Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2625/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 17 Pn- 3070/2022-15 od 10. srpnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 20. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude naloženo tuženiku da plati tužiteljici iznos od 905,31 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2022. pa do isplate, kao i odluci o troškovima postupka (točka III. izreke presude), potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 17 Pn-3070/2022-15 od 10. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da plati tužiteljici iznos od 905,31 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2022. pa do isplate, točkom II. izreke. odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 435,19 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. veljače 2022. pa do isplate, a točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.118,94 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude naloženo tuženiku da plati tužiteljici iznos od 905,31 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2022. pa do isplate, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.118,94 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (članak 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05) i za naknadu imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći (članak 1095. stavak 1. ZOO/05), a koju štetu da je pretrpjela dana 17. siječnja 2021., kada da je nastradala u nezgodi koju da je skrivio LP, upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika.

6. U ovoj fazi postupka nije sporan osnov odgovornosti tuženika za nastalu štetu kod tužiteljice, već je u ovoj fazi postupka, po žalbi tuženika, sporna visina dosuđene neimovinske i imovinske štete tužiteljici.

7. Štetni događaj zbio se u vrijeme (17. siječnja 2021.), kada je već stupio na snagu ZOO/05, koji na drugačiji način, u odnosu na do tada važeći Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), uređuje pitanje naknade neimovinske štete, pa tako i u slučaju pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti.

8. Dok je odredba članka 200. ZOO-a propisivala pravo na novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, kao i duševne boli zbog naruženosti, člankom 1100. stavcima 1. i 2. ZOO/05 propisano je, da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. S obzirom na to da je ZOO/05 (članak 1100.) prihvatio objektivnu koncepciju pojma neimovinske štete, kao povrede prava osobnosti, pretrpljene fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti, ne predstavljaju više samostalni oblik neimovinske štete, nego se radi o povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (članak 19. stavak 2. u svezi članka 1100. ZOO/05). Pretrpljene fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti su, kako izrijekom kaže odredba članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO/05, samo kriteriji koji utječu na pravo na isplatu i visinu novčane naknade, što znači, da njihovi intenzitet i trajanje „diktiraju” i osnovanost potraživanja i visinu pravične naknade.

10. Kako je, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu novčane naknade neimovinske štete tužiteljici, s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, u iznosu od 1.900,00 EUR-a, a do kojeg oštećenja je došlo uslijed predmetne prometne nezgode, koja se dogodila dana 17. siječnja 2021., kao i što je pravilno utvrdio visinu novčane naknade imovinske štete tužiteljici, s osnova tuđe njege i pomoći nestručne osobe za 46 sati u iznosu od 160,00 EUR-a, to se u ovom dijelu žalbeni navodi tuženika, glede utvrđene visine pravične novčane naknade tužiteljici iz osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 1.900,00 EUR-a, kao i novčane naknade štete tužiteljici iz osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 160,00 EUR-a, odnosno ukupne visine naknade štete u iznosu od 2.060,00 EUR-a, koji iznos, nakon što se umanji za iznos od 1.154,69 EUR-a, koji iznos je tuženik već isplatio tužiteljici, daje iznos od ukupno 905,31 EUR-a i dosuđenog joj iznosa iz osnova pretrpljene štete u ukupnom iznosu od 905,31 EUR-a, ukazuju neosnovani.

11. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, visina utvrđene štete kod tužiteljice, koja je u vrijeme prometne nezgode imala cca 23 godine i koja je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila trzajnu ozljedu vrata, radi koje ozljede, a kako to sve proizlazi iz mišljenja prof. prim. dr. sc. Igora Stipančića, dr. med., stalnog sudskog vještaka za medicinu-kirurgiju, liječenje da je provedeno imobilizacijom vrata i fizikalnom terapijom, a koje liječenje da je završeno je 15. lipnja 2021., radi kojih ozljeda tužiteljica da je trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednje jakog do 7 dana i manjeg intenziteta do 5 tjedana, te radi kojih ozljeda da je pretrpjela tzv. primarni strah jači kratkotrajni, sekundarni jači 2 dana, srednje jaki 5 dana i manje jaki oko 30 dana, a nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici da je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 tjedna po 2 sata na dan, zbog mirovanja i nošenja ovratnika, te nakon toga tužiteljici da je trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna i to 3 puta tjedno po 2 sata, zbog nepodnošenja uobičajenih svakodnevnih napora, nabavke i pripreme hrane, odlaske liječniku na kontrolne preglede i pretrage, dakle tuđa pomoć i njega tužiteljici da je bila potrebna ukupno 46 sati, u svemu je primjerena šteti, koju je tužiteljica iz osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pretrpjela, kao i što je tužiteljici sasvim primjereno utvrđena visina imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći, koja joj je bila potrebna ukupno 46 sati, u ukupnom iznosu od 160,00 EUR-a, pa se žalba tuženika na utvrđenu visinu pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći kod tužiteljice ukazuje neosnovana.

12. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je od ukupno utvrđenog iznosa pretrpljene štete tužiteljice u visini od 2.060,00 EUR-a odbio iznos od 1.154,69 EUR-a, koji iznos je tuženik prije utuženja već isplatio tužiteljici, te tužiteljici iz osnova pretrpljene imovinske i neimovinske štete dosudio iznos od ukupno od 905,31 EUR-a, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude.

13. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je tužiteljici na dosuđeni iznos naknade štete u ukupnom iznosu od 905,31 EUR-a priznao i pripadajuće zatezne kamate koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, 4. veljače 2022., pa do isplate, kako je to tužiteljica i zahtijevala svojim tužbenim zahtjevom, jer je isto utemeljeno na odredbi članka 12. stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 115/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23).

14. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore i za navesti, da je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljičino i psihičko i fizičko zdravlje.

15. U svezi iznijetih žalbenih razloga treba još dodati, da po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve negativne posljedice po tužiteljičino zdravlje, u situaciji kada se one ocjenjuju dosuđenjem jednog cjelokupnog iznosa, mogu i trebaju biti izražene kao okolnosti koje utječu na visinu naknade, ukoliko se mogu svrstati u kategoriju okolnosti određenih člankom 1100. stavak 2. ZOO/05. Pri tome naravno da treba voditi računa o stajalištima dosadašnje sudske prakse, ali i o činjenici da povreda prava osobnosti zbog takvog zakonskog određenja iz članka 19. stavak 2. ZOO/05 predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, pa u tom smislu treba o svim manifestacijama posljedica na takvu, zaštićenu cjelinu, presuđivati vrednujući svaku manifestaciju posljedica, kao dio jedne ukupne štete, te suviše, tuženiku je i za navesti, da su pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. , izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a koji kriteriji se primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006 i stupanja na snagu ZOO/05, a što je u konkretnoj pravnoj stvari slučaj.

16. U navedenom smislu, ocjena prvostupanjskog suda glede tužiteljičine ukupne neimovinske štete, u odnosu na težinu njezinih ozljeda i njihovih posljedica i u odnosu na tužiteljičinu konkretnu osobu je pravedna, odnosno, nakon odbijanja iznosa koji je tuženik već ranije, prije utuženja, u mirnom postupku isplatio tužiteljici, visinom primjereno dosuđena, pa tuženik neutemeljeno tvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, kada je prvostupanjski sud utvrdio visinu novčane naknade tužiteljici, s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, u iznosu od 1.900,00 EUR-a, a sve to imajući u vidu pretrpljene ozljede koje je tužiteljica zadobila utužene prigode.

17. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je donio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je donio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i u odnosu na koje žalbene navode je odgovoreno i obrazloženjem ove drugostupanjske presude.

18. Prema tome, žalba, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

19. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 2. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka žali, navodeći da je tužiteljici priznata naknada za pristup na više ročišta od dva, koja da su predviđena zakonom, ukazuje neosnovana, a žalitelju je za odgovoriti, da je sud prvog stupnja, suprotno njegovim žalbenim navodima, tužiteljici priznao naknadu za dva ročišta, od kojih je jedno pripremno ročište (održano 3. listopada 2023. – listovi 40 i 41 spisa) a drugo ročište glavne rasprave (održano 11. lipnja 2024. – stranice 82 i 83 spisa).

20. Budući, da na izloženi način u ovim pobijanim dijelovima nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženika, a na utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u ovim pobijanim dijelovima nije počinjena, niti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanim dijelovima potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

21. Nepobijani dio (točku II. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 20. studenog 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac