Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-578/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dijani Britvić, odvjetnici u Splitu, protiv tužene COR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ranije [adresa], radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, pod poslovnim brojem 1 P-618/2023-6 od 28. studenog 2023., u sjednici vijeća, održanoj 20. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene COR kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, pod poslovnim brojem 1 P- 618/2023-6 od 28. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Prihvaća se uređeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između COR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja i ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja, a koji ugovor je sklopljen dana 29.06.2017. i potvrđen pred sucem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj pod br. R2-1045/2017, dana 06.srpnja 2017.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj da, po pravomoćnosti ove presude, uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, koje je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju opisanog u točci I. dispozitiva ove presude, na način da se kao suvlasnik nekretnine označene kao zem.kat. čest. [katastarska čestica] ZGR. površine 237 m2, upisane u ZU 738, KO [katastarska općina]-Makar i to za 2/9 dijela upiše ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], umjesto tužene COR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sve u roku od 15 dana, a koji upis je tužena dužna trpjeti.

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.333,36 €¹/ 17.580,70 kn."

2. Žali se tužena, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari 12. veljače 2021. tužbu sudu podnio sada pokojni ČO, protiv tužene COR, predlažući donošenje presude, kojom će se raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen 29. lipnja 2017. između COR, kao davateljice uzdržavanja i ČO, kao primatelja uzdržavanja, uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj da izvrši brisanje zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju na 2/9 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.čest.br. 332 ZGR, površine 237 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina]-Makar, te tadašnji tužitelj da je umro **.**.2021., a umjesto njega, parnicu, kao oporučni nasljednik, da je preuzeo sadašnji tužitelj CO.

6. Nije u pravu žaliteljica, kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužene, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Budući, da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužena, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tužena, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- dana 29. lipnja 2017., između KO (tužene), kao davateljice uzdržavanja i ČO, kao primatelja uzdržavanja, da je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji da je 6. srpnja 2017. potvrđen – ovjeren kod suca Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, a kojim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju da je navedeno, da se davateljica uzdržavanja obvezuje skrbiti i nesebično pomagati primatelja uzdržavanja sve do njegove smrti, a da se u izvršavanju te obveze obvezuje osigurati primatelju uzdržavanja svu potrebnu medicinsku pomoć i njegu, te u slučaju bolesti i liječenja snositi sve troškove liječenja i lijekova, uključujući i bolničke troškove, osigurati mu potrebnu odjeću, obuću i prehranu, podmirivati mu troškove stanovanja, života i prehrane, brinuti se o njegovoj imovini, brinuti se za sve ostale razumne potrebe primatelja uzdržavanja, te ga, u slučaju smrti, pokopati prema mjesnim običajima, a zauzvrat, primatelj uzdržavanje da daje davateljici uzdržavanja svoju polovicu od 4/9 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te primatelj uzdržavanja da dopušta davateljici uzdržavanja da, nakon njegove smrti, na temelju tog Ugovora, ishodi prijenos prava vlasništva i posjeda na navedenoj nekretnini, a i zabilježbu Ugovora u zemljišnim knjigama, te da davateljica uzdržavanja, u trenutku potpisa ugovora, pruža uzdržavanje primatelju uzdržavanja i njegovoj supruzi i da ugovor stupa na snagu danom ovjere od strane suca nadležnog suda;

- člankom 5. točkom 3. tog Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ugovorne stranke da su potvrdile, da davateljica uzdržavanja (tužena) u trenutku potpisa tog ugovora pruža uzdržavanje primatelju uzdržavanja (prijašnjem tužitelju) i njegovoj supruzi;

- sa stanjem na dan 10. siječnja 2021. u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] da je upisana čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća sa dvorom površine 237 m2, i to kao suvlasništvo više osoba, među kojima da je i raniji tužitelj ČO u dijelu od 4/9, a za 2/9 dijela da je izvršena zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju, raskid kojeg da se traži u ovom postupku;

- sa stanjem na dan 07. lipnja 2023. u istom Z.U. raniji tužitelj da više nije upisan kao suvlasnik navedene nekretnine, već da su na njegovom ranijem suvlasničkom dijelu upisani ovdašnja tužena u dijelu od 2/9 i sadašnji tužitelj, pravni slijednik ČO, CO, u dijelu od 2/9;

- uvidom u Otpusno pismo KBC Split, Klinike za bolesti srca i krvnih žila, od 02. prosinca 2020., raniji tužitelj, sada pokojni ČO, da je bio hospitaliziran, zbog akutnog infarkta miokarda i esencijalne hipertenzije, a uvidom u Nalaz Specijalne bolnice Biokovka od 09. lipnja 2020., koji da se odnosi na ranijeg tužitelja, sada pokojnog ČO, da su navedene kronične tegobe u križima, s povremenim trnjenjem nogu i da mu je preporučena fizikalna terapija u kući;

- uvidom u e-mail korespondenciju od 03.studenoga 2017., ista korespondencija da se odnosi na prigovor na visinu računa za mobilni aparat, a e- mailovi od 16.lipnja 2017. da se odnose na kontaktiranje sa Crvenim križem Makarska, u svezi medicinske pomoći C i ČO;

- uvidom u račune ljekarni od 19. srpnja 2017, isti da se odnose na RO i ČO, ali iz tih dostavljenih računa da nije razvidno koji je iznos tih računa, dok račun Varteks d.d. poslovnice [adresa] od 05. srpnja 2017., da se odnosi na muške hlače i da iznosi 419,30 kuna, a račun Borovo d.d. prodavaonica [adresa] od 26. srpnja 2017., da se odnosi na muške cipele u iznosu od 417,90 kuna, te račun ljekarne Falak od 28. lipnja 2017. da glasi na 115,31 kuna, a dva računa ljekarne da glase na iznose od 36,20 kuna i 55,81 kuna, a jedan račun da glasi na iznos od 100,00 kuna;

- iz preslika zdravstvenog kartona pacijenta RO, zadnji upis u taj karton da je od 19. lipnja 2017. i u njemu da je navedeno, da se odnosi na izdavanje naloga za njegu u kući bolesnika;

- supruga ranijeg tužitelja, RO, u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je već bila teško bolesna i nepokretna, te da je preminula **.**.2017., dakle 17 dana nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a u osmrtnici za pokojnu RO da je navedeno "posebna hvala obitelji GO, koja da je pokojnici olakšala zadnje dane života";

- raniji tužitelj, sada pokojni ČO, da je tuženoj dao punomoć za podizanje novca sa njegovog računa, na kojem računu da je bila ušteđevina sada pokojnog ČO u iznosu od 15.000,00 EUR-a;

12. Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka, te osnovom iskaza saslušanih svjedoka TO, AO, ĐO, FO, GO i ŽO, te iskaza prijašnjeg tužitelja, sada pokojnog ČO i iskaza tužene, sud prvog stupnja zaključio je, da prijašnji tužitelj, sada pokojni ČO, nije ovlastio tuženu za podizanje njegove jedine ušteđevine, jer da to nije ni logično ni uvjerljivo, da se osoba u starijoj životnoj dobi, kada da joj je novac posebno potreban za liječenje, lijekove i slične potrebe, odrekne cijele svoje ušteđevine u korist tužene, kojoj da je već, ako se bude dobro skrbila o njemu, dao ½ svoga stana u vlasništvo nakon njegove smrti, a i sama tužena, u svom iskazu, da je navela, da je tužitelju kupila jedne cipele, nabavljala lijekove i snosila troškove popravaka u kući od svoje ušteđevine, a prije toga, s tužiteljevog računa tužena da je podigla za sebe iznos od 15.000,00 EUR-a, koji iznos da višestruko premašuje ono što da je tužena, prema vlastitom iskazu, plaćala za tužitelja, pa da je sigurno, da je podizanje životne ušteđevine kod tadašnjeg tužitelja izazvalo veliko razočaranje u tuženu, a to razočaranje da je dodatno pojačano, jer da se, kako raniji tužitelj u svom iskazu navodi, tužena počela ponašati kao "gazdarica", da je imala ključ od stana i da je počela nenajavljeno dolaziti kod njega, iako on nikada da nije bio nepokretan, te da mu na njegov zahtjev nije htjela vratiti ključeve stana i da nije izvršavala obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te suviše, tužena, koja ranijem tužitelju da nije vratila iznos od 15.000,00 EUR-a, da se ne može ni nazvati davateljicom uzdržavanja, već da je raniji tužitelj, iako u ugovoru nazvan kao primatelj uzdržavanja, faktički platio i preplatio sve ono što da je tužena činila za njegovu suprugu i nekoliko mjeseci nakon suprugine smrti i za ranijeg tužitelja, pa da je među strankama prestao odnos povjerenja, koje da je neophodno kod ovakve vrste ugovora.

13. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, na osnovu ovako valjanog utvrđenog činjeničnog stanja i ispravnih zaključaka, te i zaključka, da tužena nije ispunjavala svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a podizanjem cjelokupne ušteđevine ranijeg tužitelja da je izigrala njegovo povjerenje, što da je u konačnici dovelo do faktičkog prestanka ugovornog odnosa između ovih stranaka i pokretanja ovog postupka od strane ranijeg tužitelja, a tužena da je svojim ponašanjem prouzrokovala razloge za raskid tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pozivajući se na odredbe članka 579. stavka 1. i odredbe članka 583. stavka 3. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

14. I prema mišljenju ovog drugostupanjskog sud, iz svih izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, kao i iz rezultata kompletne raspravne građe, zaista proizlazi, da tužena nije ispunjavala svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a kako je to i sama tužena navodi u svom iskazu, danom na ročištu rasprave, održanom 21. rujna 2021. (stranice 118 i 119 spisa), kada kaže da je prestala izvršavati obveze iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to negdje godinu dana nakon što da je preminula supruga ranijeg tužitelja, a koja je preminula **.**.2017., a do kojeg prestanka ispunjavanja tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju je očito došlo zbog toga što je tužena podigla cjelokupnu ušteđevinu ranijeg tužitelja, na koji način je tužena izigrala povjerenje primatelja uzdržavanja, a što je u konačnici dovelo do faktičkog prestanka ugovornog odnosa između primatelja uzdržavanja i tužene, kao davateljice uzdržavanja, i pokretanja ovog postupka od strane ranijeg tužitelja, kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.

15. Da je tužena podigla iznos od 15.000,00 EUR-a sa tužiteljevog računa, proizlazi, ne samo iz iskaza primatelja uzdržavanja, nego i iz iskaza svjedoka GO, inače oca tužene, danog na ročištu, održanom 30. studenog 2021. (stranice od 124 do 128 spisa), koji je, između ostalog, naveo, da je tužena podigla novac, dok teta Č da je bila živa, ali da je to napravila tek poslije, što da se vidi po datumu podizanja novca, a koje podizanje novca od strane tužene je i dovelo do poremećenih odnosa i prestanka povjerenja između nje i primatelja uzdržavanja, radi kojih poremećenih odnosa i prestanka povjerenja je raniji tužitelj i odbio primati uzdržavanje od strane tužene, uslijed čega je došlo do prestanka izvršavanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane tužene, pa se, u konkretnom slučaju, ne može govoriti, da, obzirom na navedeno, sada pokojni primatelj uzdržavanja nije iz opravdanih razloga odbio primati uzdržavanje od starne tužene, a radi čega je došlo do prestanka izvršavanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane tužene.

16. Stoga, žalbenim navodima tužene – kojima ista u biti ponavljaju navode iz prvostupanjskog postupka, te i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se žaliteljica, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao vrlo jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkama I. i II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Žaliteljici je, a u odnosu na njezine daljnje žalbene prigovore, za navesti, da je, suprotno njezinim žalbenim navodima, ona sama u svom iskazu, danom na ročištu, održanom dana 21. rujna 2021., između ostalog, navela, da je ona prestala izvršavati obveze iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to negdje godinu dana nakon što da je preminula supruga ranijeg tužitelja, pa je, u navedenim okolnostima, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude ispravno utvrdio, da je tužena prestala izvršavati obveze iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pravilno zaključujući i razloge tog prestanka izvršavanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

18. Nadalje, žaliteljici je i za navesti, da zaista iz članka 5.3. predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi, da ugovorne stranke utvrđuju, da davateljica uzdržavanja u trenutku potpisa ovog Ugovara pruža uzdržavanje primatelju uzdržavanja i njegovoj supruzi, ali iz navedenog nije jasno, od kada davateljica uzdržavanja pruža uzdržavanje primatelju uzdržavanja i njegovoj supruzi, odnosno, nije jasno, da li se tu radi o vremenski dugom pružanju uzdržavanja, a koje eventualno dugogodišnje pružanje uzdržavanja bi trebalo imati u vidu prilikom odlučivanja o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a niti je tužena tijekom prvostupanjskog postupka na te okolnosti predlagala bilo kakve dokaze.

19. Isto tako, u odnosu na daljnje žalbene navode, tuženoj je za navesti, da imajući u vidu činjenice, za koje je tužena u svom podnesku zaprimljenom u sudu 13. srpnja 2027. (listovi od 51 do 54 spisa) navela da proizlaze iz tonskih zapisa telefonskih razgovora između nje i primatelja uzdržavanja, da tužena svojom žalbom niti ne poriče, da je tužena vrijedila primatelju uzdržavanja, dok da mu je davala uzdržavanje, te da je tužena željela nastaviti sa izvršavanjem predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i de je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju polovica suvlasničkog dijela predmetnog stana, pa imajući u vidu da su činjenice, u odnosu na koje je tužena predlagala izvođenje dokaza slušanjem tonskih zapisa telefonskih razgovora između je i primatelja uzdržavanja, ionako utvrđene po sudu prvog stupnja, to sud prvog stupnja nije napravio propust, kada nije izveo dokaza slušanjem predloženih tonskih zapisa telefonskih razgovora između tužene i primatelja uzdržavanja.

20. Suviše, žaliteljici je i za navesti, da je sud prvog stupnja u provedenom dokaznom postupku utvrdio, da je tužena podigla novce primatelja uzdržavanja, a na okolnost tko je s banke podigao iznos od 15.000,00 EUR-a, tužena niti ne predlaže izvođenje dokaza slušanjem tonskih zapisa telefonskih razgovora između je i primatelja uzdržavanja, a niti navodi, da se u tom telefonskim razgovorima o tome pričalo.

21. U odnosu na žalbi priložen Raskid ugovora o oročenom depozitu, žaliteljici je za navesti, da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi (članka 352. stavak 1. ZPP-a), te je žaliteljici usput za navesti, da iz tog Raskida ugovora o oročenom depozitu nije razvidno, tko je podigao iznos od 15.000,00 EUR- a, već iz istog samo proizlazi, da se istim od strane punomoćnika RO moli da se odobri raskid Ugovora o oročenom depozitu na iznos od 15.006,48 EUR- a.

22. Na kraju, žaliteljici je i za navesti, da je primatelj uzdržavanja, sada pokojni ČO, iz naprijed navedenih opravdanih razloga odbio primati uzdržavanje od tužene i koje uzdržavanje je uslijed toga tužena primatelju uzdržavanja prestala pružati, a koje uzdržavanje je tužena bila spremna i dalje pružati, to je od strane tužitelja raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju zatražen suglasno odredbi članka 583. stavku 3. ZOO/05, pa je, slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

23. Prema tome, žalbe tužene, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

24. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužene i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

25. Budući, da na izloženi način, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti jedna od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužene valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 20. studenog 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac