REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
51000 Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-364/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Gordane Denona-Kusijanović i Mladenke Paro-Rudić članova vijeća, uz sudjelovanje Nataše Gurjanov zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MČ zbog kaznenog djela iz čl. 227. stavak 1. i 3. („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Državnog odvjetništva podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-119/2020-14 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenik MČ na temelju članka 227. stavak 3. uz primjenu odredbe članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci. Na temelju čl. 55. st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest (jedanaest) mjeseci zamjenjuje se radom za opće dobro na slobodi na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje sa 2 (dva) sata rada. Temeljem čl. 55. st. 7. KZ/11 ako se optuženik u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak, nastaviti će se sa postupkom izvršenja kazne zatvora. Na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.
II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika zbog odluke o sigurnosnoj mjeri te se temeljem odredbi članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11 okrivljeniku MČ izriče sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-364/2022-14 od 15. srpnja 2022. okrivljenik MČ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavak 1. i 3. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koja se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 7.356,25 kuna od čega se iznos od 1.000,00 kuna odnosi na trošak paušala, iznos od 2.900,00 kuna na trošak vještaka sudske medicine Dražena Cuculića, iznos od 2.706,25 kuna na trošak vještaka prometne struke ČČ te iznos od 750,00 kuna na ime provedenog toksikološkog vještačenja, te je obvezan nadoknaditi i trošak oštećenika i njegova punomoćnika, visina kojeg će se utvrditi posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Državno odvjetništvo zbog odluke o kaznenoj sankciji i odluke o mjeri sigurnosti s prijedlogom da Županijski sud preinači pobijanu presudu Općinskog suda u Rijeci na način da okrivljenika osudi na kaznu zatvora uz izricanje mjere sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom u primjerenom trajanju.
3. Okrivljenik MČO, po branitelju Đuri Vučiniću, odvjetniku iz Rijeke podnio je odgovor na žalbu u kojem navodi da je žalba Državnog odvjetništva neosnovana te predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
5. Žalba Državnog odvjetništva je djelomično osnovana.
6. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski je sud okrivljeniku cijenio one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je olakotnim cijenio njegovo priznanje učina kaznenog djela čime je ubrzao sudski postupak, činjenicu da je u međuvremenu zaključio brak te je otac jednog mldb. djeteta u dobi od jedne godine o kojem skrbi, činjenicu da je okrivljenik platio regresni zahtjev, da ima pozitivan odnos prema počinjenom kaznenom djelu koji se ogleda u činjenici da je svjestan djela koje je počinio, ali i kroz plaćeni regresni zahtjev. Olakotnim je sud prvog stupnja cijenio okrivljeniku i činjenicu što niti nakon počinjenog kaznenog djela nije evidentiran kao počinitelj istih slijedom čega sud prvog stupnja smatra kako se radi o jednom izoliranom događaju u kojem je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela, dok je u preostalom periodu njegovog života njegovo ponašanje u skladu sa zakonom. Otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud prvog stupnja nije našao.
6.1. Cijeneći tako utvrđene olakotne okolnosti uz odsustvo otegotnih, prvostupanjski je sud okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s time da mu je temeljem odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina.
7. Žalitelj ističe da su olakotne okolnosti utvrđene od strane prvostupanjskog suda i suviše precijenjene da bi mu se izrekla uvjetna osuda. Samo priznanje okrivljenika na kraju dokaznog postupka da nije u bitnom doprinijelo u dokazivanju kaznenog djela pored ostalih provedenih dokaza u vidu materijalne dokumentacije i provedenog prometnog te sudsko medicinskog vještačenja, a što da je sve ukazivalo na okrivljenika kao počinitelja predmetnog kaznenog djela. Žalitelj nastavno ističe i da prvostupanjski sud nije otegotnim vrednovao ukupnost optuženikovog inkriminiranog postupanja, a koje da se ogleda u krajnje grubom kršenju zakonom mu propisane ograničene brzine upravljanja motornim vozilom u gradskim uvjetima vožnje u pijanom stanju, pri koncentraciji od 1,76 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, gdje dolaskom na raskrižje bez zadrške se nastavio kretati na postavljeni mu znak crvenog svjetla na semaforu, čime da se ponašanje okrivljenika očituje kao vrlo drsko, nepromišljeno i bezobzirno u prometu, svjesno stvarajući situaciju nedopuštenog rizika, ulazeći na takav način i u predmetno raskrižje te pristajući na ugrožavanje koje proizlazi iz takve vožnje, gdje je oštećenik zadobio teške i po život opasne ozljede. Iz tih razloga, imajući u vidu i pojačanu društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, prvostupanjski sud da je trebao okrivljeniku izreći mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72. KZ/11.
7.1. U odgovoru na žalbu okrivljenik ističe kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio olakotne okolnosti i odsustvo otegotnih, te potom pravilno primijenio kazneni zakon i izrekao kaznu primjerenu počinjenom kaznenom djelu i počinitelju pri čemu da su navodi žalbe posve neutemeljeni i neosnovani. Potom ističe one olakotne okolnosti koje su bile isticane tijekom rasprave i koje je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uzeo u obzir.
