Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11979/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HH, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika HH kojeg brani Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 1. srpnja 2022., Klasa: 413-01/22-26/443, Ur.broj: 513-02-7002/10-22-14, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
IOdbija se neosnovanom žalba okrivljenika HH i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik HH obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, koji je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Rješenjem o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 1. srpnja 2022., Klasa: 413-01/22-26/443, Ur.broj: 513-02-7002/10-22-14, proglašen je krivim okrivljenik HH zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije i na temelju citiranog propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.500,00 kuna.
2.Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.
3.Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer je izreka pobijanog rješenja nejasna, proturječna sama sebi odnosno razlozima presude, razlozi su potpuno nejasni, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava. Žalitelj u bitnome ističe kako smatra da iz činjeničnog opisa djela sadržanog u rješenju o prekršaju ne proizlaze njegova zakonom propisana obilježja niti je djelo kako je to činjenično opisano prekršaj. U prilog svoje tvrdnje žalitelj se poziva na već donesenu presudu ovog Suda od 10. veljače 2021., broj: FPž-1023/2020 gdje je okrivljenik oslobođen optužbe da bi počinio isti prekršaj kao i koji se njemu stavlja na teret u ovom postupku. Nadalje, ističe žalitelj kako se u prvostupanjskom rješenju samo kratko obrazlaže zašto prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak smatra da je počinio prekršaj. Također, žalitelj se poziva na odredbu članka 305. Provedbene Uredbe Komisije br. 2015/2447 koja je predvidjela incidentne situacije koje su izvan kontrole prijevoznika i za koju nije predviđeno kažnjavanje prijevoznika, a u konkretnom slučaju radi se upravo o toj situaciji budući on kao vozač ne može neprekidno cijelo vrijeme imati u vidu carinsko uže i plombu te sjediti za upravljačem. U odnosu na izrečenu novčanu kaznu, žalitelj ističe kako je ista izrečena u previsokom iznosu i ne može ju platiti s obzirom na tešku gospodarsku situaciju. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijano rješenje o prekršaju i osloboditi ga optužbe, podredno, isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.
4.Žalba nije osnovana.
5.Ispitujući predmet u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.
6.Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilno pravno označilo prekršaj koji je počinio okrivljenik. Naime, u tijeku postupka, a na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza, nesporno je utvrdilo da okrivljenik 9. veljače 2022. na RPG Batina, prilikom ulaska u carinsko područje Unije, kao vozač teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka]/AF071NS u vlasništvu tvrtke Doo Dunis iz Futoga, kojim se prevozila roba po MRN-u broj: 22TR3413000032579, nije spriječio od uklanjanja sredstvo za prepoznavanje robe - carinsko uže, jer je utvrđeno od strane carinskih službenika da isto nije provučeno na propisani način, već je višak carinskog užeta u dužini od cca 3m namotan na držaču iza kabine teretnog vozila, te je time omogućen pristup tovarnom prostoru bez skidanja carinske plombe. Pregledom robe i tovarnog prostora nisu pronađene druge nepravilnosti. Ovakvim ponašanjem okrivljenik je ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.
7.Tvrdnja žalitelja kojom ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, nije osnovana, jer izreka odluke nije proturječna razlozima odluke i sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu predmeta.
8.U vezi navoda žalitelja kako nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pozivajući se na donesenu presudu ovog Suda od 10. veljače 2021., broj: FPž-1023/2020, ističe se da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo usporedbom činjeničnog opisa u toj presudi i činjeničnog opisa iz prekršajnog naloga (kao optužnog prijedloga) kako ti činjenični opisi nisu jednaki i da je u predmetnoj presudi nedostajalo u činjeničnom opisu djela radnja izvršenja inkriminiranog prekršaja, dok u ovom predmetu u optuženju je navedeno kako okrivljenik nije spriječio od uklanjanja sredstvo za prepoznavanje robe - carinsko uže, tako da u ovom predmetu nema uvjeta za oslobođenje od optužbe, a kao što to žalitelj pogrešno smatra.
9.Ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, budući je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo glavnu raspravu 27. lipnja 2022., na koju okrivljenik i branitelj nisu pristupili već su dostavili pisanu obranu okrivljenika i predložili održavanje glavne rasprave bez njihove prisutnosti. U dokaznom postupku pročitana je materijalna dokumentacija spisa, između ostalog, zapisnik o obavljenom očevidu od 9. veljače 2022., a koji zapisnik je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, u kojem je konstatirano da je u inkriminirano vrijeme uočena nepravilnost, i to oštećenje carinskog užeta, jer je utvrđeno od strane carinskih službenika da isto nije provučeno na propisani način, već je višak carinskog užeta u dužini od cca 3m namotan na držaču iza kabine teretnog vozila, te je time omogućen pristup tovarnom prostoru bez skidanja carinske plombe. Te odlučne činjenice žalitelj objektivno i argumentirano žalbenim navodima ne dovodi u pitanje, tako da su neosnovani žalbeni navodi usmjereni na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u kojima se ističe da je Vijeće za prekršaje, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i njegovu odgovornost. Ističe se kako je vozač odgovoran prilikom prelaska carinske crte za stanje carinskih obilježja kao i robe koju prevozi. Okrivljenik je kao vozač kamiona odgovaran za sve povrede od momenta preuzimanja robe pa sve do predaje robe krajnjem kupcu, stoga je okrivljenik morao upotrijebiti dužnu pažnju i kontrolirati ispravnost carinskih obilježja. Da je vozač u skladu sa svojim dužnostima kontrolirao carinska obilježja utvrdio bi da carinsko uže nije provučeno na propisani način jer je višak carinskog užeta u dužini od cca 3 metra bio namotan na držaču iza kabine teretnog vozila, čime je omogućen nesmetan pristup tovarnom prostoru u kome se nalazi carinska roba bez skidanja carinske plombe, te bi to oštećenje prijavio carinicima, a što nije učinio.
10.Također, žalitelj se neosnovano poziva na primjenu članka 305. Provedbene Uredbe Komisije br. 2015/2447, jer se ta Uredba odnosi na situacije koje nisu u kontroli prijevoznika, a to ovdje nije bio slučaj.
11.Slijedom navedenog, a sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko prekršajno tijelo je pravilno svoje saznanje o djelu zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje pa se daljnje izvođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.
12.Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, utvrđeno je da je novčana kazna pravilna i zakonita, te da nije prestroga. Za počinjeni prekršaj bila je propisana novčana kazna u vrijeme počinjenja prekršaja u iznosu od 2.000,00 do 50.000,00 kuna, odnosno prema sada službenoj valuti u Republici Hrvatskoj (fiksni tečaj konverzije 7,53450), u iznosu od 265,45 do 6.636,14 eura. Ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena novčana kazna razmjerna težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge koji su prihvatljivi i ovom Sudu, držeći da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakav ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.
13.Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne na blažu od izrečene.
14.Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
15.Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 20. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Mladen Genc v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
