Broj: Ppž-4150/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Turkish Airlines Inc. Co, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, koju brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva JAŠARAGIĆ, MAMUT & STOJAN, sa sjedištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 46. točke 2. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13., 27/16., 114/22. i 151/22.) odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Pp-1128/2023 od 10. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljene pravne osobe Turkish Airlines Inc. Co, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljena pravna osoba Turkish Airlines Inc. Co, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 eura (sto eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Pp-1128/2023 od 10. travnja 2024., proglašena je krivom okrivljena pravna osoba Turkish Airlines Inc. Co, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 46. točke 2. Zakona o nadzoru državne granice, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 2.910,00 eura, a koju kaznu je dužna platiti u roku od 1 mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljena pravna osoba je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljena pravna osoba je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog svih osnova predviđenih zakonom, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi ponavlja navode iz pisane obrane odnosno kako zbog greške u informacijskom sustavu API lista nije učitana u potpunosti u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom, a zbog čega smatra kako na njenoj strani ne postoji krivnja zbog počinjenog prekršaja. Zatim, navodi kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za provođenjem informatičkog vještačenja, a kojim bi se moglo utvrditi postojanje greške u samom elektroničkom sustavu. Također, tvrdi da je prvostupanjski sud zanemario načelo jednakosti oružja budući je presudu utemeljio samo na dokazima tužitelja, a odbio dokazni prijedlog obrane. Nadalje, ističe kako je prvostupanjski sud oprečnim formulacijama u obrazloženju pobijane odluke počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Naposljetku, navodi kako je prilikom odmjeravanja kazne trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene pravne osobe, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljene pravne osobe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana. Po uvjerenju ovog suda razlozi pobijane presude ne sadrže oprečne formulacije, već upravo suprotno, uzimajući obrazloženje pobijane odluke kao cjelinu, potpuno je jasno iz kojih razloga je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku.
6. Također, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa tako i one koja se pobija žalbom, i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
6. 1. Naime, ne mogu se prihvatiti navodi izneseni u pisanoj obrani, a sada ponovljeni u žalbi, kako je dostava netočnih podataka o putnicima posljedica greške u funkcioniranju informacijskog sustava, pa stoga niti ne postoji krivnja na strani okrivljene pravne osobe. U postupku je nesporno kako je let TK-1055 16. lipnja 2023. sletio iz Istanbula u Zračnu luku ''Franjo Tuđman'' u Velikoj Gorici. Dakle, budući je okrivljena pravna osoba zračni prijevoznik u međunarodnom zračnom prometu s dugogodišnjim iskustvom ista je sasvim sigurno upoznata s načinom funkcioniranja informacijskog sustava za dostavu podataka o putnicima (API liste). Stoga, djelatnici okrivljene pravne osobe bi nedvojbeno primijetili kako postoji problem s funkcioniranjem informacijskog sustava te bi poduzeli odgovarajuće mjere radi zaštitne interesa okrivljene pravne osobe, budući postoji mogućnost kažnjavanja zbog počinjenog prekršaja, te u spis predmeta dostavili o tome potrebne dokaze. Međutim, okrivljena pravna osoba pravilno funkcioniranje informatičkog sustava nije ničime dovela u sumnju već samo paušalno ponavlja kako je došlo do greške u informacijskom sustavu bez njene krivnje, a koji navodi su, i po mišljenju ovog suda, usmjereni isključivo prema izbjegavanju odgovornosti zbog počinjenog prekršaja. Stoga, opravdano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem informatičkog vještačenja jer je činjenično stanje dostatno utvrđeno i o navedenom je dao valjane razloge.
6. 2. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, okrivljena pravna osoba nije postupanjem prvostupanjskog suda dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na tužitelja iz razloga što je tijekom cijelog postupka bila u mogućnosti predlagati dokaze koji joj idu u korist, bez obzira što je odbijen dokazni prijedlog za provođenjem informatičkog vještačenja, a koji je očito suvišan iz ranije naznačenih razloga.
6. 3. Stoga, na temelju navedenog nedvojbeno proizlazi da su se postupanjem okrivljene pravne osobe ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja prekršaja za koje je ista proglašena krivom te nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena mjera kazne primjerena stupnju krivnje okrivljene pravne osobe, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 2.910,00 do 5.300,00 eura pa izrečena novčana kazna u iznosu 2.910,00 eura predstavlja kaznu u iznosu zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdavale izricanje blaže kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 2.910,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota u iznosu 100,00 eura, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura).
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. studenog 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