8. U pravu je žalitelj kada predlaže strože kažnjavanje obzirom na način počinjenog kaznenog djela koje se ogleda u grubom kršenju više prometnih propisa kao i obzirom na društvenu opasnost takvih kaznenih djela te povredu zaštićenog društvenog dobra.
9. Olakotne okolnosti utvrđene na strani okrivljenika, odnosno činjenica njegove neosuđivanosti, da je u međuvremenu zaključio brak te je otac jednog mldb. djeteta u dobi od jedne godine o kojem skrbi, činjenica da je okrivljenik platio regresni zahtjev, njegov pozitivan odnos prema počinjenom kaznenom djelu koji se ogleda u činjenici da je svjestan djela koje je počinio, te činjenica što nakon počinjenog kaznenog djela nije evidentiran kao počinitelj istih, u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne obzirom se svrha kažnjavanja može postići i kaznom zatvora blažom od propisanog minimuma za predmetno kazneno djelo. Međutim, unatoč prednje istaknutim olakotnim okolnostima i odsustvu otegotnih, ovaj drugostupanjski sud smatra da usprkos postojanju naročitih olakotnih okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbi iz članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 u odnosu na visinu kazne, iste nisu dostatne i za primjenu uvjetne osude kada se ima u vidu način počinjenja predmetnog kaznenog djela, odnosno grubo kršenje više prometnih propisa i društvenu opasnost istog te stupanj ugroženosti zaštićenog društvenog dobra. Naime, okrivljenik je upravljao osobnim vozilom pri koncentraciji od 1,76 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i pri tome je grubo prekršio više odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da je prekoračio dozvoljenu brzinu i nije se zaustavio na znak crvenog svjetla na semaforu, pri čemu je drugoj osobi prouzročio osobito tešku tjelesnu ozljedu. Time se izrečena uvjetna osuda doista ukazuje neprimjerena težini počinjenog kaznenog djela, stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika i društvene opasnosti kaznenog djela te se izrečena uvjetna osuda, premda i uz maksimalno vrijeme provjeravanja, ne ukazuje podobnom za ostvarenje svrha kažnjavanja u smislu kako specijalne, tako i generalne prevencije predviđene odredbom članka 41. KZ/11. U odnosu na priznanje učina kaznenog djela od strane okrivljenika, ističe se da je isto doista olakotna okolnost, ali ono nije takvog značaja koje mu je cijenio sud prvog stupnja jer nije u bitnome doprinijelo ubrzanju postupka obzirom na do tada provedeni dokazni postupak i već provedena dva vještačenja. Naime, iz predmetnog je spisa razvidno da se na održanoj raspravi 5. travnja 2022. okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim pa je određeno provođenje medicinskog vještačenja, dok se na raspravi održanoj 30. lipnja 2022. okrivljenik očitovao krivim, s time da je prilikom prvog ispitivanja u PU PG Rijeka isti porekao učin kaznenog djela pa je u prethodnom postupku provedeno prometno vještačenje kao i drugi dokazi na kojima se optužnica temelji.
9.1. Dakle, kada se okrivljeniku cijene one olakotne okolnosti utvrđene po sudu prvog stupnja kao i odsustvo otegotnih okolnosti, tada se doista svrha kažnjavanja u smislu visine izrečene kazne zatvora može postići i blažom kaznom od one na koju je okrivljenik osuđen pobijanom presudom jer će se i blažom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, te osobito pri tome cijeneći jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra koja se ogleda u činjenici da je okrivljenik grubo prekršio više odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tada se kaznom zatvora u visini označenoj kao u dispozitivu koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi mogu postići sve svrhe kažnjavanja predviđene odredbom članka 41. KZ/11. Stoga cijeneći i brojnost olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, nije neophodno okrivljeniku izreći bezuvjetnu kaznu zavora, kako to Državno odvjetništvo predlaže u žalbi.
9.2. U pravu je žalitelj kada ističe da je u ovoj konkretnoj kazneno-pravnoj stvari okrivljeniku potrebno izreći primjenu sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom sukladno odredbi članka 72. KZ/11. Naime, obzirom na način na koji je kazneno djelo počinjeno, odnosno grubo kršenje više prometnih propisa i to vožnjom u alkoholiziranome stanju pri koncentraciji od 1,76 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, kršenjem ograničenja brzine u gradskim uvjetima vožnje i nezaustavljanja na znak crvenog svjetla na semaforu, uz nastalu posljedicu, to navedene okolnosti upućuju na zaključak da postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom okrivljenik ugroziti sigurnost prometa. Stoga mu je izrečena zabrana upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine temeljem odredbi iz članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11, kao u točki II. izreke rješenja.
10. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 486. stavak 1. ZKP/08.
Rijeka, 20. studenog 2024.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić
