Poslovni broj: Usž-566/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KK, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dario Jozić, odvjetnik u Zagrebu, Draškovićeva 72, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3165/22-10 od 21. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3165/22-10 od 21. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/22-01/539, URBROJ: 529-06-03-02/1-22-2 od 15. srpnja 2022., dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, Sektora za gospodarstvo, poduzetništvo, turizam i investicije, Odjela za gospodarske djelatnosti i rad, Odsjeka za utvrđivanje minimalnih, tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje gospodarskih djelatnosti, KLASA: UP/I-335-02/22-004/316, URBROJ: 251-06-11- 2/003-22-04 od 15. travnja 2022. (točka 1. izreke) te je predmet vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak (točka 2. izreke).

3. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela odbačen je zahtjev tužitelja za ukidanje rješenja tog tijela, KLASA: UP/I-335-02/18-004/455, URBROJ: 251-09-05- 2/005-18-03 od 9. ožujka 2018., kojim je ugostitelju Leggiero barovi d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 16/7, utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste caffe bar i nastavak obavljanja usluživanja gostiju na otvorenom prostoru u [adresa].

4. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Prvenstveno ističe da je sud propustio ocijeniti nezakonitom točku 2. izreke osporenog rješenja tuženika kojim je predmet vraćen na ponovni postupak. Smatra da donošenje rješenja o odbacivanju njegovog prijedloga nije bilo pravno moguće, u skladu s člankom 133. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), odnosno da je prvostupanjsko javnopravno tijelo jedino moglo donijeti odluku o ukidanju rješenja od 9. ožujka 2018. Navodi da je postupak poništavanja i ukidanja zakonitog rješenja, kojim je stranka stekla neko pravo, propisan člancima 129. do 131. ZUP-a te da se isti provodi po službenoj dužnosti, u konkretnom slučaju na temelju članka 27. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 42/20. i 126/21.). Pored nesporne činjenice da ima pravni interes za vođenje ovog upravnog postupka i upravnog spora, ističe da prvostupanjski sud njegov pravni interes predstavlja kao predmet cjelokupnog postupka. Smatra da je tuženik ispravno postupio kad je po njegovoj žalbi poništio rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. travnja 2022. u skladu s člankom 117. stavkom 2. ZUP-a. Ponavljajući činjenične i pravne navode iz tužbe, nejasna mu je svrha provođenja ispitnog postupka s obzirom na to da sve relevantne činjenice za donošenje odluke o njegovom prijedlogu proizlaze iz materijalne dokumentacije u spisu. Pri tome pogrešnim smatra shvaćanje tuženika da je prvostupanjsko javnopravno tijelo nadležno za donošenje odluke o ukidanju rješenja o minimalno tehničkim uvjetima jer se na taj način gubi kontrolni mehanizam njegovih odluka. Ukazuje da tijekom cjelokupnog postupka nije odlučeno o ništavosti rješenja od 9. ožujka 2018., iako su i tuženik i sud bili dužni to učiniti po službenoj dužnosti. S obzirom na sve navedeno, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, osporeno rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 9. ožujka 2018., uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da sud nije bio dužan ulaziti u meritum predmetne upravne stvari jer je u prvostupanjskom upravnom postupku bilo nedostataka koji su mogli utjecati na rješavanje upravne stvari, a i činjenice su bile nepotpuno utvrđene. Navodi da je ovlast prvostupanjskog tijela za donošenje odluke o odbacivanju zahtjeva procesno moguća, dok je člankom 133. stavkom 3. ZUP-a propisano da javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenog državnog tijela. Navodi da je za meritorno rješavanje predmetne upravne stvari potrebno provesti postupak od početka uz omogućavanje sudjelovanja objema strankama u tom postupku te je, s obzirom na to da se radi o upravnom postupku u kojem sudjeluju stranke s protivnim interesima, potrebno provesti usmenu raspravu i omogućiti strankama izjašnjavanje u predmetnoj upravnoj stvari u skladu s člankom 54. ZUP-a, slijedom čega nije mogao meritorno riješiti predmetnu upravnu stvar. Ističe da ZUP propisuje mogućnost izjavljivanja žalbe na svako upravno rješenje, osim kada je žalba tim zakonom isključena, što u predmetnoj upravnoj stvari nije slučaj, te da činjenica da je tužitelj iskoristio pravo izjavljivanja žalbe na rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. travnja 2022., nikako ne znači da ne može izjaviti žalbu protiv novog rješenja, odnosno da ne može izjaviti prigovor protiv obavijesti donesene u skladu s člankom 131. ZUP-a u ponovno provedenom postupku. Pri tome ukazuje tužitelju da se u skladu s člankom 122. ZUP- a prigovor može izjaviti čelniku tijela koje je donijelo rješenje te da se protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela o prigovoru može izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog javnopravnog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Nadalje napominje da se u konkretnom slučaju radi o ponovnom postupku u upravnoj stvari o kojoj još nije pravomoćno odlučeno te da se ponovni postupak ne odnosi na postupak donošenja rješenja od 9. ožujka 2018., već na postupak ukidanja rješenja od 9. ožujka 2018., a u kojem postupku će mu se u skladu s člankom 30. ZUP-a omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima te će se provesti i usmena rasprava. Slijedom navedenog, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8. Prema podacima spisa predmeta postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je prijedlogom tužitelja od 2. ožujka 2022. za ukidanje rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-335-02/18-004/455, URBROJ: 251-09-05-2/005-18- 03 od 9. ožujka 2018., kojim je ugostitelju Leggiero barovi d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 16/7, utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste caffe bar i nastavak obavljanja usluživanja gostiju na otvorenom prostoru u [adresa]., jer za istu nije dana suglasnost svih suvlasnika predmetne nekretnine, pa i njega kao jednog od suvlasnika stana na prvom katu.

