REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-280/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja ŠLJUNČARA-TRANSPORTI SMONTARA d.o.o., OIB: 13463308122, Veliki Bukovec, Franje Sovića 90, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Smontara, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Slunjski, odvjetnik iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-101/2022-46 od 1. prosinca 2023., 20. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-101/2022-46 od 1. prosinca 2023. u dijelu točke I. izreke u kojem se nalaže tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužitelju ŠLJUNČARA-TRANSPORTI SMONTARA d.o.o., OIB: 13463308122, Veliki Bukovec, Franje Sovića 90, iznos od 5.486,48 EUR / 44.050,08 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2021. pa do isplate, po stopi koja se od 22. ožujka 2021. pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,

te u dijelu točke II. izreke u kojem se nalaže tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, naknaditi tužitelju ŠLJUNČARA-TRANSPORTI SMONTARA d.o.o., OIB: 13463308122, Veliki Bukovec, Franje Sovića 90, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.330,71 EUR / 10.026,23 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2023., kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-101/2022-46 od 1. prosinca 2023. u dijelu točke I. i II. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na stopu zakonske zatezne kamate zatražene u visini iznad dosuđenog iznosa u točki I. izreke ove presude.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu 287,01 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari odlučio: „I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužitelju ŠLJUNČARA-TRANSPORTI SMONTARA d.o.o., OIB: 13463308122, Veliki Bukovec, Franje Sovića 90, iznos od 9.329,21 eura / 70.291,54 kuna1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od od 22. ožujka 2021. pa do isplate, po stopi koja se od 22. ožujka 2021. pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to u iznosu od 1.288,61 eura / 9.709,03 kuna uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, naknaditi tužitelju ŠLJUNČARA-TRANSPORTI SMONTARA d.o.o., OIB: 13463308122, Veliki Bukovec, Franje Sovića 90, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.330,71 eura / 17.560,53 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2023., kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, i to u iznosu od 1.358,16 eura / 10.233,06 kuna1, odbija kao neosnovan.“

2. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova sklopljene police osiguranja od automobilske odgovornosti. Prvostupanjski sud je presudio u bitnome ocjenjujući da je u ovoj pravnoj stvari vozač vozila osiguranika tuženika isključivo kriv za štetni događaj pa u smislu odredbe čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima svu štetu snosi vlasnik vozila. Kako je odredbom čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP) propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, što je u ovom slučaju tuženik, to je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju.

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu osporavajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka; pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava i to u dijelu pod točkom I. izreke preko nespornog dijela od 3.842,81 EUR / 28.953,66 kuna te pod točkom II. izreke preko nespornog dijela od 1.000,00 EUR / 7.534,50 kuna. Ističe da je visina predmeta spora za žalbu 5.486,48 EUR.

4. Tuženik smatra da stav suda nije pravilan. Ističe da je za nastanak predmetne prometne nesreće odgovoran i vozač vozila tužitelja u omjeru od 30%. Samim time tuženik smatra i da je sud trebao za taj postotak omjera odgovornosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Sukladno tom omjeru su trebali biti obračunati i troškovi postupka. Sadržaj žalbenih razloga većim dijelom svodi se na žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pogrešno je sud tužitelju dosudio i zakonske zatezne kamate jer bi u ovom slučaju mogle teći isključivo od presuđenja. Ističe se i da je sud pogrešno priznao tužitelju stopu zakonske zatezne kamate (pet odnosno osam postotnih poena umjesto tri) na glavnicu. Isto tako je tužitelju pogrešno priznata i stopa zakonske zatezne kamate na troškove postupka (osam umjesto tri postotnih poena). Slijedom navedenog predlaže sukladno žalbi preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

5. Žalba je dostavljena tužitelju na odgovor koji osporava sve navode iznesene u žalbi kao činjenično i pravno neutemeljene. Predlaže žalbu odbiti uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

6. Žalba dijelom nije osnovana, a dijelom je osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova sklopljene police osiguranja od automobilske odgovornosti, i to u ukupnom iznosu od 10.617,82 EUR / 80.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Između stranaka nije sporno da se prometna nesreća dogodila 24. veljače 2021. u Martijancu, Križovljan 5, kao i da je u nesreći sudjelovalo vozilo tužitelja te vozilo osiguranika tuženika, a koji osiguranik je imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti. Nadalje, između stranaka nije sporno da je šteta na vozilu tužitelja procijenjena kao totalna šteta.

Između stranaka je sporna sama dinamika nastanka štetnog događaja pa time i doprinos vozača NV koji je upravljao vozilom tužitelja u štetnom događaju, odnosno odgovornost za štetni događaj, kao i visina nastale štete na vozilu tužitelja.

9. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu štete tuženiku te je tuženik procijenio visinu štete na iznos od 17.917,58 EUR / 135.000,00 kuna ali ju je umanjio za 50%, koliko je prema mišljenju tuženika bio doprinos NV, pa je u konačnici tužitelju isplaćen sveukupni iznos od 8.958,79 EUR / 67.500,00 kuna. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku na ime naknade imovinske štete isplatiti iznos od 10.617,82 EUR / 80.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i naknaditi troškove ovog parničnog postupka.

10. U dokaznom postupku, nakon što je sud izvršio uvid u priležeću dokumentaciju, saslušao svjedoke i proveo dokaz prometno-tehničko vještačenjem, sud je zaključio kako ne postoji odgovornost vozača vozila tužitelja nastanku prometne nesreće, kao što ni ne postoji njegov doprinos, već je za to isključivo odgovoran vozač vozila osiguranika tuženika pa u smislu odredbe čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

11. Kako je odredbom čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, što je u ovom slučaju tuženik, to je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju.

12. Stoga je suprotno odlučnim žalbenim razlozima na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju štetnim događajem nastala šteta u iznosu od 18.288,00 EUR / 137.790,94 kuna, a da je tuženik temeljem odštetnog zahtjeva tužitelju već isplatio iznos od 8.958,79 EUR / 67.500,00 kuna, to je naloženo tuženiku isplatiti naknadu štete u visini od 9.329,21 EUR / 70.291,54 kuna pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. Pravilno je prvostupanjski sud odredio početak tijeka kamata ali je pogrešno odredio visinu kamatne stope.

Suprotno odlučnim žalbenim razlozima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju sukladno odredbi čl. 12. ZOOP-a pripada pravo na isplatu zateznih kamata na imovinsku štetu tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 22. ožujka 2021. Glede tijeka zakonskih zateznih kamata, a kako se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti s obzirom na to da tužitelj nije popravio vozilo jer je šteta bila totalna, i ovaj žalbeni sud dijeli pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP-a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

14. U odnosu na stopu zatezne kamate na glavnicu, pravilno tuženik ističe u žalbi da je riječ o regresnom zahtjevu zbog naknade štete slijedom čega tužitelju pripada pravo na zatezne kamate po stopi za ostale odnose iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Pogrešno je stoga određena visina stope zateznih kamata. Prema tome, kako ovdje nije riječ o tražbini koja potječe iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava tužitelj ima pravo na stopu zateznih kamata koja se u ostalim odnosima određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

U dijelu koji se odnosi na stopu zatezne kamate koja prelazi stopu propisanu za ostale odnose prvostupanjska je presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava pa je taj dio presude valjalo preinačiti i odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

15. Tužitelj je djelomično uspio u ovoj parnici a odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku u dijelu koji se pobija žalbom je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, Zakona o sudskim pristojbama uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16. Zbog toga je valjalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Odbijen je zahtjev za trošak odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 20. studenog 2024.

Sudac

Mario Vukelić