Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1424/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po suprugu HS, iz [adresa] i punomoćnici Elen Kuvač, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Matiću, odvjetniku u Vodicama, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem XIV P-397/2021 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća, održanoj 20. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice ŽS kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem XIV P-397/2021 od 5. veljače 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je ista zahtijevala da se naloži tuženiku da u roku od 30 (trideset) dana otkloni curenje vode i vlaženje sa nekretnine čest. broj [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na nekretninu čest. broj [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici da platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.125,00 EUR-a.

2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu članka 353. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za donošenje presude, kojom će se tuženiku naložiti da u roku od trideset dana otkloni curenje vode i vlaženje sa nekretnine čest. broj [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] vlasništvo tuženika, na susjednu nekretninu označenu kao čest. broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koja nekretnina je u vlasništvu tužiteljice.

6. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi, da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici, što tuženik da je 2000. godine izvodio radove gradnje kuće na svojoj nekretnini, kojom prilikom da je podigao betonski zid i podigao razinu svog dvorišta nasipavanjem zemljanog materijala za 1,5 do 1,8 metara, te navedenim radnjama tuženik da je promijenio prirodno i do tada postojeće kretanje vode, te izazvao curenje vode s tuženikove nekretnine u suteren i prvi kat tužiteljičine kuće, uslijed čega, zbog vlaženja, da dolazi do građevinske i druge štete.

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja u bitnom utvrdio slijedeće činjenice:

- tužiteljica da je vlasnica nekretnine označene kao čest. broj [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća s okućnicom, površine 440,00 m2, a tuženik da je vlasnik susjedne nekretnine označene kao čest. broj [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u naravi kuće s okućnicom, površine 155,00 m2;

- tuženik da je tijekom 2020. godine, na temelju Građevinske dozvole Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju Grada Šibenika od dana 20. studenog 2020. godine, kojom da je istom dozvoljena rekonstrukcija građevine stambene namjene na čest. broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], započeo s dozvoljenom rekonstrukcijom na označenoj nekretnini;

- iz obrazloženja navedene Građevinske dozvole, ovdje tužiteljica da je izjavila, da se ne slaže s planiranom gradnjom (objekta tuženika), iz razloga jer da neće moći urediti prizemlje svoje zgrade, te da je tražila da se ukloni ogradni zid izgrađen na posjedu tužiteljice, te suviše da je izjavila, da se slivne vode od velikih kiša slijevaju na kuću ovdje tužiteljice, za koje primjedbe, između ostalih, da je utvrđeno, da nisu od utjecaja na izdavanje predmetne građevinske dozvole;

- uvidom u Glavni projekt, temeljem kojeg da je izdana predmetna građevinska dozvola, da je utvrđeno, kako da se planira uklanjanje pomoćne građevine koja da se nalazi na međi sa česticom u vlasništvu ovdje tužiteljice, a uvidom u grafičke priloge glavnog projekta da je utvrđeno, da se ne planira izmjena visine terena uz građevinu, stoga da se planiranom rekonstrukcijom ne onemogućava uređenje zgrade u vlasništvu ovdje tužiteljice, te Glavnim projektom da je predviđeno dio čestice (tuženika) do zgrade u vlasništvu ovdje tužiteljice urediti kao zelenu površinu, a tehničkim opisom da je navedeno, da će se teren oko zgrade izvesti tako, da se otjecanje oborina ne odvija na štetu susjednih čestica i zgrada;

- iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo, Vlade Vukelje dipl. ing., da je uklanjanjem ranije postojećeg pomoćnog objekta od strane tuženika, koji da je bio izveden na granici (međi) s nekretninom tužiteljice (manja prostorija sa WC-om, pod kojim da je bila septička jama u jugoistočnom dijelu – uglu čest. broj [katastarska čestica]), omogućen prodor oborinskih voda do objekta tužiteljice, tj. da je uklanjanje opisane prostorije na nekretnini tuženika, nastavno i zatrpavanjem površine pod istom, uključivo i ranije postojeće septičke jame šljunkom i zemljanim nasipom do razine koja da predstavlja "0" u odnosu na [adresa], a da se prije toga nije izvršilo kvalitetno izoliranje dijelova zida kuće tužiteljice, uzrokovalo vlaženje predmetnog objekta tužiteljice, jer oborinske vode bez sprječavanja da mogu protjecati kroz navedenu površinu do zida kuće tužiteljice;