9. Nakon provedenog upravnog postupka, rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. travnja 2022. odbačen je zahtjev tužitelja na temelju članka 41. stavka 2. ZUP-a. Prvostupanjsko javnopravno tijelo svoju je odluku utemeljilo na činjenici da je tužitelj nesporno vlasnik stana na adresi [adresa], ali s obzirom na to da ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], nisu mu ugroženi uvjeti življenja donošenjem rješenja o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pa ne može niti biti stranka u postupku utvrđivanja nastavka obavljanja ugostiteljske djelatnosti ili postupku ukidanja tog rješenja.

10. Osporenim rješenjem tuženika od 15. srpnja 2022. uvažena je žalba tužitelja, poništeno navedeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. travnja 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak, s obrazloženjem da tužitelj zahtjev nije podnio zbog ugrožavanja uvjeta življenja ili povrede susjedskih prava, kao i da je njegov zahtjev propušteno ocijeniti s aspekta prava vlasništva. Stoga je dana uputa da je u ponovnom postupku, imajući na umu članak 4. ZUP-a i članke 39. i 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.), potrebno ocijeniti postojanje pravnog interesa tužitelja za pokretanje predmetnog upravnog postupka te, ovisno o utvrđenome, ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za ukidanje rješenja od 9. ožujka 2018. pa potom donijeti novo rješenje s obrazloženjem u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a ili obavijest u skladu s člankom 131. stavkom 3. ZUP-a uz obustavu predmetnog upravnog postupka. S obzirom na navedeno, predmet je vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu radi donošenja nove odluke, na temelju članka 117. stavka 2. ZUP-a.

11. Postupajući po rješenju tuženika, prvostupanjsko javnopravno tijelo će u ponovnom postupku donijeti novo rješenje. Tužitelj će sudjelovati u tom upravnom postupku i isticati sve prigovore koje bude smatrao osnovanim (članak 52. ZUP-a), a ako ne bude zadovoljan novim rješenjem, protiv istoga će moći izjaviti žalbu (članak 105. ZUP-a).

12. Imajući na umu da je osporenim rješenjem tuženika utvrđeno da tijekom prvostupanjskog upravnog postupka nisu potpuno i pravilno utvrđene sve odlučne činjenice, kao i da je na utvrđene činjenice pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, odnosno da je zauzeto pogrešno pravno shvaćanje pa je posljedično donesena nezakonita odluka, ovaj Sud ocjenjuje da je pobijana presuda donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

13. Imajući na umu da se tijekom upravnog postupka i spora nije ulazilo u meritum ove upravne stvari, ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih Sud nije ni uzeo u obzir pri donošenju presude (članak 75. stavak 4. ZUS-a).

14. S obzirom na činjenicu da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

15. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).

16. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan