Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4480/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NP, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika NP kojeg brani Boris Hlatki, odvjetnik iz Vukovara, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 9. travnja 2022., Klasa: 413-01/22-26/829, Ur.broj: 513-02-7002/18-22-4, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
IOdbija se neosnovanom žalba okrivljenika NP i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik NP obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Rješenjem o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 9. travnja 2022., Klasa: 413-01/22-26/829, Ur.broj: 513-02-7002/18-22-4, proglašen je krivim okrivljenik NP zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije i na temelju citiranog propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 43.500,00 kuna.
2.Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.
3.Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer je izreka pobijanog rješenja nejasna i ne može se ispitati. Žalitelj u bitnom ističe kako je poduzeo sve kako bi spriječio oštećenje sredstava za prepoznavanje robe, kamion je detaljno pregledao prije graničnog prijelaza u Republici Srbiji gdje kamion ne prolazi kroz skener i krenuo je u Republiku Hrvatsku gdje su zatečene 3 osobe koje su bile u tovarnom prostoru. Obranu je potvrdio i ispitani svjedok vozač drugog kamiona s kojim je putovao zajedno, a nigdje se ne navode izjave tih zatečenih osoba kako su ušle u tovarni prostor kamiona. Stoga žalitelj smatra kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno uslijed čega je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava. Nadalje, žalitelj ističe i kako je novčana kazna prestroga uzimajući u obzir visinu propisane kazne za taj prekršaj, te je nejasno na temelju čega mu je izrečena novčana kazna blizu maksimuma. Nije kažnjavan, radi za plaću od 300,00 eura i od tog iznosa pomaže svoje roditelje pa ovako izrečenu kaznu ne može platiti. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu ukinuti pobijano rješenje o prekršaju i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, podredno, isto preinačiti i izreći mu novčanu kaznu u Zakonom propisanom minimumu.
4.Žalba nije osnovana.
5.Ispitujući predmet u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.
6.Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilno pravno označilo prekršaj koji je počinio okrivljenik. Naime, u tijeku postupka a na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza nesporno utvrdilo da okrivljenik 7. travnja 2022. na RPG Bajakovo, kao vozač teretnog vozila sjevernomakedonskih oznaka kojim je prevozio robu po T1 MRN-u broj: 22RS015172C6G8DQ66, nije spriječio oštećenje sredstva za prepoznavanje robe, jer je utvrđeno da je carinska plomba oštećena na način da se carinska plomba može izvući iz mehanizma za blokiranje i ponovno vratiti u mehanizam za blokiranje, pri čemu su u tovarnom prostoru pronađena tri ilegalna migranta iz Afganistana. Ovakvim ponašanjem okrivljenik je ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.
7.Ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, budući je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo glavnu raspravu 9. travnja 2022., na kojoj je okrivljenik iznio svoju obranu, te je u dokaznom postupku pročitana materijalna dokumentacija spisa, između ostalog, zapisnik o obavljenom očevidu od 7. travnja 2022. u kojem je konstatirano da je u inkriminirano vrijeme uočena nepravilnost, i to oštećenje carinske plombe jer se carinska plomba mogla izvući iz mehanizma za blokiranje i ponovno vratiti u mehanizam za blokiranje, čime je omogućen nesmetan pristup tovarnom prostoru u kome se nalazi carinska roba bez skidanja carinske plombe, a pregledom tovarnog prostora pronađene su tri osobe, državljani Afganistana koji su na ilegalan način pokušali ući u područje EU. Te odlučne činjenice žalitelj objektivno i argumentirano žalbenim navodima ne dovodi u pitanje, tako da su neosnovani žalbeni navodi usmjereni na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u kojima se ističe da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje. Žalitelj neosnovano ističe da je radi točnog i potpunog utvrđenja odlučnih činjenica trebalo u prvostupanjskom postupku utvrditi i što su izjavile te zatečene osobe u tovarnom prostoru kako su ušle u tovarni prostor kamiona, jer se okrivljenika ne tereti da je oštetio carinsko obilježje, već je proglašen krivim jer nije spriječio oštećenje carinskog obilježja.
8.Ističe se kako su okrivljenik i njegov branitelj oboje prisutni glavnoj raspravi u smislu članka 165. stavka 9. Prekršajnog zakona imali mogućnost predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, međutim, osim ispitivanja svjedoka EP, a koji dokaz je i proveden, nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga niti su stavili primjedbe na izvedene dokaze pa je prvostupanjsko prekršajno tijelo, i bez provođenja drugih dokaza, imalo osnove za zaključak da su se u postupanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja inkriminiranog prekršaja, dok navode žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja, ovaj Sud nije prihvatio osnovanim. Vozač je odgovoran prilikom prelaska carinske crte za stanje carinskih obilježja kao i robe koju prevozi. Okrivljenik je kao vozač kamiona odgovaran za sve povrede od momenta preuzimanja robe pa sve do predaje robe krajnjem kupcu, stoga je okrivljenik morao upotrijebiti dužnu pažnju i kontrolirati ispravnost carinskih obilježja. Da je vozač u skladu sa svojim dužnostima kontrolirao carinska obilježja utvrdio bi da se carinska plomba mogla izvući iz mehanizma za blokiranje i ponovno vratiti u mehanizam za blokiranje, čime je omogućen nesmetan pristup tovarnom prostoru u kome se nalazi carinska roba bez skidanja carinske plombe, te bi to oštećenje prijavio carinicima, a što nije učinio.
9.Zbog navedenog, a u skladu s ovlaštenjem da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak svoje saznanje o djelu pravilno je zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje pa se daljnje izvođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.
10.Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, utvrđeno je da je novčana kazna pravilna i zakonita, te da nije prestroga. Za počinjeni prekršaj bila je propisana novčana kazna u vrijeme počinjenja prekršaja u iznosu od 2.000,00 do 50.000,00 kuna, odnosno prema sada službenoj valuti u Republici Hrvatskoj (fiksni tečaj konverzije 7,53450), u iznosu od 265,45 do 6.636,14 eura. Ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena novčana kazna razmjerna težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge koji su prihvatljivi i ovom Sudu, držeći da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakav ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.
11.Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne na blažu od izrečene.
12.Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
13.Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 20. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Mladen Genc v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
