Broj: Ppž-1396/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. LZ, zbog prekršaja iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj: 92/10. ), odlučujući o prigovoru okr. LZ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Sisku od 7. siječnja 2022., broj: 25. Pp-2602/2021-3, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. LZ i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. LZ se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Općinskog suda u Sisku od 7. siječnja 2022., proglašen je krivim okr. LZ da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 300,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 3 mjeseca od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne i obvezu na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka 100,00 kuna.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. LZ osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru navodi da živi skromno, od primanja ima samo socijalnu skrb, bolestan je, troši i na lijekove, pa bi plaćanje novčane kazne negativno djelovalo na njegov život. Predlaže da ga se oslobodi plaćanja kazne, a ista se može naplatiti od NZ, koja mu je naredila da učini paljevinu.
7.Međutim, uz puno uvažavanje navoda iznesenih u prigovoru, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
8. Prvenstveno, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. LZ nije učinio, pa su navodi prigovora o teškoj materijalnoj situaciji, koji bi bili osnovom za daljnje ublažavanje novčane kazne, ostali na razini paušalnog isticanja.
9.Naime, čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao je, da će se, osoba koja izazove požar iz nehaja, kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 2.000,00 kn do 15.000,00 kn, a prvostupanjski je sud okr. LZ za taj prekršaj izrekao novčanu kaznu 300,00 kuna, dakle, znatno ispod propisanog posebnog minimuma. Cijeneći visinu izrečene novčane kazne te da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a daljnje naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u žalbi našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni od strane prvostupanjskog suda, pri čemu okolnost koja se navodi u prigovoru, vlasništvo livade na kojoj je okrivljenik spaljivao suho granje, nije od utjecaja na odluku o kazni.
10.Ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“ br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaje propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne (260,00 do 1990,00 eura ). Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, rukovodeći se načelom konkretnosti u primjeni blažeg zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za okr. LZ, budući da mu je za počinjeni prekršaj utvrđena novčana kazna znatno ispod propisanog zakonskog minimuma.
11.Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.
12. Uzimajući u obzir navode prigovora o zdravstvenom i materijalnom stanju okrivljenika, ovaj sud je na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio dužnosti naknade troškova žalbenog postupka prekršajnog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
13.Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. studenog 2024.
Zapisničarka :
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.