REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9835/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice SE, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenice SE, kao odgovorne osobe, koju brani odvjetnica Diana Milin iz Rijeke, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, od 22. ožujka 2022. godine, broj: Pp-2282/2022-3, na sjednici vijeća održanoj dana 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenice SE, kao odgovorne osobe, te se preinačava prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se za prekršaj, koji se pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 42. stavka 2., u svezi stavka 1. točke 35. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 42/20., 47/20., 114/22. i 82/23.), činjenično opisan u izreci navedene presude, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici SE, kao odgovornoj osobi, izriče novčana u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura, koju novčanu kaznu je okrivljenica dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.
Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenice SE, kao odgovorne osobe, kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III.Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, okrivljenica SE, kao odgovorna osoba, dužna je platiti paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog suda u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom okrivljenica SE, kao odgovorna osoba, proglašena je krivom i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. u svezi stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2.Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura).
3.Protiv prvostupanjske presude okrivljenica SE, kao odgovorna osoba, pravodobno je, putem braniteljice, podnijela žalbu zbog, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, navodeći u bitnome da nije kriva za predmetni prekršaj jer je bila angažirala knjigovodstveni obrt [obrt] koji je obavljao sve knjigovodstvene i računovodstvene usluge i u navedenim rokovima za TD Laragraph j.d.o.o., a koji je u međuvremenu i brisan, za što i prilaže izvadak iz sudskog registra. Smatra da prvostupanjski sud nije proveo niti jedan dokaz na okolnost oslobođenja od kazne, niti olakotnih okolnosti na njezinoj strani, jer je samohrana majka, koja uzdržava dvoje djece sukladno presudi Općinskog suda u Rijeci, koju je uz žalbu i priložila.
4.Žaliteljica predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5.Žalba je djelomično osnovana.
6.Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7.Naime, prvostupanjski sud je, na temelju provedenog prekršajnog postupka, odnosno svih dokaza provedenih na glavnoj raspravi, osnovano zaključio da je okrivljenica ostvarila bitna obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret izrekom pobijane presude, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Stoga, navodi koje žaliteljica ističe u žalbi nisu od utjecaja niti žaliteljicu ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj jer je u postupku je nesporno utvrđeno da okrivljenica kao odgovorna osoba poslovnog subjekta Laragraph j.d.o.o. iz Viškova, nije dostavila FINA-i do 30. lipnja 2021.g. u bilo koju poslovnicu FINA-e na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke) za prethodnu kalendarsku 2020. godinu, čime je počinila prekršaj kažnjiv po članku 42. stavak 1. točka 35. u svezi stavka 2. Zakona o računovodstvu.
9.Također, vezano uz žalbeni navod okrivljenice da je slijedila upute o dostavljanju izvještaja knjigovodstvenog servisa, valja navesti da je neosnovan jer je sklopljeni ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga obvezno pravni odnos između naručitelja i pružatelja usluga koji se ne reflektira na prekršajnu odgovornost samog poduzetnika, obzirom na to da se propust knjigovodstvenog servisa smatra propustom samog poduzetnika vezano za obvezu dostavljanja različite dokumentacije državnim tijelima, pa tako i u odnosu na dostavljanje financijskog izvješća FINA-i u propisanom roku za statističke i druge potrebe.
10. Ispitujući nadalje, pobijanu presudu uz ocjenu navoda žalbe kojima okrivljenica ukazuje da je izrečena novčana kazna previsoka, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i daljnjom primjenom instituta ublažavanja kazne, sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona.
11. Naime, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne okrivljenici uzeo u obzir njezino djelomično priznanje prekršaja i prekršajno nekažnjavanje, ali ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju ipak nisu u dovoljnoj mjeri od strane prvostupanjskog suda cijenjene olakotne okolnosti na strani okrivljenice, pa smatra da se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje blaže novčane kazne od one koja je odmjerena pobijanom presudom. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti, ali i sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa), po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. i koji sada za ovog počinitelja propisuje novčanu kaznu u rasponu od 660,00 eura do 2.650,00 eura, dakle u nešto blažem iznosu nego što je u vrijeme počinjenja djela novčana kazna bila propisana u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, kao tada službenoj valuti Republike Hrvatske (prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450), novčanu kaznu izrekao kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.
12. U tako odmjerenoj novčanoj kazna pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak bilo koje otegotne okolnosti na strani okrivljenice, pa ista po mišljenju ovog suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, pri čemu je imajući u vidu vrstu počinitelja, iznos propisane novčane kazne i granice ublažavanja iste sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, novčana kazna izrečena bliže donjem iznosu novčane kazne do kojeg se ista može ublažiti.
13. Ovaj sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenicu, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
14. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.
15. Odluka o troškovima postupka na zakonu je utemeljena.
16. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, to je, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenica dužna naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje, složenost prekršajnog postupka i imovinsko stanje okrivljenice.
17. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 20. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.
