Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1687/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P- 466/2018-48 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-466/2018-48 od 4. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-466/2018-48 od 4. listopada 2024. u točkama I, III i IV izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je prvotužitelj KO suvlasnik u 2/5 dijela te drugotužiteljica MO u 2/5 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] površine 338 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što da je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelji upišu kao suvlasnici, svaki u 2/5 idealnog dijela navedene nekretnine u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana.

2. Rješenjem suda prvog stupnja nije dopuštena preinaka tužbe izvršena podneskom tužitelja od 23. prosinca 2021. (točka I), tužiteljima je naloženo u roku od 15 dana tuženici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.562,50 eur (točka II), odbijen je zahtjev tuženice za nadoknadu troška u iznosu od 1.462,50 eur (točka III), te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 eur (točka IV).

3. Protiv presude i rješenja su žalbu podnijeli tužitelji, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl.353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).

4. U žalbi navode da ih je izvanparnični sud uputio na pokretanje parnice radi utvrđenja novih suvlasničkih omjera u njihovu korist, što znači da je izvanparnični sud prihvatio njihov prigovor kojim su osporili suvlasničke omjere. Naglašavaju da su znatnim ulaganjima bitno promijenili identitet nekretnine pa smatraju da je dopušteno tražiti od parničnog suda utvrđenje novih suvlasničkih omjera. Ukazuju na sadržaj nalaza vještaka građevinske struke mr.sc. RO, iz kojeg da također proizlazi da su ulaganjima u bitnome izmijenili identitet nekretnine, pa da je nejasna odluka suda o suprotnom. Navode da nisu imali primjedbe na nalaz vještaka, već da su zahtijevali dopunu nalaza, kako bi vještak razlomkom iskazao promjenu suvlasničkih omjera u njihovu korist, sve kako bi se mogla izvršiti uknjižba u zemljišnim knjigama. U odnosu na izvedene dokaze, ističu da je sud u cijelosti poklonio vjeru iskazu tuženice, unatoč tome što je nevjerodostojan, posebice s obzirom na tvrdnju da je u razdoblju od nekoliko godina mogla zaraditi toliko novaca da bi ih uložila u prijepornu nekretninu. Ističu da tuženica ima završenu osnovnu školu te da je mogla raditi samo jednostavne i slabo plaćene poslove, da o ulaganjima tuženica nije priložila materijalne dokaze pa tako ni račune, za razliku od tužitelja koji su priložili svu potrebnu dokumentaciju. Smatraju da je odbijanjem dokaznih prijedloga počinjena bitna postupovna povreda, ali ne navode o kojoj povredi bi se radilo. Ističu kako je tuženica znala za radove i ulaganja tužitelja u nekretninu, da se tome nikad nije protivila pa da se imaju smatrati poštenim stjecateljima uvećanih suvlasničkih omjera.

5. Glede odluke o preinaci tužbe, ističu da se ne radi o preinaci, već isticanju novog tužbenog zahtjeva uz postojeći, da je novi zahtjev usmjeren na utvrđenje djelomične ništetnosti kupoprodajnog ugovora, u dijelu u kojem je tuženica stekla pravo vlasništva prijeporne nekretnine u jednoj trećini, iz razloga što nije potpisala kupoprodajni ugovor, niti je prodavatelju isplatila svoj dio kupoprodajne cijene, budući da se nalazila izvan Hrvatske. Kako takav tužbeni zahtjev ne zastarijeva, smatraju da je sud trebao dopustiti "podnošenje takvog tužbenog zahtjeva". Ukazuju da je i trošak postupka previsoko određen, bez posebnog obrazloženja o kojim troškovima bi se radilo.

6. Predlažu pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti kupoprodajnog ugovora, podredno u odnosu na zahtjev za utvrđenje suvlasništva presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

7.Tuženica u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti i prvostupanjsku presudu i rješenje potvrditi, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

8. Žalba tužitelja nije osnovana.

9. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te kada nije dopustio preinaku tužbe. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl.365. st.2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da su stranke u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici svaki u 1/3 dijela prijeporne nekretnine, da je nekretnina bila predmetom kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen 1. srpnja 1993. između ŽO kao prodavatelja te stranaka iz ovog postupka kao kupaca, da je tuženica pokrenula izvanparnični postupak pred sudom prvog stupnja pod brojem R1-54/17 zahtijevajući razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina te da su tužitelji u tom postupku istaknuli da imaju veći suvlasnički udio u nekretnini od onog koji je upisan u zemljišnim knjigama, zbog ulaganja koja su izvršili nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora. Nadalje je utvrđeno da su tužitelji u izvanparničnom postupku upućeni na parnicu te su u skladu s takvom odlukom pokrenuli ovaj parnični postupak tužbom 19. listopada 2018.

11. Glede radova koji su izvedeni na objektu nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, sud prvog stupnja je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem svjedoka te stranaka te je provedene dokaze ocijenio u skladu s čl.8. ZPP-a pa je tako utvrđeno da su radovi na objektu dovršeni do 1997. te da je i tuženica sudjelovala u uređenju objekta. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, sud prvog stupnja ocjenjuje da su izvedeni radovi u osnovi rekonstrukcijski radovi.

12. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da izvršenim ulaganjima u prijepornu nekretninu tužitelji nisu bitno izmijenili njezin identitet, budući da se radilo o radovima na adaptaciji kuće (rušenje i zidanje zida u spavaćoj sobi, razvod sustava grijanja po etažama, izrada dimnjaka, renoviranje kupaona u prizemlju i na katu kuće..), pri čemu usporedbom fotografija koje su priložene u spisu,a koje prikazuju objekt u različitim vremenskim razdobljima od 1993. do 2022., ocjenjuje da objekt nije u bitnome izmijenio svoj identitet.

13. Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, sud prvog stupnja primjenjuje mjerodavne odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 91/96; dalje ZOVO) te čl.156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV), prema kojem propisu se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Prema stajalištu suda prvog stupnja, tužitelji nisu dokazali da je njihovim ulaganjima u prijepornu nekretninu bitno izmijenjen njezin identitet, niti su dokazali da je između stranaka postojao dogovor da će tužitelji na temelju svojih ulaganja steći suvlasništvo u većem omjeru od upisanog, zbog čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Glede odluke o preinaci tužbe, sud prvog stupnja prije svega utvrđuje da je preinaka izvršena podneskom od 23. prosinca 2021., nakon zaključenja prethodnog postupka, protivno čl.190. st.1. i 2. ZPP-a, pri čemu da nije ostvarena iznimka iz čl.190. st.2. ZPP-a koja se odnosi na mogućnost preinake, ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Pored toga ocjenjuje da preinaka ne bi bila ni svrsishodna radi rješavanja spora između stranaka.

15. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a te su tužitelji obvezani nadoknaditi tuženici parnični trošak, koji se odnosi na trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 – dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 2.462,50 eur.

16. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo ocijenivši da tužitelji u ovom postupku nisu dokazali da bi zbog njihovih ulaganja u prijepornu nekretninu bila stvorena nova stvar kojom je potpuno izmijenjen identitet nekretnine kakva je bila u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora 1993. Naime, propisima koji su bili na snazi u vrijeme izvođenja radova na prijepornoj nekretnini, nije bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva na temelju ulaganja u nekretninu, ukoliko tim radovima nije stvorena nova stvar, ili ukoliko nije postojala suglasnost suvlasnika da se ulaganjima promijene njihovi suvlasnički udjeli u korist suvlasnika koji su vršili ulaganja.

17. Tužitelji i u žalbi bez uspjeha pokušavaju prikazati da je njihovim ulaganjima bitno izmijenjen identitet nekretnine, međutim, pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio suprotno, da se ulaganja odnose na adaptaciju nekretnine te djelomičnu nadogradnju, a kojim radovima se nije moglo steći (su)vlasništvo, odnosno povećati suvlasnički udio tužitelja u istoj nekretnini.

18. Glede tvrdnje tužitelja da tuženica nije mogla ulagati u nekretninu većim novčanim iznosima, jer da je radila jednostavne i loše plaćene poslove, te da ulaganja nije ničim dokumentirala, treba navesti da i pod pretpostavkom da tuženica uopće nije ulagala u nekretninu nakon što je sklopljen kupoprodajni ugovor 1993., ni u tom slučaju tužitelji, s obzirom na obujam i vrstu ulaganja ne bi imali pravo na stvarnopravni zahtjev prema tuženici.

19. Na daljnje žalbene navode, treba odgovoriti da okolnost što se tuženica nije protivila njihovim ulaganjima u nekretninu, sama po sebi ne podrazumijeva da je postojao sporazum između stranaka o povećanju suvlasničkih udjela u nekretnini na temelju izvršenih ulaganja, a glede nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, treba reći da je vještak bio ovlašten u skladu s nalogom suda, obračunati vrijednost nekretnine u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora te u vrijeme kada je izrađen nalaz vještaka, ali nije bio ovlašten upuštati se u pravnu ocjenu radi li se o takvim ulaganjima kojima je stvorena nova stvar.

20. Glede preinake tužbe, prije svega treba ukazati da je prema čl.191. ZPP-a preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Kako su tužitelji podneskom uz postojeći zahtjev istaknuli i novi zahtjev radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora, nesumnjivo je da se radi o preinaci tužbe, pa tužitelji bez osnove tvrde suprotno. I prema stajalištu ovog suda, u nazočnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za dopuštanje preinake. Naime, prema čl.190. st.2. ZPP-a, iznimno od pravila da se tužba može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, preinaka se može dopustiti ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U nazočnom slučaju tužitelji su novim zahtjevom zatražili utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1993., jer da tuženica nije osobno potpisala ugovor pa s obzirom na činjenicu da su sve stranke ovog postupka bile ujedno i stranke kupoprodajnog ugovora na strani kupaca, nesumnjivo je da su za činjenice u svezi potpisivanja kupoprodajnog ugovora, tužitelji znali znatno prije zaključenja prethodnog postupka.

21. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl.368. st.1. ZPP-a, odnosno žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točkama I, II i IV izreke potvrditi, primjenom čl.380. t.2. ZPP-a, dok je rješenje u točki III izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

22. Tuženici nije priznat trošak žalbenog postupka, jer je ocijenjeno da sastav odgovora na žalbu nije radnja koja je bila potrebna za vođenje ove parnice u smislu čl.155. ZPP-a.

U Rijeci, 20. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Helena Vlahov Kozomara