REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 76 Pž-3405/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv 1. tuženika OPĆINA JELSA, Riva b.b., Jelsa, OIB 94187441810 i 2. tuženika FČK iz [adresa], Killreene Lodge, Kilkenny, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-311/21-19 od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-311/21-19 od 7. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.338,84 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Utvrđuje se ništavim Ugovor o kupoprodaji sklopljen 4. prosinca 2006. kojim tuženik pod 1) prodaje, a tuženik pod 2) kupuje nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u k. o. [katastarska općina], površine 2752 m2.

2. Utvrđuje se da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1889 k. o. [katastarska općina], površine 2752 m2. pa je ista ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime na navedenoj nekretnini uz istovremeni izbris prava vlasništva tuženika pod 2) FČK iz [adresa], Killreene Lodge, Kilkenny, OIB [osobni identifikacijski broj] sa navedene nekretnine, što je tuženik pod 2) dužan trpjeti.

3. Dužni su tuženici solidarno u roku od 8 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka.“

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 14.325,00 kn, a drugotuženiku u iznos od 13.700,00 kn zajedno s zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim utvrdivši kao odlučnu činjenicu da tužiteljica nije dokazala da je titular vlasništva na spornoj nekretnini.

4. U obrazloženju se navodi nesporno utvrđeno činjenično stanje da je na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano pravo vlasništva na ime drugotuženika temeljem Ugovora o kupoprodaji Ov-4258/2009 od 2. travnja 2009. kojim prvotuženik prodaje, a drugotuženik kupuje predmetnu nekretninu na javnoj dražbi koja u naravi predstavlja građevinsko zemljište. Temeljem rješenja Općinskog suda u Starom Gradu Z-731/09 u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini Općenarodne imovine mjesnog narodnog odbora, Vrbovska, dopušten je upis temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora od 4. prosinca 2006., tabularne isprave datirane 7. travnja 2009., Uvjerenja ureda državne uprave Splitsko dalmatinske županije (dalje SDŽ), Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove ispostave Hvar od 23. siječnja 2007., uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje SDŽ ispostave Hvar od 9. studenog 2011., očitovanje Ministarstva kulture, uprave za zaštitu prirode od 20. prosinca 2011. te ovjerene preslike putovnice, pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] šuma u površini od 2752 m2 u korist drugotuženika.

5. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je nekretnina u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 7. travnja 2009. bila upisana kao općenarodna imovina s pravom upravljanja Narodnog odbora Vrboska, a tužiteljica tvrdi da se radilo o izvanknjižnom vlasništvu Republike Hrvatske koje zemljište je bilo obuhvaćeno programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem hrvatskog užeg područja krša za razdoblje 1984-1993. godine (u daljnjem tekstu Program) te da je stupanjem na snagu članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ 41/97) predmetna čestica po sili zakona, dakle ex lege postala vlasništvom Republike Hrvatske, a kojom odredbom je izvršena pretvorba društvenog vlasništva. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (dalje: ZID ZŠ/90), a koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. je propisano da šume i šumska zemljišta na teritoriju RH, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu. Prvostupanjski sud je utvrđivao da li predmetna nekretnina u trenutku stupanja na snagu ZID ZŠ/90, koji je stupio na snagu 16. listopada 1990.) a koja je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Hrvatskog užeg područja krša za razdoblje 1984 – 1993., imala status izvan knjižnog vlasništva te da li je ex lege postala vlasništvo tužiteljice.

6. Prvostupanjski se sud poziva na odredbu članka 362. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) kojim je propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u z knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. U stavku 2 istog članka je propisano da se smatra da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenog prava korištenja takvog zemljišta, vlasnik tog zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to i dokazati. Dakle sukladno zakonskoj predmnjevi radilo bi se o upisu vlasništva Narodnog odbora Vrboska, time da je ukidanjem bivših Narodnih odbora sva njihova imovina uključujući i izvanknjižno „pravo korištenja“ primjenom Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Službeni list SFRJ 12/65) postala imovinom tada nastalih općina koje su ustrojene na njihovom području, međutim iz provedenog upisa temeljem rješenja Općinskog suda u Starom Gradu Z-731/09 proizlazi da je navedena čestica zemlje bila upisana kao općenarodna imovina na ime Narodnog odbora Vrboska, a temeljem kupoprodajnog ugovora od 7. travnja 2009. i ostalih isprava koje su prethodno citirane izvršena je uknjižba prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] šuma sa 2752 m2 u korist drugotuženika.

7. Tužiteljica u postupku dokazuje da je izvanknjižni vlasnik predmetne čestice u trenutku stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 1990., jer da se radi o šumi, što dokazuje Uvjerenjem Hrvatskih šuma d.o.o. od 22. veljače 2007., poziva se na presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-674/19 i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1549/20. Dokaznu snagu Uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. od 22. veljače 2007. prvostupanjski je sud ocijenio uzimajući u obzir da su, pored navedenog uvjerenja, spisu priložena i uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. od 26. ožujka 2007., 26. listopada 2010. i 20. ožujka 2015. Tako je utvrđeno da iz Uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. od 22. veljače 2007. proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Hrvatskog užeg područja krša za razdoblje 1984. do 1993. Tuženici su osporavali točnost činjenice navedene u uvjerenju od 22. veljače 2007. i dostavili su uvjerenje od 26. ožujka 2007. iz kojeg proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] obuhvaćena starim Programom gospodarenja 1984. do 1993., ali da prilikom izrade novog Programa za razdoblje 1994. do 2003. i 2004. do 2013. godine nije „uzeta u obzir“, jer da se je nalazila u posjedovnom listu hotelskog poduzeća te kao takva nije obuhvaćena prilikom izrade novog Programa i fizički je izdvojena od matične čest. zem. [katastarska čestica] prometnicom i izgrađenim objektom.

8. Iz uvjerenja Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove Ispostava Hvar od 23. siječnja 2007. utvrđeno je da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u građevinskom području naselja Vrboska u zoni namijenjenoj za turističko ugostiteljsku izgradnju, a koji podatak se temelji na uvidu u prostorni plan Općine Hvar (Sl. glasnik Općine Hvar 1/77 i 7/84), mapi građevinskih područja naselja Vrboska, a iz podataka posjedovnog lista k. o. [katastarska općina] za čest. zem. [katastarska čestica] upisan je posjednik Hotelsko poduzeće Vrboska iz Vrboske, s time da je bivši korisnik Hotelska radna organizacija Jelsa brisana.

9. Prvostupanjski sud navodi da je u obrazloženju presude poslovni broj P-5781/18 od 18. srpnja 2019. Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu prikazana je povijest promjena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na temelju podataka Područnog ureda za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Stari Grada od 16. ožujka 2015. s prilozima utvrđeno je da je u katastarskom operatu u posjedovnom listu br.420 predmetna nekretnina bila upisana kao posjed Općenarodne imovine, da bi kasnije ista prešla u posjedovni list broj 447 kao posjed Šumarije Hvar, a na dan 10. ožujka 1986. izvršena je promjena evidentiranog posjednika u katastarskom operatu za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je ista iz prijavnog lista br. 447 kao posjed Šumarije Hvar prešla u prijavni list 729 kao posjed bivše hotelske radne organizacije Jelsa, a kasnije hotelsko poduzeće Vrboska tj. prednika sadašnje Vrboske d.d. Da se radi o promjeni posjeda vidljivo je iz uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. od 26. ožujka 2007., te se zaključuje da je promjena posjednika u katastarskom operatu na čest. zem. [katastarska čestica] izvršena 1986. kada je izvršena revizija katastra, a kako to proizlazi iz podataka o povijesti promjena na kat. čest. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] pribavljenog od Odjela za katastar nekretnina Stari Grad od 16. ožujka 2015. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna čestica u tijeku 1984. bila evidentirana u posjedovnom listu 447 na ime Šumarije Hvar, a nakon izmjene posjedovnog stanja u katastarskom operatu za čest. zem. [katastarska čestica] na dan 10. ožujka 1986. nalazila se u posjedovnom listu Hotelske radne organizacije Jelsa, a kasnije Hotelskog poduzeća Vrboska iz Vrboske pa je zaključio da osnovano tuženici ukazuju na sadržaj teksta iz uvjerenja Hrvatskih šuma od 26. ožujka 2007.