- očevidom predmetnih nekretnina, nakon razgrtanja dijela stiropora, koji da je postavio tuženik, da su uočeni ostaci zida ranije postojeće prostorije na nekretnini tuženika, a iza toga zida da se nazirao betonski zid nekretnine tužiteljice, pregledom kojih vještak da je zaključio, kako je očito da između opisana dva zida, onog kuće tužiteljice i ostataka onog ranije postojećeg objekta na nekretnini tuženika, nema kvalitetne izolacije, da su nađeni tek ostaci "recitola", kojim da je jedan od ta dva zida bio premazan, te da su nađeni ostaci betonskog vijenca na zidu kuće tužiteljice, preko kojeg da je bio pružen krov (uklonjenog objekta na nekretnini tuženika), moguće dijelom i daščani, što po stanju na terenu da nije bilo moguće utvrditi, ali da je ukošeni završetak fasadnog namaza na kući tužiteljice prema ranije postojećem krovnom mjestu uklonjenog objekta, po mišljenju vještaka Vukelje, nesumnjivo implicirao zaključak, da je baš takva, ranije postojeća situacija, sprječavala prodor oborinskih voda do objekta tužiteljice;

- u naprijed opisanoj situaciji, po mišljenju vještaka, vlaženje kuće tužiteljice na opisanom mjestu da bi bilo otklonjeno kada bi se postojeći nasip uklonio, površina zidova kuće tužiteljice na dodiru sa nekretninom tuženika izolirala stiroporom, ljepenkom, namazom i zaštitnim zidom od 7,00 cm debljine, ta na taj zid da bi se onda mogao nasuti materijal, da se dobije razina nekretnine tuženika kakva danas postoji;

- iz iskaza vještaka, da je moguće da oborinska voda prolazi u objekt tužiteljice iz nasutog materijala uz tužiteljičin objekt, ali da ne može tvrditi da li je prije rušenja pomoćnog objekta bilo prodora vlage u objekt tužiteljice na poziciji dodira ranije postojećeg srušenog objekta i zida objekta tužiteljice, jer da nije upoznat sa stanjem opisanog objekta prije njegovog rušenja, a i da su ostaci bitumenske ljepenke na zidu tužiteljičine kuće nađeni vidljivi u onoj dimenziji, koliko da je ta ljepenka "izvirala" iznad nasipa, te da se tijekom očevida nije vršilo otkopavanje zatrpane površine pod ranije postojećim objektom, pa da ne može sa sigurnošću kazati kolika je ukupna dimenzija, po visini, iste ljepenke i kakvo je njezino stanje, tj. da o postojanju i kvaliteti hidro izolacije pod nasipom ne može govoriti, a koja izolacija da je nedvojbeno od utjecaja na prodor vode u opisane prostore tužiteljičinog objekta;

- nadalje, iz iskaza vještaka, da se točan put vode, koja da je prodrla u objekt tužiteljice, čineći unutrašnje zidove tog objekta vlažnim, može utvrditi, a što tužiteljica da nije predlagala učiniti u dokaznom postupku, puštanjem vode obogaćene odgovarajućim pigmentom, na način da se obojana voda pušta u određenim vremenskim razmacima s određenih pozicija, te tragovi vlaženja, koje da je uočio u prizemnom dijelu objekta tužiteljice, da su svježi tragovi, tj. isti da su novijeg datuma, dok tragove vlaženja, koje da je utvrdio u suterenskom prostoru objekta tužiteljice, da nije mogao sa sigurnošću vremenski locirati, tj. kazati, da li vremenski koincidiraju sa onim tragovima iz prizemnog dijela objekta ili su potječu iz vremena prije nastanka tih tragova, a sama visinska razlika [adresa] u [adresa] i položaja objekta tuženika i tužiteljice međusobno da nije od utjecaja na pitanje vlaženja, već da je od utjecaja na samo vlaženje način kako je onaj dio objekta, koji da je niže izgrađen u odnosu na okolni teren, izoliran, tj. da li je pravilno izoliran ili ne, te da je moguće, a obzirom na neodgovarajuće postavljeni oluk kojim da se prikuplja voda sa današnjeg krova objekta tužiteljice, da pri većim oborinama dolazi i do prelijevanja prikupljenih voda iz oluka, te slijevanja preko fasade objekta tužiteljice, upravo uz (na) površinu koju da je tuženik nasuo na svojoj nekretnini;

8. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, te osnovom iskaza tužiteljice i iskaza saslušanih svjedoka, sud prvog stupnja zaključuje, da činjenica što tuženik da je, prilikom rekonstrukcije ranije postojećeg objekta po građevinskoj dozvoli od dana 20. studenog 2020. godine, uklonio ranije postojeći pomoćni objekt, koji da je bio izveden na granici s nekretninom tužiteljice, a uklanjanje kojeg objekta da je bilo predviđeno Glavnim projektom, na osnovi kojeg da je tuženiku izdana građevinska dozvola, da ta činjenica sama po sebi nije relevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer tuženik uklanjanjem istog objekta da nije postupio protivno odredbi članka 112. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV).

9. Nadalje, sud prvog stupnja, a postupajući sukladno odredbama članka 221.a u svezi s člancima 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a, zaključuje, da se nije moglo sa sigurnošću utvrditi postojanje i intenzitet ranijeg prodora oborinskih voda na poziciji dodira uklonjenog objekta na nekretnini tuženika i zida objekta tužiteljice, te da se nije moglo utvrditi niti postojanje betonskog kanala, kojim da je po navodima tužiteljice iz oluka (gurle) sakupljena oborinska voda sa krovišta tužiteljičinog objekta odvođena u tužiteljičin vrt, ali niti ukupna dimenzija bitumenske ljepenke i stanje iste, tj. postojanje i kvaliteta hidro izolacije zida objekta tužiteljice pod nasipom, kojim da je tuženik zasuo prostor uklonjene prostorije, te po tužiteljici ponuđenim dokazima da nije se mogao utvrditi točan put prodora oborinskih voda u objekt tužiteljice, tako eventualno niti onih oborinskih voda sa prostora uklonjenog pomoćnog objekta na nekretnini tuženika, to neovisno o mogućnosti da oborinska voda ulazi u objekt tužiteljice iz nasutog materijala uz tužiteljičin objekt, kao što ponuđenim dokazima da se nije moglo utvrditi (tužiteljica takvo što da nije niti predlagala) gdje tuženik da odvodi oborinsku vodu sa krovišta svog objekta, što sve da implicira zaključak, da se nije moglo sa sigurnošću utvrditi, da li je tuženik kao vlasnik čest. broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], samim (ovlaštenim) uklanjanjem ranije postojećeg pomoćnog objekta sa svoje nekretnine, na štetu nekretnine tužiteljice), promijenio smjer ili jačinu naravnog (prirodnog) toka oborinskih voda preko svoje nekretnine prema nekretnini tužiteljice, odnosno, da li je kao vlasnik uzvodnoga zemljišta svojevoljno učinio nešto, što da je u većoj mjeri opteretilo nizvodnu nekretninu tužiteljice, tj. da li je tuženik poduzeo sve potrebne mjere da kišnica koja se slijeva s njegove zgrade ne pada na nekretninu tužiteljice.

10. Temeljem navedenih zaključaka, kao i samog postavljenog tužbenog zahtjeva, bez preciziranja što i gdje bi tuženik trebao učiniti, sve da to i mora učiniti, radi "otklanjanja curenja vode i sprječavanja vlaženja" sa svoje nekretnine na nekretninu tužiteljice, sud prvog stupnja smatra, da o istom nije bilo moguće afirmativno suditi, a utemeljeno na odredbama članaka 112. i 113. ZV-a, pa odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

11. Međutim, zaključke suda prvog suda, temeljem kojih je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilne.

12. To stoga, što iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo, Vlade Vukelje dipl. ing. (listovi od 53 do 58 spisa), proizlazi, da bi se trajno spriječio prodor vode u prostor suterena i prizemlja objekta tužiteljice, da je potrebno izvršiti iskop nasipa i svih slojeva ispod nasipa u dvorištu tuženika cca 20 cm ispod razine podne ploče suterena tužiteljice, te, nakon iskopa i pripreme površine vanjskih zidova, da je potrebno izvesti hidroizolaciju zidova s dva sloja bitumenske ljepenke kao GV4 i istu podignutu 30 cm iznad kote budućeg uređenja dvorišta tuženika, te nakon postave ljepenke, vertikalno da se postavlja sloj XPS-a, tvrde toplinske izolacije debljine 5 cm, te uz istu da se zida zaštitni zid od betonskog bloka debljine 70 cm, a betonski blok da se zida na visinu uređenja terena dvorišta tuženika, dok nadzemni dio zidova tužiteljice da se obrađuje fasadom (fasadni mort+mrežica+završni sloj fasade).

13. Nadalje, iz istog Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo, a u odnosu na postavljeni oluk na nekretnini tuženika, proizlazi, da isti oluk nije ispravno postavljen, te isti da treba podignuti do pod cijepove i postaviti na nove nosače, na način da prvi crijep ulazi 5 do 7 cm u oluk, a obzirom na način kako sada da je postavljen oluk, da je moguće kod većih oborina da voda s krova da prelazi peko oluka, te da se slijeva niz fasadu.

14. Prilikom očevida na licu mjesta (zapisnik – listovi 47 i 48 spisa) naprijed imenovani vještak je naveo, da uklanjanjem prostorije na nekretnini tuženika, zatrpavanjem te površine i ranije postojeće septičke jame šljunkom i zemljanim nasipom, do one razine koja predstavlja „O“ u odnosu na [adresa], a da se prije toga nije izvršilo izoliranje dijelova kuće tužiteljice, da je nesumnjivo uzrok današnjeg vlaženja objekta tužiteljice, jer oborinske vode bez sprječavanja da teku kroz navedenu površinu do zida kuće tužiteljice.

15. Isto tako, sudu prvog stupnja je i za ukazati, da iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka na ročištu rasprave, održane 14. listopada 2022. (listovi od 75 do 79 spisa) i to MS, HS i FS bi proizlazilo da isti, prije izvođenja utuženih radova od strane tuženika, u objektu tužiteljice nisu vidjeli vlaženja, a obrazloženjem prvostupanjske presude sud prvog stupnja ne navodi, da li tim svjedocima poklanja vjeru ili ne poklanja.

16. Imajući u vidu naprijed iznesene navode i zaključke vještaka, sud prvog stupnja će u nastavku postupka, kako na temelju nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), na nedvojben način utvrditi, da li je tuženik utuženim radnjama promijenio prirodno i do tada postojeće kretanje vode, te izazvao curenje vode sa svoje nekretnine u suteren i prvi kat tužiteljičine kuće, uslijed čega je eventualno došlo do vlaženja u suterenu i prvom katu kuće tužiteljice ili pak utuženi radovi tuženika nisu u uzročno-posljedičnoj svezi s vlaženjem u suterenu i prvom katu kuće tužiteljice, nakon utvrđenja kojih činjenica će sud prvog stupnja, a primjenom odredbe članka 112. i odredbe članka 113. sve ZV-a, biti u mogućnosti odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

17. Suviše, a imajući u vidu zaključak suda prvog stupnja, da se nije moglo utvrditi postojanje betonskog kanala, kojim da je po navodima tužiteljice iz oluka (gurle) sakupljena oborinska voda sa krovišta tužiteljičinog objekta odvođena u tužiteljičin vrt, kao i žalbene navode tužiteljice, kojima ista ističe, da je tužiteljica u sudski spis dostavila niz fotografija iz kojih da je vidljiv betonski kanal, koji da je služio odvodu oborinskih voda sa krovišta tužiteljičine kuće, sudu prvog je za ukazati, da je tužiteljica tijekom postupka u spis zaista predala niz fotografija, pa će u nastavku postupka sud prvog stupnja, a predočavanjem tih priloženih fotografija tužiteljici, na nedvojben način raspraviti i utvrditi, da li se ne nekima od tih slika zaista nalazi taj betonski kanal ili se ne nalazi, a sve u svrhu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Sudu prvog stupnja je i za ukazati, da ukoliko smatra da tužba tužiteljice nije bila podobna za raspravljanje, jer iz postavljenog tužbenog zahtjeva, kako to smatra sud prvog stupnja, bez preciziranja što i gdje bi tuženik trebao učiniti, sve da to i mora učiniti, radi "otklanjanja curenja vode i sprječavanja vlaženja" sa svoje nekretnine na nekretninu tužiteljice, da se ne može afirmativno suditi, tada je u tim okolnostima sud trebao tužiteljicu pozvati na uređenje tužbe (članak 109 ZPP-a).

19. Budući, da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što osnovano i prigovara tužiteljica svojom žalbom, radi čega nije niti moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava pobijanom presudom, to su na izloženi način ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, pa je žalbu tužiteljice valjalo uvažiti kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 370. ZPP-a).

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

21. U nastavku postupka, prvostupanjski sud postupiti će u skladu s uputama ovog drugostupanjskog rješenja, pa će potom, nakon što utvrdi sve činjenice koje se budu ukazivale bitnim za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, biti u mogućnosti, pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.

Split, 20. studenog 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac