Republika Hrvatska

Općinski sud u

Karlovcu Trg hrvatskih

branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-661/2016-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja GĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Klaić & Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24 protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon održanog ročišta za glavnu i javnu raspravu dana 14. listopada 2024. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 20. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I.

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 10.315,56 EUR sa zakonskom zateznom po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 42,40 EUR od 16. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 570,12 EUR od 16. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.189,09 EUR od 16. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 42,44 EUR od 16. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 618,69 EUR od 16. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 704,51 EUR od 16. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 394,59 EUR od 16. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 289,47 EUR od 16. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 7,46 EUR od 16. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 39,32 EUR od 16. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 464,96 EUR od 16. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 35,01 EUR od 16. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 614,14 EUR od 16. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 487,50 EUR od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 355,50 EUR od 16. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 103,17 EUR od 16. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 534,81 EUR od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 675,11 EUR od 16. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 426,67 EUR od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 6,63 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.002,32 EUR od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 201,06 EUR od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 226,43 EUR od 16. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 373,56 EUR od 16. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 317,79 EUR od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 351,02 EUR od 16. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 54,20 EUR od 16. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 75,17 EUR od 16. svibnja 2014. godine do isplate te

- na iznos od 112,42 EUR od 16. lipnja 2014. godine do isplate.

II.

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 1.035,65 EUR sa zakonskom zateznom po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 200,36 EUR od 16. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 131,52 EUR od 16. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 399,04 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 60,69 EUR od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 42,54 EUR od 16. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 7,53 EUR od 16. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 20,15 EUR od 16. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 74,83 EUR od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 48,53 EUR od 16. travnja 2016. godine do isplate te - na iznos od 51,76 EUR od 16.rujna 2016. godine do isplate.

III.

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 3.191,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 20. studenog 2024. godine, pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlen kod tuženika u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Zapovjedništvu za potporu, Bojnoj za opću logističku potporu, Satnija za usluge, Vod za pripremu i podjelu hrane na dužnosti kuhara 1. desetine za pripremu hrane sa činom pozornika. Tužitelj kao djelatna vojna osoba kod tuženika prima plaću koja mu se obračunava kao da isti radi isključivo u jednoj smjeni i to od 8,00 do 16,00 sati od ponedeljka do petka, iako isti kada radi na terenima radi noću, subotom i nedeljom, državnim praznicima i blagdanima te prekovremeno. Tužitelj se dana 16. kolovoza 2016. godine sukladno odredbi članka 186.a stavak 1. ZPP-a prije pokretanja ovog spora preporučenom pošiljkom obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Stalnoj službi u Vinkovcima sa zahtjevom za mirno rješenje ovog spora. Kako nadležno državno odvjetništvo nije prihvatilo tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, to je tužitelj sukladno odredbi članka 186.a stavak 5. ZPP-a stekao mogućnost podnijeti ovu tužbu nadležnom sudu. Kao djelatnoj vojnoj osobi kod tuženika, plaća tužitelju bi se trebala obračunavati na temelju Evidencije o korištenju radnog vremena te Dnevnih zapovjedi, a koja dokumentacija bi se morala ispunjavati tako da se u istoj prikaže stvarno vrijeme, način i satnica rada tužitelja na terenu. Međutim, tužiteljeva postrojba dostavlja Evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja nadležnom tijelu tuženika na obračun i isplatu plaće na način da se ista ne ispunjava na pravilan način, odnosno da se u istoj ne prikazuje cjelokupno stvarno radno vrijeme, način i satnica rada tužitelja na terenu. U tako dostavljenim dokumentacijama za tužitelja se ne razgraničavaju sati rada na terenu, pa stoga iz istih nije razvidno da li je tužitelj radio u smjenama, noću, subotom, nedjeljom, državnim blagdanom ili praznikom ili prekovremeno, obzirom se ista satnica na terenu faktično «prepravlja» na način kao da tužitelj obavlja rad isključivo u jednoj smjeni i to od 8,00 – 16,00 sati od ponedjeljka do petka. Stoga tuženik kao poslodavac tužitelja, ne obračunava i ne isplaćuje tužitelju sve dodatke na plaću koja mu pripadaju za rad na terenu i to za rad noću, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdane i praznike, odnosno prekovremeni rad. Tužitelj iz navedenog razloga ima osnovano novčano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa za razdoblje počev od 08. srpnja 2011. godine pa nadalje po mjesecima i to po osnovi neisplaćenih uvećanja plaće i neisplaćenih naknada za prekovremeni rad na terenu, odnosno u smjenama, subotom i nedjeljom, noću, državnim blagdanima i praznicima.

Pored toga, tuženik kao poslodavac tužitelju pravilno ne obračunava i ne isplaćuje dodatke na plaću koji mu pripadaju s osnova rada i to na način da tužitelju ne isplaćuje božićnice i naknadu plaće za godišnji odmor sukladno pozitivnim propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca, već mu je isplaćivao naknadu koja je znatno manja od one koja mu pripada. Tužitelj iz navedenog razloga ima osnovano novčano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa i po osnovi neisplaćenih božićnica i naknada plaće za godišnji odmor u visini ne manjoj od 1.000,00 KN godišnje za razdoblje počev od 08. srpnja 2011. godine pa nadalje.

Iz svih gore navedenih razloga tužitelj potražuje da mu tuženik plati naknadu na ime rada na terenu kroz dodatke za noćni rad, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdane i praznike, kao i prekovremeni rad odnosno plati razliku između neisplaćenih plaća na temelju iskazanih sati rada i stvarno odrađenih sati rada na terenu na temelju evidencija i dnevnih zapovijedi i to od 08. srpnja 2011. godine pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospijeća svake pojedine razlike plaće pa do isplate, kao i da mu plati božićnice i razliku naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, sve to sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospijeća svake pojedine razlike - naknade pa do isplate. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te izvođenja drugih predloženih dokaza u povodu predanih pregleda obveza tuženika, tužitelj predlaže tome sudu da nakon provedene glavne rasprave sud donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U utuženom periodu u primjeni je bilo više propisa. Naime, u razdoblju do 1.lipnja 2014. primjenjivao se Zakon o oružanim snagama RH (NN-33/02) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN-50/08) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika (NN-118/09). Na tužitelja su se u utuženim periodu primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem Zakona o službi u OS RH glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju, a to su Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN br. 118/09).

Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika (NN-118/09) propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremenu OS RH ,te pravo na uvećanu plaću za rad noću, blagdanom , subotom, nedjeljom , rad u smjenama, turnusima, te prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba. Ovom se Odlukom propisuje raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: OS RH), pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba.

Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN-50/08) detaljno su propisana sva prava vezana za isplatu plaće i dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl.V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika.(NN-118/12).Tom Odlukom t.XII. određeno je da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristo preraspodjelu radnog vremena. Tužitelj je redovito koristio slobodne dane .

Dana 26.lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o oružanim snagama RH (NN- 73/13) temeljem kojeg su donosena Odluka o rasporedu radnog vremena(NN- 66/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djel.vojnih osoba(NN-33/14, 41/14 i 53/14). Tom Odlukom je određen je rad ne terenu u točki II. prema kojoj s radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe o dodatku adjelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu Pravilniku koji uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Rad iz stavka 1. točke XIII uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

Prema čl. 153. Zakona služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan.Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe.Raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

Prema čl. 155. Zakona djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona,a koji su određeni Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN-33/14,41/14 i 53/14).

Prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN-66/14) djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

Prema čl 154. i 155. Zakona o oružanim snagama (NN-73/13) ,radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena.

Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl.

Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti. Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

Budući je prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne osobe, raspored radnog vremena, organiziranje rada, dodaci na plaću i iznosi dodataka reguliran navedenom Odlukom (NN-66/14) i Pravilnikom koji su doneseni temeljem čl. 153. članom Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN-73/13) koji se primjenjuje lex specialis, u tom slučaju se propisi o državnim službenicima i namještenicima ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaće vojnih djelanih osoba, već samo u odnosu na plaće vojnih službenika i namještenika o čemu je stav povodom izvanredne revizije radi ujednačenje sudske prakse i jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni donio Vrhovni sud RH broj u odluci Revr-1845/12 .

Prema tim odlukama na neosnovano je pozivanje na primjenu najpovoljnijeg prava iz čl. 12. Zakona o radu, jer do primjene najpovoljnijeg prava dolazi akoje nako pravo uređeno ugovorom o radu ,Pravilnikom o radu, Sporazumon sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivim ugovorm ,ali samo u slučaju kad Zakon o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno.Ova odredba se ne primjenjuje kada je neko pravo drukčije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neku drugi zakon.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u Odluku o rasporedu od 03. lipnja 2015. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, saslušao svjedoka CĆ te tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka, u dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

Uvidom u Odluku o rasporedu od 03. lipnja 2015. godine ovaj sud je utvrdio da je istom tužitelj kao pozornik raspoređen na ustrojbeno mjesto kuhara u gardijsko oklopno mehaniziranoj brigadi sa mjestom službe u Zagrebu, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

Prema odredbama čl. 61 st. 1 te čl. 90 st. 1, čl. 92 st. 3 i 4, te čl. 94 Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, te članka 9. st.3 i 81 Zakona o radu ( NN 93/14 na snazi od 07.08.14 do kraja utuženog razdoblja) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenu propisom, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu odnosno Ugovorom o radu najkasnije od 16.tog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec, a za prekovremeni rad, noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, da puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno.

Sud je odlučujući povodom zahtjeva tužitelja u utuženom razdoblju od 07. kolovoza 2011. godine do 31. kolovoza 2016. godine u gornjoj pravnoj stvari između ostalog odlučivao temeljem

- Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika, NN 140/02, 68/11)

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine, Odluka o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 66/14 za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 9. kolovoza 2018.

- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine

- Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09)

Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25% rad nedjeljom 35%, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% i td. Dodaci na plaću se međusobno ne isključuju.

Provodeći dokazni postupak ovaj sud je našao za shodno saslušati predloženog svjedoka CĆ te tužitelja na okolnost prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i smjenama u utuženom razdoblju kao i na okolnost specifičnih oblika terena, a samim time i prekovremenih sati.

Svjedok CĆ je kao nesrodan i nezavađen naveo da poznaje tužitelja, jer su u utuženom razdoblju bili u istoj postrojbi kuhari time da su godišnje odlazili gotovo svaki mjesec na terene na poligon Slunj, Rt Kamenjak kod Pule, a i kada su obljetnice Bljesak, Oluja i slične svečanosti. Na terenu su znali biti najduže od 10 do 15 dana, a kada su na terenu u poljskoj kuhinji u šatorima radno vrijeme od ponedjeljka do petaka je od 06,00 do 22,00 sati, a subotom i nedjeljom je bilo isto radno vrijeme od 06,00 do 22,00 sati te su za te terene dobivali slobodne dane i to za prekovremene sate od ponedjeljka do petka 1 slobodan dan, a za dane vikenda dan za dan. Svjedok navodi da je kao kuhar sudjelovao u obranama od poplava u Gunji, a za tužitelja nije siguran je li bio, a na obranama od požara nije sudjelovao. Znali su davati i počasti na pogrebima samo nije siguran je li to bilo u tom razdoblju. Misli da je to bilo nakon radnog vremena, a prosječno su imali 2 sata prekovremena kada bi pogreb bio nakon radnog vremena. Za pogrebe nisu dobivali slobodne dane, a i pitanje jesu li bili jedan puta ili dva puta na počastima obzirom da to nije bila njihova zadaća. Zna da su u tom razdoblju davali i straže, ali se ne sjeća koliko straža godišnje, time da su za 7 dana straže dobili 3 slobodna dana. U tom razdoblju su on i tužitelj davali dežurstvo od 24 sata, pa bi se za to dobio 1 slobodan dan, a iskreno ne sjeća se koliko puta su davali ta dežurstva.

Tužitelj je saslušan kao stranka naveo da je bio djelatna vojna osoba od 2007. godine do 2021. godine time da je u razdoblju do 2015. godine bio kuhar da bi nakon toga prešao u drugu postrojbu. Inače u razdoblju od 2011. pa sve do 2014 godine je kao kuhar išao po terenima i to svugdje od Slunja, Knina, Kamenjaka, Okućani, Čerkozovac doslovno svuda. Inače u to vrijeme su nakon terena dobivali slobodne dane i to pravilu 1,6 od ponedjeljka do petka, a za dane vikenda bi dobili dan za dan, pa su za tjedan dana terena maksimalno dobili 3 slobodna dana. Inače na terenu se kuhalo od jutra do večeri i tu su imali dnevno 5 prekovremenih sati. U tom razdoblju je bio točno 4 tjedna na straži odnosno godišnje je jedan puta bio na straži, a nije potpuno siguran, jer misli da se za tjedan dana straže dobiju 2 slobodna dana. Tužitelj tvrdi da je sudjelovao u odavanju počasti na pogrebima, a to je trajalo do 18 ili 19 sati odnosno prosječno prekovremeno po pogrebu 2 sata time da je sudjelovao i u obrana od poplava u Gunji i to nekih tjedan dana, a tada je kao kuhar doslovno neprestance radio tj. doručak, ručak, večeru i u prosjeku dnevno je imao 6 prekovremenih sati. Tužitelj navodi da nije sudjelovao u obranama od požara, a niti je u tom razdoblju bio dežurni time da je u tom razdoblju u dva navrata bio dobrovoljni davatelj krvi, a za to se dobiju 2 slobodna dana.

Ovaj sud je iz iskaza svjedoka CĆ i tužitelja utvrdio da isti nisu ni na koji način osporili pravilnost vođenja evidencija o radu tužitelja tim više što je svjedok CĆ naveo da su znali dobiti uvid u evidencije o radnom vremenu, potpisati i vratili natrag evidenciju zapovjedniku kao i da su to gledali, potpisali i nitko te nije pitao je li to valja ili ne valja, pa premda tvrdi da nisu razumjeli oznake u evidencijama niti način na koji je to vođeno, pa su to samo bez razumijevanja potpisali. Štoviše tužitelj navodi da je neke evidencije o radnom vremenu vidio i potpisao, a neke i nije potpisao, a kako je bilo svima tako je bilo i njemu, pa sud zaključuje da iste kao takve nije osporavao

Imajući prethodno u vidu ovaj sud je potom radi odlučivanja u gornjoj pravnoj stvari našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje i to na okolnosti izračun razlike bruto mjesečne plaće koju je tužitelj primao i bruto plaće koju je tužitelj trebao primati s osnova dodatka na plaću za prekovremeni rad odrađen na terenima odnosno rad noću, subotom i nedjeljom, državnim blagdanima i praznicima u utuženom razdoblju od 7. kolovoza 2011. godine do 31. svibnja 2014. godine te na okolnost utvrđenja broja korištenih dana godišnjeg odmora i rekapitulaciju razlike bruto plaće tužitelja po mjesecima korištenja godišnjeg odmora odnosno razliku naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. kolovoza 2016. godine.

Vještak je potom u dopuni nalaza i mišljenja naveo da je u svom Nalazu i mišljenju od 30. studenog 2021. godine proveo sudsko – financijsko vještačenje u kojem je, sukladno Nalogu Suda, iskazao razliku neisplaćenih dodataka na plaću uz napomenu da u vrijeme izrade Nalaza vještak nije raspolagao dokumentacijom kao što su Nalozi za korištenje slobodnih dana. Naknadno dostavljeno za potrebe dopune nalaza u izračunu su korišteni podaci iz Naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani (spis list br. 244-277), podaci iz Dnevne evidenciju radnog vremena za razdoblje od kolovoza 2011. do lipnja 2014. godine (spis list br. 29-62) i Kartice djelatnika za period od 2011-08 do 2014-05. Rad na terenu u Dnevnim evidencijama ima oznaku „TR“ te je u izračun uziman prekovremeni rad iskazan u dane rada na terenu. Prvi rad na terenu u utuženom razdoblju tužitelj ima iskazan sa danom 31.08.2011.godine, pa vještak u izračun ne uključuje slobodne dane korištene prije 31.08.2011. godine. Vještak u izračun također uključuje slobodne dane korištene nakon utuženog razdoblja, a koji su navedeni u Nalozima za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani, a koji su priloženi spisu.

Prekovremeni sati rada iskazani u evidencijama radnog vremena za razdoblje od 07.08.2011. do 31.05.2014. godine ukupno iznose 1.659 sati, nakon umanjenja po Nalozima iznose 1.179 sati, rad noću 155 sati, rad subotom 435,50 sati, rad nedjeljom 437,50 sati i rad blagdanom 53 sata.

Na osnovu dopune nalaza u okviru provedenog zadanog vještačenja proizlazi da tužitelju, na ime razlike plaće (za rad na terenu) za tuženi period od 07. kolovoza 2011. godine do 31. svibnja 2014. godine temeljem dokumentacije u spisu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane sukladno Nalozima za korištenje slobodnih dana nije isplaćeno za ukupno manje evidentiranih 1.179 sati prekovremenog rada, rada noću 155 sati, rada subotom 435,50 sati, rada nedjeljom 437,50 sati i rada blagdanom 53 sata, za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 77.722,59 kuna (10.315,56 EUR).

Prema nalazu i mišljenju od 30. studenog 2021. godine tužitelju je manje isplaćena naknade plaće za godišnji odmor za iznos 7.571,75 kuna, sa uključenim minulim radom 7.803,14 kuna.

Premda je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u kojem se slobodni dani ne uzimaju u obzir, jer se slobodni dani ne mogu dobiti po drugoj osnovi osim još po osnovi-straže, dežurstva, a tužitelj dežurstvo nije ni imao, a stražu rijetko, pa tužitelj treba dokazati po kojoj drugoj osnovi je iskoristio slobodne dane, jer druge osnove ni nema ovaj sud je upravo isključivo temeljem dokumentacije u spisu prihvatio varijantu nalaza i mišljenja vještaka prema kojoj je u dopuni nalaza prekovremene sate ostvarene radom na terenu umanjio za korištene slobodne dane, pa je u tom smislu na ime razlike plaće (za rad na terenu) za tuženi period od 07. kolovoza 2011. godine do 31. kolovoza 2016. godine sukladno prethodno citiranim odrebama čl. 12 Odluke, a u svezi s čl. 155 Zakona o službi u oružanim snagama RH i citiranog Pravilnika na ime neisplaćene plaće za prekovremene sate dosudio tužitelju iznos od 10.315,56 EUR po pojedinim iznosima kako je to navedeno pod točkom I izreke presude time da je na isti iznos sud dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17

Ujedno sud je sukladno prethodno citiranim odredbama čl. 14 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike a u svezi sa čl. 60 st. 1 Zakona o radu na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 07. kolovoza 2011. godine do 31. kolovoza 2016. dosudio tužitelju iznos od 1.035,65 eura bruto time da je na tako dosuđene iznose dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17., a kako je to navedeno pod točkom II izreke ove presude.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 03. siječnja 2017. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 03. rujna 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 27. prosinca 2021.godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 27. listopada 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 18. siječnja 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 05. svibnja 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 13. svibnja 2024.godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 14. listopada 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, naknada za provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 566,92 EUR sveukupno 3.191,92 EUR time da je istom sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a dosudio i zakonsku zateznu kamatu počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 20. studenog 2024. godine, pa sve do isplate, a kako je to navedno pod točkom III izreke.

U Karlovcu 20. studenog 2024.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Klaić & Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24

2. ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu na br. P-DO-539/2016