10. Prvostupanjski sud nadalje obrazlaže da iz pravomoćnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/234 od 24. svibnja 1999. proizlazi da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Vrboska“, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91, 83/92, 94/93 i 9/95), bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala čest. zem. [katastarska čestica] pod t 3 Lokacija Vrboska, hotel Madeira zajedno sa čest. zem. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] na kojim česticama je izgrađen hotel Madeira i skladište inventara, a koja činjenica proizlazi također i iz uvjerenja službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove Ispostava Hvar od 23. siječnja 2007. koja potvrđuje da se navedena čestica nalazi u zoni namijenjenoj za turističko-ugostiteljsku izgradnju. Iz izvoda iz katastarskog plana od 9. veljače 2021. neprijeporno proizlazi da se čest. zem. [katastarska čestica] graniči zapadnom, istočnom i sjevernom stranom sa čest. zem. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađen objekt koji nosi oznaku zgr. 371, te podaci o površinama navedenih čestica zemalja odgovaraju upravo onim površinama koje su navedene u rješenju o pretvorbi te se stoga zaključuje da HFP nije mogao donijeti rješenje od 24. svibnja 1999. ukoliko radilo o „šumi“ koja je ušla u procjenu vrijednosti društvenog kapitala u sklopu hotela Madeira.

11. Iz pravomoćnog rješenja Ministarstva poljoprivrede RH Klasa UP/I-946- 02/17-01/78 od 9. svibnja 2018., koje je doneseno temeljem odredbe članka 4. stavka 5. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13, 94/14, 15/18), proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se ne smatra šumom, odnosno ne smatra se šumskim zemljištem, jer da je temeljem pregleda od strane imenovanog Povjerenstva za terenski očevid, sukladno promemoriji Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj M-DO-231/06 od 22. ožujka 2007. utvrđeno da navedena čestica predstavlja površinu obraslu prezrelim pojedinačnim stablima alepskog bora te je omeđena sa zapadne, sjeverne i istočne strane asfaltiranom cestom i sa južne strane čest. zem. [katastarska čestica] prema kojoj nema jasne granice. Predmetna nekretnina zajedno sa č. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] čini funkcionalu cjeline hotela i dvorišta. Prvostupanjski sud smatra da je tužiteljica učestvovala kao stranka u ovom upravnom postupku te nije osporila ovaj akt Ministarstva koji je postao pravomoćan, te da je temeljem odredbe članka 12. i članka 230. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) navedeni dokument predstavlja javnu ispravu iz koje proizlazi da se ne radi o šumskom zemljištu, već o funkcionalnoj cjelini okućnice hotela Madeira, dakle o izgrađenom građevinskom zemljištu.

12. Nadalje prvostupanjski sud obrazlaže da je pravomoćnim rješenjem Ureda za graditeljstvo i prostorno uređenje SDŽ Klasa: UP/I-350-05/20-05/00050 od 10. veljače 2021. utvrđeno da građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu upotrebu građevine čine č. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] sve u cijelosti k. o. [katastarska općina] (Jelsa) kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana kao sastavni dio navedenog rješenja, a što proizlazi iz priloženog dokaza da je građevina za koju se utvrđuje građevinska čestica postojeća i Uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. Klasa UP/I-361-05/20-30/000088 Urbroj: 2181/1-11-00-01/03- 20-0003 od 22. prosinca 2020. koju je izdao Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje SDŽ, Ispostava Hvar i koja je pravomoćna 26. siječnja 2021., predstavlja nepobitni dokaz da je na predmetnim građevinskim česticama bila izgrađena građevina do 15. veljače 1968., a sve sukladno postojećim prostornim planom Općine Jelsa te da se u konkretnom slučaju radi o zgradi bivšeg hotela Madeira u Vrboskoj, a prema kartografskom prikazu građevinska područja Vrboska obuhvaćena su unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja Vrboska ugostiteljsko- turističke namjene. Navodi da građevinsko zemljište može biti neizgrađeno ili izgrađeno (okućnica odnosno prostor za redovno korištenje nekog objekta), a sukladno sudskoj praksi da je na neizgrađenom građevinskom zemljištu bilo moguće izvršiti pretvorbu šuma na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, dok tuženici u tijeku ovog postupka ukazuju da je u trenutku stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imala status izgrađenog građevinskog zemljišta jer je služila za redovnu upotrebu čest. zgr. [katastarska čestica], a kojoj građevini je izdana uporabna dozvola 15. veljače 1968. Dodatno ističe da je prostorni plan Općine Hvar objavljen u Službenom glasniku Općine Hvar br. 1-77 i 7/84, dakle za vrijeme dok je bio na snazi Zakon o prostornom planiranju i uređenju prostora („Narodne novine“ broj: 54/90, 16/86, 18/89, 34/91, 61/91 i 59/93) koji u članku 43. propisuje da se gradovi i druga naselja mogu izgrađivati samo na građevinskom području, te da građevinsko područje u smislu ovog Zakona je područje koje je prostornim planom općine, odnosno dok se takav plan ne donese, posebnom odlukom skupštine općine određeno za izgradnju ili razvoj grada ili drugog naselja, odredbom stavka 2. tog članka određuju se uvjeti uređenja prostora unutar granica obuhvaćeni tom odlukom. Iz navedenog zaključuje da je č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] samom činjenicom što je obuhvaćena prostornim planom Općine Hvar imalo određenu namjenu, a posebno jer je služilo za redovnu upotrebu hotelsko turističkog objekta (bivši hotel Madeira u Vrboskoj) i prema kartografskom prikazu nalazi se unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja Vrboska, te se iz svega neprijeporno zaključuje da, iako je č. zem. [katastarska čestica] bila obuhvaćena Programom o gospodarenju šumama i šumskim zemljištem iz 1984., u trenutku pretvorbe šumskog zemljišta navedena čestica je imala status izgrađenog građevinskog zemljišta te stoga nije mogla ući u postupak pretvorbe, a u zemljišnim knjigama se vodila kao općenarodna imovina s pravom korištenja Mjesnog Narodnog odbora Vrboska.

13. Stoga prvostupanjski sud smatra da tužiteljica nije dokazala da je primjenom odredaba Zakona o šumama postala vlasnikom zemljišta koje je izgrađeno odnosno koje čini okućnicu objekta za kojeg ona ni ne tvrdi da bi mu bila vlasnikom te da se stavovi na koje se poziva tužiteljica zauzeti u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnose se na neizgrađeno građevinsko zemljište, dok je u ovom postupku utvrđeno da čest. zem. [katastarska čestica] površine 2752 m2 je u trenutku pretvorbe bila izgrađeno građevinsko zemljište, a kao još jedan dokaz da se radilo o izgrađenom građevinskom zemljištu navodi činjenicu da je u slijedećim programima koji su doneseni nakon Programa iz 1984. -1993. navedena čestica nije navedena, a niti se vodila kao šumsko zemljište.

14. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema primjeni odredbe članka 52. stavka 2. Zakona o šumama u odnosu na pravo stjecanja vlasništva jer nekretnina koja je predmet kupoprodajnog ugovora između tuženika ne predstavlja šumsko zemljište. Stoga prvostupanjski sud nije ocjenjivao prigovore vezano za ništetnost predmetnog ugovora, jer je u tijeku postupka utvrđeno da tužiteljica nije bila vlasnik predmetnog zemljišta kao šumskog, a sukladno stajalištu sudske prakse izražene u revizijskim odlukama Vrhovnog suda, ukoliko je predmet prodaje tuđa stvar, ta činjenica ne daje trećoj osobi koja tvrdi da je vlasnik prodane stvari pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji, a posebno jer drugotuženik nije ni mogao znati u trenutku kupnje da bi se radilo o zemljištu za koje tužiteljica u ovom postupku tvrdi da se radilo o šumskom zemljištu te da je temeljem pretvorbe stekla pravo vlasništva na predmetnoj čestici zemlje.

15. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i 155. u vezi s odredbom članka 164. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: OT) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje: ZSP) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19).

16. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbu, tužitelj u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio ustrajući u tvrdnji da predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o šumama 1990. bila šumsko zemljište. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači presudu suda prvog stupnja na način da prihvati tužiteljev tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, a podredno da ukine prvostupanjsku odluku i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

17. U odgovor na žalbu tuženici pobijaju žalbene navode, a drugotuženik traži naknadu troška žalbenog postupka.

18. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

19. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pravilna i osnovana na zakonu.

