava, pa
je sud odbio i zahtjev za naknadu troškova sastava tog podneska u iznosu od 124,38
EUR / 937,14 kn. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava
podneska od 28. veljače 2020. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (dostavljena
adresa svjedoka) te sastava podneska od 8. prosinca 2020. u iznosu od 124,38 EUR
/ 937,14 kn (obavijest kojem punomoćniku dostavljati pismena) kao i trošak sastava
podneska od 7. rujna 2021. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (obavijest o
zdravstvenom stanju svjedoka) i sastava podneska od 10. rujna 2021. u iznosu od
124,38 EUR / 937,14 kn (dostava dokaza o plaćanju predujma za tumača).

86. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu više traženog troška sastava
podneska od 15. srpnja 2021. u iznosu od 1.119,37 EUR / 8.433,89 kn jer je za ovaj
podnesak trebalo priznati nagradu prema Tbr. 8.3. Tarife. Sud je odbio i zahtjev
tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 8. veljače 2023. u iznosu od
124,38 EUR / 937,14 kn (dostavljena potvrda o uplati predujma za vještačenje) te
trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn jer na
tom ročištu tužitelja nije zastupao punomoćnik iz reda odvjetnika.

87. Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.242,98 EUR / 54.572,23 kn sa zateznim kamatama.

88. Drugotuženik je u cijelosti uspio u zahtjevu koji je tužitelj istaknuo protiv
njega, pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove potrebne za svrhovito vođenje
parnice. Prvotuženika i drugotuženika zastupao je isti punomoćnik, stoga na

17 Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

drugotuženika prema Tbr.36. Tarife, otpada trošak povišenja tarifne stavke. Utoliko je
sud prihvatio zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi trošak sastava odgovora
na tužbu u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja na
ročištu koje je održano 26. veljače 2020. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn
(Tbr.9.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 8. studenoga 2021. u
iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje
je održano 11. rujna 2023. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.9.1. Tarife) te
trošak zastupanja na ročištu koje je održano 18. listopada 2023. u iznosu od 124,38
EUR / 937,14 kn (Tbr.9.1. Tarife). Sud je stoga prihvatio zahtjev drugotuženika da mu
tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 621,90 EUR / 4.685,70 kn
sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate
po stopi koja se, prema članku 29. stavku 2. ZOO-a, primjenjuje u ostalim odnosima.

89. Sud je odbio zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi trošak
zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 12,44 EUR / 93,73 kn sa
zateznim kamatama jer na tom ročištu drugotuženika nije zastupao punomoćnik
odvjetnik.

U Splitu 18. prosinca 2023.

Sudac Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila
uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi
Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske.

DNA:

- Odvjetnica Anita Krizmanić
- OD Budimir & partneri d.o.o.
- U spis