REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1026/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja AO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Ena Hemar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Terešak i partneri d.o.o. u Zagrebu, [adresa], protiv ovršenika 1. JO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. IO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. maloljetne RO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa majka i zakonska zastupnica IO, a nju i ostale ovršenike zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, [adresa], radi ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnine, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž Ovr-223/2023-2 od 29. studenoga 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Ovr-34/2023-42 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj 20. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Ovršenici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž Ovr-223/2023-2 od 29. studenoga 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Ovr-34/2023-42 od 27. listopada 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelji navode da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Pitanja koja ovršenici naznačuju u prijedlogu glase:
1. Predstavlja li opravdani razlog za podnošenje žalbe nakon proteka roka sukladno odredbi članka 53. Ovršnog zakona činjenica da ovršenik nije bio niti je mogao biti u posjedu dokumentacije u vrijeme kada je mogao izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi budući isti nije bio u posjedu dokumentacije kojom bi u tom trenutku mogao dokazati svoje navode jer je ista bila u posjedu policije;
2. Predstavlja li činjenica vraćanja dokumentacije ovršeniku od strane policije, što je dokumentirano pripadajućom potvrdom o vraćanju privremeno oduzetih predmeta, opravdan razlog za podnošenje žalbe nakon proteka roka u smislu odredbe članka 53. Ovršnog zakona;
3. Je li opravdan razlog odbacivanja žalbe nakon proteka roka pozivanje na obrazloženje iz ovršne isprave - pravomoćne presude;
4. Je li ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona u slučaju kada ovršenik u žalbi nakon proteka roka dokaže postojanje pravne osnove korištenja nekretnine koja je predmet spora, ako je ovršenik dokaze na kojima temelji postojanje navedenih činjenica mogao iznijeti tek u žalbi nakon proteka roka;
5. Predstavljaju li žalbeni razlozi izneseni u žalbi nakon proteka roka razlog propisan odredbom članka 50. stavka 1. Ovršnog zakona budući da su potkrijepljeni dokazima koje je ovršenik imao mogućnost iznijeti tek u žalbi nakon proteka roka;
6. Je li pravilno tumačenje i može li drugostupanjski sud tumačiti žalbene razloge iznesene u žalbi nakon proteka roka kao osporavanje pravilnosti prvostupanjske presude na temelju koje je ovrha i određena te da stoga nema mjesta primjeni članka 53. stavak 1. Ovršnog zakona;
7. Mora li se sud drugog stupnja, kada potvrđuje prvostupanjsko rješenje, očitovati samo o zaključcima na kojima se temelji presuda suda prvog stupnja ili je obvezan očitovati se na sve odlučne navode stranaka tijekom postupka, pa i na one koji nisu bili predmet obrazloženja suda prvog stupnja?
3. Kao razlog zbog kojeg bi reviziju trebalo dopustiti, predlagatelji ukazuju na odluku revizijskog suda broj Revr-254/2014 od 16. prosinca 2016. u kojoj je, u bitnom, izraženo pravno shvaćanje prema kojem žalbeni sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP kada u drugostupanjskoj odluci navodi nejasne i proturječne razloge o odučenim činjenicama. Ujedno se ukazuje i na nezakonitost kao razlog važnosti zbog kojeg bi reviziju trebalo dopustiti.
4. Ovrhovoditelj nije odgovorio na prijedlog ovršenika.
5. Pobijanim je drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba ovršenika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena žalba ovršenika od 9. listopada 2023. protiv rješenja o ovrsi koje se temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi, a kojom je ovršenicima naložena predaja točno određenih nekretnina ovrhovoditelju i koje je rješenje ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti 18. siječnja 2023. Tu su žalbu ovršenici izjavili pozivom na odredbu članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), izvan proteka roka za žalbu, smatrajući da takvo njihovo postupanje ima temelj u spomenutoj zakonskoj odredbi. Ovakvo postupanje obrazlažu tvrdnjom da imaju valjani pravni temelj za korištenje nekretnine zato što su „još 1994. godine s ovrhovoditeljem sklopili ugovor o doživotnom korištenju predmetne nekretnine na temelju kojeg ugovora je prvoovršenik u toj nekretnini otvorio obrt, što je vidljivo iz dokumenata koji su mu vraćeni u posjed tek 9. kolovoza 2023. zbog čega nije navedeno bio u mogućnosti ranije isticati“. Sudovi su, međutim, ocijenili da citirani žalbeni navodi ne predstavljaju razlog propisan odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. OZ jer predlagatelji kao žalitelji ne tvrde da u ovršnoj ispravi nije sadržano ovlaštenje ovrhovoditelja da temeljem te isprave traži ovrhu ili ovlaštenje da ovrhu traži protiv ovršenika, već u žalbi istaknutim razlozima ovršenici u osnovi osporavaju pravilnost ovršne isprave na temelju koje je ovrha određena. Zbog tih se razloga, prema ocjeni nižestupanjskih sudova, žalba protiv rješenja o ovrsi, bila ona podnesena u roku ili izvan roka, ne može osnovano izjaviti.
6. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nemaju potrebno obilježje važnosti koje bi opravdavalo intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije. To stoga što predlagatelji, u bitnom, ukazuju da je žalbeni sud nejasnim i proturječnim razlozima odbio njihovu žalbu što nije točno jer je žalbeni sud na jasan i nedvosmislen način dao razloge zbog kojih smatra da ovršenici žalbom u svojoj biti osporavaju pravilnost ovršne isprave i da se zbog toga žalbom protiv rješenja o ovrsi koje se temelji na ovršnoj ispravi to rješenje ne može osnovano osporavati, neovisno o tome je li žalba izjavljena u roku ili izvan roka.
7. U odnosu na nezakonitost pobijanog rješenja kao indikatora važnosti naznačenih pravnih pitanja, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po važećem, novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom. Imajući na umu navedenu primarnu svrhu revizije, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, (donošenje presuda s precedentnim učinkom), najviši sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da bi, u skladu s naprijed navedenom funkcijom revizije, bilo potrebno uskladiti pobijanu presudu s ustaljenom sudskom praksom, niti da bi sudsku praksu bilo potrebno uskladiti sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