20. Predmet postupka je utvrđenje ništenosti Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 4. prosinca 2006. kojim je prvotuženik prodao, a drugotuženik kupio nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u k. o. [katastarska općina], površine 2752 m2 te utvrđenje da je tužitelj Republika Hrvatska vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1889 k. o. [katastarska općina], površine 2752 m2 slijedom čega je ovlaštena na temelju presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime na navedenoj nekretnini uz istovremeno brisanje prava vlasništva drugotuženika JČK iz [adresa], Killreene Lodge, Kilkenny, OIB [osobni identifikacijski broj] s navedene nekretnine, što je drugotuženik dužan trpjeti.

21. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik. Suprotno žalbenim navodima presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati a razlozi presude nisu proturječni. Za svoje zaključke prvostupanjski sud je naveo logične razloge koji, po ocjeni ovog suda, nisu proturječni sadržaju prvostupanjskog spisa, odnosno dokazima, ispravama i zapisnicima o izjavama, koji se u njemu nalaze. Osim toga presudu je veoma detaljno obrazložio, a obrazloženje presude izrađeno je u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a.

22. U odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda o ništetnosti odluka je pravilna već iz razloga što okolnost da je predmetom kupoprodaje i bila tuđa stvar (zemljište), a i neovisno jesu li ugovorne strane za to znale ili ne, ne rezultira sama za sebe i apsolutnom ništavošću ugovora. Naime, bez obzira na to što je prvotuženica otuđila spornim kupoprodajnim ugovorom zemljište koje, prema navodima tužiteljice, nije bilo njezino vlasništvo i drugotuženik to zemljište kupio, takvo raspolaganje je irelevantno u odnosu na tužitelja kao vlasnika jer se kupoprodajnim ugovorom, dakle, pravnim poslom (derivatni način stjecanja prava vlasništva) može prenijeti na drugog samo onoliko prava koliko prodavatelj ima. Dakle, prvotuženica na kupca na temelju spornog ugovora i nije mogla prenijeti pravo vlasništva na zemljištu kojeg su vlasnici tužitelji što međutim taj ugovor ne čini apsolutno ništavim, ali s druge strane u odnosu na neugovorne stranke ne proizvodi pravne učinke.

23. Uz sve navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude, a pogotovo u odnosu na činjenice navedene u točkama 4., 5. i 6. ovog obrazloženja ovaj sud smatra da valja primijeniti odredbu članka 60. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 155/23) koji se odnosi na rješavanje imovinskopravnih odnosa na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske u slučaju kada su njima raspolagale jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

24. Odredbom članka 60. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske u stavku 1. propisano je da ako je treća osoba na temelju pravnog posla sklopljenog do 1. siječnja 2011. s jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave nakon provedenog postupka javnog natječaja stekla zemljišnoknjižno pravo na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, smatra se da je to pravo stekla izravno od Republike Hrvatske. Jednaka odredba bila je sadržana i u odredbi brisanog članka 69. stavaka 1. i 5. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj: 52/18, 155/23).

25. Budući da su u konkretnoj pravnoj stvari ispunjene sve pretpostavke za primjenu citirane odredbe, proizlazi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom navedene odredbe.

26. Stoga nisu od odlučnog značaja izneseni tužiteljevi žalbeni navodi o ostvarenju kojeg od žalbenih razloga niti je iznesenim žalbenim navodima tužitelj doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

27. Odluka o trošku nije ispitivana na temelju ovlasti iz odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, a žalitelj niti ne navodi konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud, bio u bilo kojem dijelu netočan.

28. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu protiv pobijane presude valjalo je odbiti i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavaka 1. i 2. ZPP-a.

29. Odluka o naknadi troška žalbenog postupka, sadržana u točki II. izreke ove presude, temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155., u svezi s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP-a. Prema uvjerenju ovog suda trošak odgovora na žalbu nije neophodan za vođenje postupka, pa drugotuženiku ne pripada pravo na naknadu tog troška na teret protivne strane.

Zagreb, 20. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak