REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1004/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HM iz [adresa], 2. ĐM iz [adresa]. RM iz [adresa], (tužitelji pod 2. i 3. kao nasljednici iza pok. NM iz [adresa]), koje zastupa Darko Stanić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OM iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Srećka Cvitanović, odvjetnica u Supetru, radi utvrđenja nevaljanosti oporuka, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2328/16-2 od 1. veljače 2018, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-5172/15 od 3. prosinca 2015., u sjednici održanoj 20. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je pravno nevaljana pisana oporuka pred svjedocima ostaviteljice GM rođ. H ud. pok. Đ, [adresa], otok Brač, od dana 25. svibnja 1998. godine, proglašena dana 12. listopada 2009. godine pod poslovnim brojem Pi-23/09.

II. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljice traže da se utvrdi da je pravno nevaljana pisana oporuka pred svjedocima od dana 18. listopada 2003. godine, proglašena dana 12. listopada 2009. godine, pod brojem Pi-24/09., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Svaka strana snosi svoj dio parničnog troška.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbijaju se, kao neosnovane, žalbe tužiteljica pod 1. i 2. i tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P- 5172/15 od 3. prosinca 2015.“

3. Protiv drugostupanjske presude, u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, tužitelji su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače u pobijanim dijelu i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da se nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinu i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

5. Revizija je nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke pok. GM od dana 18. listopada 2003. (proglašene 12. listopada 2009. pod brojem Pi-24/09) i od dana 25. svibnja 1998. (proglašene dana 12. listopada 2009. pod brojem Pi-23/09).

8. U konkretnom slučaju riječ je o objektivnoj kumulaciji samostalnih tužbenih zahtjeva na utvrđenje da su nevaljana dva odvojena (samostalna) pravna posla (svaki je mogao biti zasebno utužen i o svakome zahtjevu se mogla donijeti drugačija i samostalna odluka).

9. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a, u slučaju kakav je ovdje, kada se tužbeni zahtjevi ne odnose na novčanu svotu, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju su tužitelji naznačili u tužbi pa bi proizlazilo da je ta vrijednost 200.001,00 kuna.

10. Prema odredbama čl. 37. ZPP-a, ako jedna tužba protiv istoga tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (st. 1.). Ako pak zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva (st. 2. istoga članka).

11. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora se, u smislu navedene odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a dijeli s brojem zahtjeva, dakle s dva, tako da vrijednost predmeta spora po svakom pojedinom zahtjevu iznosi 100.000,50 kuna.

12. Slijedom toga, a budući da vrijednost predmeta spora po niti jednome zahtjevu pojedinačno ne prelazi 200.000,00 kuna, redovna revizija po vrijednosnom kriteriju, ona u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, protiv osporene presude nije dopuštena.

13. Pri tome je za navesti da se ovdje ne radi, niti bi revidenti tvrdili, da se radi o slučajevima iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a (ne radi se o sporu po postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa) niti o slučaju iz točke 3. toga stavka (jer presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a niti 373.b ZPP-a).

14. Ovaj je sud reviziju dalje razmotrio u smislu njezine eventualne dopuštenosti i u okvirima čl. 382. st. 2. ZPP-a (kao izvanrednu reviziju).

15. Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te se u točkama 1. do 3. toga stavka dalje primjerice navode slučajevi kada je takva revizija dopuštena.

16. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

17. Međutim revidenti takvo određeno pitanje, u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, nisu postavili pa je i revizija sagledavana u smislu one iz čl. 382. st. 2. ZPP-a nedopuštena.

18. Pri tome treba naglasiti da se pravno pitanje (u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a) treba postaviti na konkretan i određen način, da se ne ostavlja dvojba o kojem pravnom pitanju, u okviru nekog pravnog instituta ili zakonske odredbe, je riječ. Revizijski sud niti može niti smije umjesto revidenta kreirati pravno pitanje prema odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje je revident možda imao na umu kada ju je izjavljivao. Upravo postojanje takvog pitanja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a razlikuje od revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a. Ovaj sud nije ovlašten ni ispitivati krije li se takvo pitanje u navodima revidenta kojima problematizira pravilnost pobijane presude, jer bi to dovodilo u pitanje nepristranost suda u postupanju u odnosu na protivnu stranku u ovom postupku, kao jedno od temeljnih načela (načelo nepristranosti) kojim se sud mora rukovoditi tijekom čitavog trajanja sudskog postupka, a sud bi se potencijalno doveo u situaciju da formulira pitanja koja možda i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

19. Stoga je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a, ali i čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 20. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek