Broj: Ppž-9458/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. HT i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. HT, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Prekršajni odjel od 26. kolovoza 2024., broj 31. SB Pp-237/2024-10, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. HT i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. HT obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Prekršajni odjel od 26. kolovoza 2024., broj 31. SB Pp-237/2024-10 proglašen je krivim okr. HT da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 790,00 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1.Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okr. HT izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji izvanbračne supruge PT na bilo kojem mjestu gdje se oštećenica zatekne, na udaljenosti manjoj od 100 metara, u trajanju 6 mjeseci.

1.2.Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 30,00 eura.

1.3.Okr. PT oslobođena je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Protiv te presude okr. HT po braniteljici odvjetnici Martini Furlan Marjanović podnio je žalbu iz svih zakonskih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se u odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se prepisuje zakonska odredba čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom. Žalbom se ističe i da odluka suda nema razloga o odlučnim činjenicama budući da tijekom dokaznog postupka nije na nedvojben način utvrđeno da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, međutim, iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da se ne ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, nego osporava utvrđeno činjenično stanje, s kojim se žalitelj ne slaže.

6. Okrivljenik u žalbi navodi da se odluka o njegovoj krivnji temelji na obrani okr. PT koja je ispitana pred Općinskim sudom u Vukovaru, a o tom ispitivanju nije bio obaviješten, nije mu prisustvovao i nije imao mogućnost ispitati okrivljenicu, čime mu je povrijeđeno pravo na obranu. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da se okrivljeniku mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

6.1. Činjenica je da je u ovom prekršajnom predmetu okrivljenica ispitana zamolbeno pred Općinskim sudom u Vukovaru i to iz razloga što je u vrijeme ispitivanja bila smještena u sigurnoj kući. Međutim, 11. srpnja 2024. na glavnoj raspravi okrivljeniku je predočena obrana okr. PT, naveo je da se ne slaže s navodima njene obrane i misli da joj nije izgovorio riječi: „Da bog da bila bolesna i crkla u najvećim mukama“, bio je izvan sebe i u uzbuđenom i rastresenom stanju jer je sumnjao da ga ista vara, zbog čega joj je uputio razne pogrdne riječi, kojih se točno ne sjeća, a nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

6.2. Iz gore navedenog vidljivo je da je okrivljenik, nakon što mu je pročitan iskaz okr. PT naveo da se ne slaže s navodima iste, osporavajući dio izgovorenih riječi za koje „misli“ da joj nije izgovorio, međutim, sam je naveo da joj je uputio razne pogrdne riječi kojih se više ne sjeća. Međutim, nije predlagao da se okrivljenica pozove i ispita u njegovoj nazočnosti, niti je predlagao provođenje suočenja. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud imao na umu primjedbe okrivljenika iznesene u odnosu na obranu okrivljenice.

6.3. Slijedom navedenog, neosnovano se žalbom ističe povreda prava na obranu, jer je okrivljeniku u postupku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete, kao i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalbom se ističe, da se, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, na temelju rezultata provedenog postupka ne može nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenik počinio navedeni prekršaj, kao ni da je kritičnog dana navedene riječi uputio izvanbračnoj supruzi. Potom se žalbom prepisuju zakonska odredba čl. 10. i 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te navodi da zaključak suda – da je okrivljenik izvanbračnoj supruzi uputio riječi koje su točno navedene u optužnom prijedlogu – ne odgovara istini, niti je isto na nedvojben način utvrđeno, obzirom da navedeno ne navodi ni okrivljenik u svojoj obrani. Ističe se, ukoliko je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio obranu okr. PT, nejasno je iz kojeg razloga kod oboje okrivljenika nije utvrdio ovakav oblik ponašanja jedno spram drugog.

7.1. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj.

7.2.Prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, imajući u vidu obranu okrivljenika, koji je tijekom postupka mijenjao obranu, da bi, očitujući se na iskaz okrivljenice naveo „da misli da joj nije izgovorio navedene riječi“ te iskaz okr. PT, koja ga je u cijelosti teretila za počinjeni prekršaj navodeći pogrdne riječi kojima ju je okrivljenik vrijeđao te okolnosno, detaljno i emotivno iznoseći svoju obranu opisala i ranije ponašanje okrivljenika prema njoj. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz okr. PT, koja sa obranom okrivljenika i materijalnim dokazima izvedenim u postupku, čini dovoljnu osnovu za neprijeporno utvrđenje krivnje za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, ocijenivši da je upravo zbog ponašanja okrivljenika prema njoj zatražila smještaj u sigurnoj kući.

7.3. U odnosu na navode žalbe da je „nejasno je iz kojeg razloga kod oboje okrivljenika nije utvrdio ovakav oblik ponašanja jedno spram drugog“ ističe se da je prvostupanjski sud okr. PT oslobodio optužbe na temelju l. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo koje joj se optužbom stavlja na teret po propisu nije prekršaj, a ne na temelju čl. 182. t. 3. istog Zakona, u nedostatku dokaza da bi počinila prekršaj.

7.4. Slijedom navedenog, nije osnovana ni žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu, jer iako je primijenio odredbe o ublažavanju kazne, istu je prestrogo odmjerio ne uzimajući u obzir sve olakotne okolnosti, saznanje da ga izvanbračna supruga vara, da je i ona njemu izrekla riječi koje predstavljaju psihičko nasilje i ne cijeneći u dovoljnoj mjeri materijalne i obiteljske prilike, činjenicu da je bez zaposlenja i primanja te će takva kazna ugroziti njegovo uzdržavanje, kao i uzdržavanje njegovog maloljetnog djeteta, pa predlaže da se novčana kazna izrekne u granicama propisa o ublažavanju kazne.

8.1.Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okr. HT za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka te je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

8.2. Za prekršaj iz č. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao kvalificirani oblik ponovljenog osnovnog prekršaja iz čl. 22. st. 1. istog Zakona, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna od najmanje 790,00 eura (do zakonskog maksimuma 6.630,00 eura) ili kazna zatvora u trajanju najmanje 30 dana, pa izrečena novčana kazna 790,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i novčanu kaznu izrečenu u visini propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj (a ne ublaženu novčanu kaznu, kako se to pogrešno navodi u žalbi). Prvostupanjski je sud prilikom odmjere visine kazne cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, osobne i imovinske prilike, koje se ističu i žalbom. Iako je prvostupanjski sud pogrešno cijenio otegotnim dosadašnje kažnjavanje okrivljenika za nasilje prema izvanbračnoj supruzi, budući da navedena osuda čini kvalifikatornu okolnost prekršaja za koji se vodi ovaj prekršajni postupak, pa bi se na taj način navedena okolnost dva puta vrednovala na štetu okrivljenika, iz visine novčane kazne izrečene u minimumu propisane novčane kazne, proizlazi da navedena okolnost nije niti uzeta u obzir kao otegotna.

8.3.Po ocjeni ovog suda, okolnosti koje se ističu u žalbi, našle su i više nego dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročito olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem.

8.4. Napominje se žalitelju da je loše materijalno stanje, koje bi bilo možebitno razlog da ublažavanje novčane kazne, ostalo na razini paušalnog isticanja, budući da navode žalbe nije potkrijepio nikakvim dokazima o svom imovnom stanju.

9.Nadalje, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, te nalazi da je sud okrivljeniku osnovano izrekao zaštitnu mjeru, za koju je iznio valjane razloge, a žalitelj u žalbi ne ističe niti jedan žalbeni navod u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

11.Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. studenog 2024.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.