Broj: Ppž-6997/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Marija Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZK, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022 i 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okr. ZK, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac-Obrovac od 2. srpnja 2024., klasa: 211-07/24-1/7941, broj: 511-18-10-24-1, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Povodom prigovora okrivljenika ZK, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeseteura) na temelju članka 40. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/17, 118/2018, 114/2022 - dalje u tekstu: PZ) uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju od 2. srpnja 2024. u 22,15 sati do 3. srpnja 2024. 2024. u 9,00 sati kao dva dana zatvora odnosno 79,64 eura (sedamdesetdeveteuraišezdesetčetiricenta) tako da ima za platiti još 1.240,36 eura (tisućudvjestočetrdeseteuraitridesetšestcenti) koju je dužan platiti u roku od 15 dana od dana dostave ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu prigovor okrivljenika ZK odbija se kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ZK obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik ZK i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. PZ-a, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 77,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri navodeći da je u lošoj financijskoj situaciji jer prima malu mirovinu te da je zbog navedenog primoran obavljati dodatne poslove. Iz gore navedenih razloga predlaže da sud ublaži novčanu kaznu i u zaštitnu mjeru.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Prije svega, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 6. PZ-a na štetu okrivljenika, jer su u konkretnom slučaju povrijeđene odredbe o uračunavanju zadržavanja okrivljenika temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju.
5.1. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode 2. srpnja 2024. u 22,15 sati smješten u posebnu prostoriju te da je pušten na slobodu 3. srpnja 2024. u 9,00 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo u izreci pobijanog prekršajnog naloga nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. PZ-a i vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao 79,64 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, nakon preinake, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana.
7. U odnosu na navode vezane za teške materijalne prilike treba navesti kako okrivljenik nije dokazao vlastite navode (dostavom potvrde o visini mirovine i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. PZ-a. S obzirom na navedeno, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. istog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljene.
8.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine te je po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istih.
9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. studenog 2024.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Iva Omazić Pavličić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zadarskoj, Policijskoj postaji Benkovac-Obrovac, u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
