Broj:Ppž-7190/2023.
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Marija Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Diane Pavlečić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe ALERTA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe CĆ, oboje zastupani po braniteljici Ružici Petrović, odvjetnici u Splitu, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. i članka 298. stavak 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine br.: 111/21), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 23. svibnja 2023., poslovni broj: 69. Pp- 11209/2022, u sjednici održanoj 20 studenog 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe ALERTA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe CĆ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 100,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Pobijanom presudom okrivljenici su oglašeni krivim i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 796,34 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 238,90 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. i članka 298. stavak 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, pobliže opisanih u izreci pobijane presude.
1.1. Istom presudom okrivljenici su a obvezani da naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 13,27 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno po braniteljici izjavili žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da nisu počinili djela prekršaja koji im se stavljaju na teret. Okrivljenicima nije omogućeno sudjelovanje u predmetnom prekršajnom postupku te im nije omogućena obrana. Ističu da Općinski prekršajni sud u Zagrebu nije mjesno nadležan sud za vođenje predmetnog prekršajnog postupka te okrivljenicima nije bilo omogućeno niti ulaganje prigovora na mjesnu nadležnost suda. Okrivljenici ističu da je optužni prijedlog sud prvog stupnja trebao odbaciti, jer im nije uručena obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, te da zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela nije potpisan od osobe zaposlenika optuženika niti je okrivljenik potpisao zapisnik o utvrđenom stanju niti je s istim bio upoznat. Na kraju navode da sud prvog stupnja krivnju okrivljenika temelji isključivo na iskazu saslušanog svjedoka HĆ.
3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
6. Bez osnove je žalbeni navod okrivljenika o istaknutoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka, jer je suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud dao jasno obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, te nije povrijedio pravo obrane okrivljenika, naime okrivljenici se nisu odazvali na uredno dostavljane pozive na ročište zakazane za 15. srpnja 2022., 8. rujna 2022. i 23. studenog 2022. godine, niti su svoj izostanak opravdali, pa su time propustili aktivno sudjelovati u ovom prekršajnom postupku.
7.
Neosnovano žalitelji prigovaraju pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza u prekršajnom postupku, posebice okolnosnog i detaljnog iskaza svjedoka HĆ terenskog referenta ZAMP-a, koji svjedok je detaljno okolnosno svjedočio o neposrednoj kontroli javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela izvedbom uživo od strane okrivljenika, čemu ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi, te cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju, osnovano zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. i članka 298. stavak 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, što je u pobijanoj presudi valjano obrazložio, radi čega se žalitelji zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Navodi žalitelja da je nije uručena pisana obavijest sukladno članku 109.a Prekršajnog zakona, pa ne postoje pretpostavke za vođenje prekršajnog postupka, neutemeljeni su, budući isto nije potrebno jer sukladno odredbama članka 109.a stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona ovlašteni tužitelji i to državni odvjetnik, tijelo državne uprave i pravna osoba s javnim ovlastima dužni su prije podnošenja optužnog prijedloga dostaviti počinitelju prekršaja propisanu obavijest, a navedena obveza ne odnosi se na oštećenika tužitelja, a u koju kategoriju ulazi Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP - stručna služba za zaštitu autorskih muzički prava, pa kao takav nije dužan uz optužni prijedlog priložiti pisanu obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona. Nadalje, Hrvatsko društvo skladatelja na temelju odobrenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 30. studenog 2003. godine ostvaruje prava svih domaćih i inozemnih autora glazbenih djela, pa je s obzirom na to na području Republike Hrvatske zaštićen cjelokupni svjetski repertoar, odnosno sve što se na području Republike Hrvatske može čuti. Inozemni autori zaštićeni su i odredbom članka 194. stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima na osnovu odredaba međunarodnih konvencija, odnosno Bernske konvencije o zaštiti književnih i umjetničkih djela i Univerzalne konvencije o autorskom pravu. Prema tome, svi domaći i inozemni autori i njihova glazbena autorska djela koja se izvode, umnažaju, javno priopćavaju ili na bilo koji način koriste u RH zaštićeni su po HDS-ZAMP-u. Nadalje, prilikom sastavljanja zapisnika po izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela nije nužna nazočnost okrivljenika te postupanje ovlaštenog tužitelja nije nezakonito, pri čemu je za napomenuti da okolnost da nije potpisan zapisnik o izvršenom nadzoru, a koju okrivljenici u svojoj žalbi navode, ističući da stoga nije dokazano da je kontrole uopće bilo, nebitna je, jer je dokaz da je kontrola izvršena upravo taj zapisnik koji je priložen spisu i temeljem kojega je podnesen optužni prijedlog, a koji je zapisnik potpisan od strane referenta HDS-a i na kojem se nalazi štambilj iste pravne osobe, a sačinjen je na memorandumu HDS ZAMP-a i zaveden pod brojem 976319 – 323595. Nadalje, potpuno pogrešno ističe žalitelj mjesnu nenadležnost prvostupanjskog suda koji je donio pobijanu presudu, budući je odredbom članka 98. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da zakonom se može odrediti općinski sud koji će odlučivati u određenoj vrsti prekršaja iz nadležnosti općinskih sudova s područja više općinskih sudova ili na području Republike Hrvatske, te je odredbom članka 2. stavka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 67/18), propisana mjesna nadležnost Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu za postupanje u svim predmetima prekršajnopravne zaštite intelektualnog vlasništva. Isto tako prigovor mjesne nenadležnosti može se isticati samo do započinjanja postupka u smislu odredbe članka 102. stavka 2. Prekršajnog zakona.
8. Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenio već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
9.
Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud okrivljenicima izrekao novčane kazne u granicama zakona, i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge s obzirom su ublažene daleko ispod minimuma zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja.
Odluka o troškovima postupka je utemeljena zakonom.
11. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/03. ) u rasponu od 13,27 eura/100,00 kuna do 663,61 eura/5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 20. studenog 2024.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v.r.
Tomislav Tomašić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravka: za spis, za okrivljenike, branitelje i tužitelja.
