Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7092/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - Diane Pavlečić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OG kojeg brani Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnik u Puli, zbog prekršaja iz članka 46. stavak 1. točka 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN br.: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 27. lipnja 2024., poslovni broj: Pp-114/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika OG i potvrđuje pobijana presuda.
II Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 331,81 eura, a u koju novčanu kaznu će se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunat vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen po Policijskoj postaji Pula 21. prosinca 2020. u trajanju od dva dana, te je okrivljeniku ostalo za platiti 252,17,00 eura, zbog prekršaja iz članka 46. stavak 1. točka 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan da naknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura.
3. Protiv te presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu pobijajući istu, zbog: bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno je nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljenik u žalbi u bitnom poriče počinjenje prekršaja navodeći sve istovjetno kao u obrani. Ističe da je sud presudu temeljio na nezakonitim dokazima – fotografijama lica mjesta koje se nalaze u spisu, te dodaje da iz dokaznog postupka ne proizlazi da su svjedoci ĐG i ZG posjetili ugostiteljski objekt ponavljajući dalje sve isto kao u obrani pred prvostupanjskim sudom tvrdeći da je okrivljenik proglašen krivim što je boravio u prostorijama zatvorenog ugostiteljskog objekta.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
8. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, Prvostupanjski sud dao je jasne razloge za krivnju okrivljenika pri čemu prvostupanjski sud nije suprotno tvrdnji žalitelja svoju odluku temeljio na nezakonitim dokazima, jer dokaze na koje se poziva žalitelj u žalbi prvostupanjski sud nije niti izvodio u dokaznom postupku, a što proizlazi iz obrazloženja pobijane presude strana 6 točka 14.
9. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjano obrazložene razloge.
10. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
11. Nadalje, neosnovano žalitelj prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, prvenstveno iz detaljnog i okolnosnog iskaza svjedoka UG i RGpolicijskih službenika koji su suglasno, istovjetno i detaljno svjedočili o tijeku kontrole ugostiteljskog objekta okrivljenika temeljem neposrednog opažanja, zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
12. Činjenice koje terete okrivljenika su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, tim više što je ista ublažena daleko ispod zapriječenog minimuma novčane kazne predviđene za tu vrst prekršaja, te je pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja.
14. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
15. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno 13,27 do 663,61 eura a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 20. studenog 2024.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.