Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1857/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LĆ, zbog prekršaja iz čl. 76.a t. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“, broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20, 134/20), odlučujući o žalbi okrivljenika LĆ podnesenoj putem branitelja Pavla Peršića, odvjetnika iz Pule, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, broj: 14. Pp-52/2021, od 26. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LĆ i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ), okrivljenik LĆ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeseteura), u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 kuna, zbog prekršaja iz čl. 76.a t. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
2. Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna
3. Protiv navedene presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava.
4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, zatim da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da nije počinjena bitna povreda postupka na koju se ukazuje u žalbi i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
7. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je, suprotno tvrdnji žalitelja, dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavlja navode obrane, tvrdeći da je idući dan nakon ulaska u Republiku Hrvatsku, dakle 24.12.2020. i ponovno 28.12.2020. prije nego se uputio prema graničnom prijelazu Požane, obavio Covid-19 antigensko testiranje i da je utvrđeno da je negativan na SARS-CoV-2, a da je nakon počinjenja prekršaja (28.12.2020.) a prije donošenja pobijane presude 1.4.2021. stupila na snagu Odluka o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/21) kao blaži propis, jer omogućuje da osoba koja je ušla u Republiku Hrvatsku i potom učinila brzo antigensko testiranje na SARS-CoV-2 više ne mora biti u samoizolaciji (naravno ukoliko je tim testiranjem utvrđeno da je osoba negativna na SARS-CoV-2), te da se isključivo zbog zabrinutosti za zdravstveno stanje sestre, koja mu je javila da je pozitivna na Covid-19, po njezinu pozivu da joj je loše i da je potrebno da se vrati kući u [adresa] radi brige o njoj, uputio za Švicarsku bez ikakvog zaustavljanja i izlaženja iz vozila, te da nije nikoga ugrozio, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Nadalje, odredbom čl. IV. st. 1. Odluke o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 132/20, 139/20), koja je bila na snazi od 15.12.2020. do 15.1.2021., dakle u vrijeme počinjenja prekršaja (28.12.2020.) propisano je da osobama koje dolaze neposredno iz država i/ili regija članica Europske unije odnosno država i/ili regija schengenskog prostora i država pridruženih schengenskom prostoru, koje nisu obuhvaćene II. i III. ove Odluke, ulazak u Republiku Hrvatsku omogućit će se uz: -predočenje negativnog PCR testa na SARS-CoV-2 koji nije stariji od 48 sati ili – PCR testiranjem na SARS-CoV-2 po dolasku u Republiku Hrvatsku i samoizolacijom do prispijeća negativnog nalaza i to je mjerodavna Odluka u ovom slučaju, pa kako je odredbom čl. 3. st. 5. PZ propisano da će se propis koji je bio na snazi samo za unaprijed određeno vrijeme ili unaprijed odredivo vrijeme, primijeniti na prekršaj počinjen u tom vremenu i nakon njegovog prestanka važenja ako tim propisom nije drugačije određeno, suprotno tvrdnji žalitelja, nije odlučno na koji način je Odlukom o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/21, 40/21, 46/21, 52/21, 58/21, 61/21, 61/21), od 31.3.2021., koja je bila na snazi od 1.4.2021. do 12.6.2021., regulirana privremena zabrana, odnosno ograničavanje prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske, a na koju Odluku se poziva žalitelj, neosnovano tvrdeći da je nakon počinjenja prekršaja za koji se okrivljenik tereti došlo do izmjene propisa kojom izmjenom djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije više prekršaj.
9. Izrečena kazna okrivljeniku u granicama je zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, tim više što je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir kao naročito olakotne okolnosti raniju nekažnjavanost okrivljenika, te da se zbog bolesti sestre htio ranije vratiti u Švicarsku i da se prije odlaska iz Republike Hrvatske podvrgao brzom antigenskom testu koji je bio negativan, a u odsustvu otegotnih okolnosti, primjenom čl. 37. PZ kaznu ublažio ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 8.000,00 do 15.000,00 kuna, fizičkoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenim težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
10. Slijedom navedenog ovaj sud nije našao uvjeta za daljnje ublažavanje već znatno ublažene kazne, niti za primjenu članka 24.a PZ, kako to neutemeljeno u žalbi predlaže žalitelj
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
12. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 20. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
