Poslovni broj Gž-606/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po pun. odvj. Daliji Bošnjak iz Belog Manastira, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, OIB:02535697732, zastupanog po pun. odvj. društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 41 P- 960/2019-29 od 18. ožujka 2022., 20. studenog 2024.

p r e s u d i o  je

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 41 P- 960/2019-29 od 18. ožujka 2022.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđene su ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj 9012290970 sklopljenog između tužiteljice i tuženika kao kreditora dana 19.veljaće 2007. koji je potvrđen kod javnog bilježnika Mirjane borić od 01. veljače 2007. pod brojem OU-4450/07, a koji u čl. 1. glasi:..koji odgovara protuvrijednosti od… CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.", u čl. 4. glasi: "… po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana. Kamata se obračunava u CHF sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno sa njima. u čl. 5. glas:.."Banka će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu, koja je promjenjiva u skladu s propisima." Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate." u čl. 6. st. 2. glasi: "...plativo u kunama u protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta , te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete." u čl. 11. st. 8. glasi: " Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune…" a u čl. 11. st. 9. glasi: "Potpisom ovog Ugovora korisnik kredita, solidarni dužnik, protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 29.809,02 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 12.952,00 kn sa zateznim kamatama kao u izreci.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23:dalje -ZPP).

3. Tuženik u žalbi tvrdi da se sud prvog stupnja neosnovano pozvao na utvrđenje iz presude VTS-a , Pž-7129/13 jer da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe i da je takva primjena moguća isključivo u parnicama radi naknade štete. Sud da je dužan u svakoj parnici utvrđivati jesu li povrijeđeni individualni interesi. Tvrdi i da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe i da se ni u jednom trenutku nije obratio ovlaštenoj osobi te da se predmetnom presudom pogrešno sudi kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa. Tvrdi da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora u cijelosti poštivao zakonsku regulativu i da je mijenjao je ugovornu kamatu zbog promjena tržišnih uvjeta. Niti jedna banka nije nudila kredite u CHF s fiksnom kamatnom stopom dok se utvrđenjem ništavim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postupa kao da je ugovorena fiksna kamata. Valutna klauzula da je zakonom dopuštena i uobičajeno korištena i da je uvjetovana valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša. Banka da je mijenjala valutu zbog promjena na tržištu i da su potrošaču bile razumljive sve ugovorne odredbe. Valutna klauzula da je dopuštena odredbom članka 22. i 26. ZOO-a i da ju tuženik smije ugovarati. HNB kao relativno regulatorno tijelo monetarne vlasti da ne podržava ukidanje valutne klauzule i tvrdi da je tužiteljica svojevoljno ušla u ugovorni odnos s tuženikom i priznala na sadržaj ugovora o promjenjivoj valutnoj klauzuli. Tvrdi i da je zastarjela predmetna tražbina jer da u smislu odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenje o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta ima učinak i na ovaj predmet.

9. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

10. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

11.Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

12. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd- 2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka a niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio ijedan dokaza da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezine obveze i da bi tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

13. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, te po osnovi ništetne valutne klauzule jer to pravo proizlazi iz odredbe članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005:dalje ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a. Pri tom treba kazati da početno ugovorena kamatna stopa na bazi koje se utvrđuje razlika preplaćenog ne može se smatrati fiksnom kamatnom stopom, već se ista primjenjuje sve dotle dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam promjene kamatne stope.

14.Tvrdnja tuženika da je sklapajući predmetni ugovor o kreditu postupao u skladu s važećim zakonskim odredbama ne oslobađa tuženika od obveze na isplatu preplaćenih iznosa kredita koje je stekao bez osnove ugovarajući nepoštenu i nerazumljivu odredbu na štetu potrošača kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu.

15. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan i naveo je pravilne razloge za to utvrđenje. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja Vrhovnog suda, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

16. Budući da je predmetna tužba u kolektivnom sporu poslovni broj P - 1401/12 od 4. travnja 2012., u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope i ovdje tuženika postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u donosu na valutnu klauzulu i ovdje tuženika postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. 14. lipnja 2018., od tih dana pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 07. lipnja 20019. nije protekao rok od 5. godina u kojemu zastarijeva predmetna tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

17. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi te je valjalo potvrditi pobijanu presudu u dijelu glavne tražbine i odbiti tužbeni zahtjev.

18. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio opravdanim troškove postupka tužitelja i pravilno je postupio kada je obvezao tuženika na isplatu dosuđenog iznosa, primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP- a i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

19. Sukladno predmetnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke.

20. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer je tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Rijeci 20. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić