Poslovni broj Gž-1624/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste Card Club d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB: 85941596441, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković&Partneri, iz Zagreba, protiv 1.tuženice GL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tuženika ŽL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ladislavu Škrinjar, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Smolek&Škrinjar d.o.o. Zagreb, Jurja Žerjavića 19, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 3374/2016-74od 2. srpnja 2024., 20. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3374/2016-74 od 2. srpnja 2024.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke ukinuto je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-5938/13 od 18. studenog 2013. javnog bilježnika Marine Augustinović – Željke Tranfić, iz Karlovca, kojim je naloženo tuženicima isplatiti iznos u visini od 32.489,15 kn sa zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2004. do isplate, te mu naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.156,11 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. studenog 2013. do isplate, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi 1.tuženici i 2.tuženiku parnični trošak u visini iznosa od 5.362,50 EUR sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 - dalje ZPP) nalazi u tome što izreka presude proturječi razlozima presude i stanju spisa te nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava ili zapisnika. Navodi kako se tražbina tužitelja odnosi na dospjelo nepodmireno dugovanje s osnove upotrebe Diners kartice pok. CL na prodajnim mjestima i uslugama obročnog plaćanja po računu broj 12. iz 2003. kojI je djelomično nepodmireni i računima broj 01, 02, 03, i 07. iz 2004. koji su ostali u cijelosti nepodmiren sve u ukupnom iznosu od 32.489,15 kn/4.312,05 eur. Navodi da je ovršni prijedlog podnio javnom bilježniku 18. studenoga 2013. protiv tuženika na temelju vjerodostojne isprave budući da je imao dospjelo potraživanje prema pok. CL koji je preminuo **.**.2003. Predloženi ovršenici iz navedenog ovršnog prijedloga su proglašeni zakonskim nasljednicima iza pok. CL pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj O- 1456/03 od 27. srpnja 2011. Ističe, kako je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak kako je zastara potraživanja tužitelja nastupila 12. srpnja 2009. računajući da je početak tijeka zastare datum dospijeća posljednjeg izdanog računa 10. srpnja 2004., odnosno istekom zastarnog roka od pet godina. Suprotno zaključku suda, u trenutku smrti pok. CL, nastupio je zastoj zastare temeljem odredbe čl. 237. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), jer tužitelj nije znao za njegove nasljednike te nije postojala pravna mogućnost traženja prisilne naplate protiv istih sve do donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Stoga, je zastara anuiteta dospjela nakon smrti prednika tuženika počela teći pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju 17. travnja 2013., a od tada pa do pokretanja postupka 18. studenoga 2013. nije protekao petogodišnji zastarni rok, čak ni trogodišnji zastarni rok. Također ističe da je odredbom čl. 39. st. 1. Ovršnog zakona propisano što mora sadržavati ovršni prijedlog, a između ostalog mora sadržavati – ime i prezime, adresu i osobni identifikacijski broj ovršenika. Činjenica da se u odnosu na tuženike vodilo više postupaka radi isplate dugova iza pok. CL, a prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, nije od utjecaja na pravno pitanja zastare u trenutku smrti njihovog pravnog prednika. Tužitelj ističe da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je nastupila zastara tražbine tužitelja te se takvim tumačenjem zakona onemogućuje tužitelja u ostvarivanju njegovih prava na naplatu dospjelih nenaplaćenih potraživanja.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1456/2003 od 28. srpnja 2011. utvrđeno da je pravni prednik tuženika CL umro **.**.2003., te iz obrazloženja rješenja o nasljeđivanju proizlazi da su nasljednici vodili parnične postupke radi utvrđenja opsega ostavinske imovine iza pokojnog CL,

-da je Općinski sud u Karlovcu donio rješenje poslovni broj O-1456/2003 od 27.srpnja 2011., a potom dopunu rješenja o nasljeđivanju (list 4-6 spisa), s tim da je rješenje o naslješivanju postalo pravomoćno 17. travnja 2013.,

-da je čitanjem Zahtjeva za izdavanje Diners kartice utvrđeno da je Zahtjev za izdavanje kartice vlastoručno potpisao pravni prednik tuženika, a koju činjenicu vjerodostojnosti potpisa tuženici ne osporavaju,

-da je čitanjem dostavljenih računa utvrđeno da su nastali troškovi korištenjem Diners kartice radi plaćanja obročnom otplatom, a koja obročna otplata je pravnom predniku tuženika bila odobrena te je obroke za života po dospijeću i plaćao,

-da je uvidom u analitiku člana i dostavljene račune utvrđeno da je najstariji utuženi račun dospio 9. prosinca 2003. izdan 2. prosinca 2003. na iznos od 9.374,26 kn, dana 5. siječnja 2004. izdan je račun s dospijećem plaćanja 13. siječnja 2004. na iznos od 3.261,03, kn, dana 3. veljače 2004. godine izdan je račun s dospijećem dana 10. veljače 2004. na iznos od 17.014,65 kn , dana 2. ožujka 2004. izdan je račun na iznos od 2.171,00 kn s dospijećem dana 9. ožujka 2004. i dana 02. srpnja 2004. izdan je račun na iznos od 668,21 kn s dospijećem dana 10. srpnja 2004. ,

-da su tuženici naslijedili pokretnine i nekretnine iza pok. CL u jednakom omjeru (rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1456/2003. od 27. srpnja 2011.),

-da je pokrenut parnični postupak pred pred Općinskim sudom u Karlovcu poslovni broj P-1403/08, u pravnoj stvari tužitelja SL, protiv tuženika UL, GL i ŽL, nasljednika iza pokojnog CL, radi isplate iznosa od 107.295,70 kn te je proveden dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja vrijednosti imovine iza pokojnog CL ,

-da je pokrenut parnični postupak pred Općinskim sudom u Karlovcu pod poslovnim brojem P-217/08, u pravnoj stvari tužitelja DL, protiv tuženika UL, GL i ŽL, nasljednika iza pokojnog CL, radi isplate iznosa od 21.525,00 kn ,

- da je pokrenut parnični postupak pred Općinskim sudom u Karlovcu pod poslovnim brojem P-670/08, u pravnoj stvari tužitelja Karlovačke banke d.d., protiv tuženika UL, GL i ŽL, nasljednika iza pokojnog CL, radi isplate iznosa u visini od 11.144,05 kn ,

-da je pokrenut parnični postupak pred Općinskim sudom u Karlovcu pod poslovnim brojem P-152/14, u pravnoj tužitelja LL, protiv tuženika UL, GL i ŽL, nasljednika iza pokojnog CL, radi isplate iznosa u visini od 26.676,73 kn,

- da je pokrenut parnični postupak pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-6874/15, u pravnoj stvari tužitelja PBZ Card d.o.o., protiv tuženika UL, GL i ŽL, nasljednika iza pokojnog CL, radi isplate iznosa u od 11.568,11 kn,

- da je vrijednost stana površine 40,14 m2 kojeg je bio vlasnik pokojni CL (1/2 dijela bračna stečevina) 6.088,49 kn/m2.

- da je UL kao pravna slijednica pokojnog CL isplatila Croatia osiguranje d.d. iznos od 148.859,20 kn s osnova glavnice i iznos od 46.560,00 kn s osnova zateznih kamata odnosno ukupno 195.419,20 kn

- da je isplaćen iznos u visini od 31.331,35 kn PBZ Card d.o.o., te je potom tužba povučena u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-6874/2015,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-771/16 naloženo tuženicima isplatiti tužitelju SL iznos od 23.400,00 kn,

- da su tuženici osnovali sudski polog dana 14. studenog 2018. i uplatili iznos u visini od 16.811,10 kn u korist SL, radi isplate duga prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-771/16 (rješenje poslovni broj R1-180/2018 od 14. studenog 2018. godine),

-da je knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću, utvrđeno da preostalo dospjelo potraživanje tužitelja ukupno iznosi 28.593,17 kn,

-da je vještak očitujući se na primjedbe tužitelja naveo da je očitom omaškom umjesto iznosa od 16.857,79 kn naveo iznos od 13.857,79 kn u odnosu na potraživanje po računu 2/04 te navodi da ispravna visina potraživanja iznosi 16.857,79 kn, tako da ukupno potraživanje tužitelja po kreditnoj kartici ispravno iznosi 31.593,17 kn,

-da je čitanjem dopune nalaza i mišljenja vještaka Daria Jankovića, s kojim korištenjem dokaza se suglasio tužitelj na ročištu od 12. lipnja 2019., utvrđeno da ukupna vrijednost nekretnina naslijeđenih iza pok. CL nakon što je isplaćeno dugovanje Croatia osiguranju d.d. po Sporazumu o podmirenju duga od 20. lipnja 2012. i nakon što je uplaćen dug PBZ d.o.o., a koji je nastao temeljem korištenja American Express kartice iznosi ukupno 16.811,08 kn,

-da je vještak Zrinko Ručević u dopuni nalaza i mišljenja naveo da je procijenjena vrijednost imovine iza pokojnog CL u iznosu od 243.561,43 kn, da su pravni slijednici nakon smrti CL podmirili dugovanje prema Croatia osiguranje i prema PBZ Card d.o.o. Zagreb nakon čega je preostao neto naslijeđeni iznos imovine (vrijednost imovine umanjena za podmirene dugove) u iznosu od 16.811,08 kn,

-da su pravni slijednici pokojnog CL na poziv PU Karlovačke vratili oružje koje su naslijedili i to pištolj marke CZ i pušku, a koja činjenica sama po sebi ne utječe da se ne bi utvrđivala vrijednost oružja kako to tvrde tuženici, međutim tuženici na kojima je bio teret dokaza nisu dostavili dokaz o visini vrijednosti nasljeđenog oružja niti provođenje takvog dokaza predlaže tužitelj,

-da je čitanjem dopisa Karlovačke banke d.d. utvrđeno da pravni sljednici tj. nasljednici iza pok. CL nisu naslijedili novčana sredstava na žiro računu koji se vodio kod Karlovačke banke d.d. Karlovac dok su naslijedili na štetnoj knjižici iznos od 0,36 kn i po deviznoj knjižici iznos od 4,57 eur,

-da je čitanjem dopisa InterCapital Zagreb utvrđeno da vrijednost nasljeđene imovine u odnosu na udjele pokojnog KL iznosi 14.089,99 kn. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da vrijednost naslijeđene imovine iza pok. CL bila po štednoj knjižici 0,36 kn, po deviznoj knjižici iznosi 4,67 eur i po udjelima pok. Mile Rupčića 14.089,99 kn, odnosno ukupno 14.090,35 kn (1.870,11 eur), pa bi zahtjev tužitelja bio osnovan za iznos od 1.870,11 eur, dok bi preko tako utvrđene vrijednosti naslijeđene imovine tužbeni zahtjev bio neosnovan za iznos od 2.441,94 eur.

Međutim, utvrđuje da je nastupila zastara tražbine tužitelja, budući da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 18. studenoga 2013., dakle nakon proteka zastarnog roka od pet godina računajući od dana kada je nastupila zastara za svaki pojedini račun.

Pritom prema stajalištu suda prvog stupnja okolnost da ostavinski postupak nije dovršen pravomoćno do 17. travnja 2013. ne može predstavljati razlog za zastoj zastarijevanja naveden u odredbi čl. 237. ZOO-a. Naime, prema stajalištu suda prvog stupnja ostavinski postupak nije predstavljao nesavladivu prepreku da tužitelj sudskim putem ne bi mogao potraživati tražbinu koja je predmet spora imajući u vidu odredbu čl. 139., čl. 3. i č. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje ZN).

Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu temeljem računa ispostavljenih po osnovi korištenja Diners kartice u razdoblju od prosinca 2003. do srpnja 2004.

Tuženici su tijekom postupka istakli prigovor nedostatne vrijednosti ostavinske imovine, a što je sud prvog stupnja djelomično otklonio, ali su istakli i prigovor zastare.

Tužitelj u žalbi ne osporava utvrđene činjenice koje se tiču vrijednosti nasljeđene imovine iza pok. CL u iznosu od 243.561,43 kn kao ni činjenicu da su tuženici podmirili dugovanje prema Croatia osiguranje i prema PBZ d.o.o. Zagreb, nakon čega je preostao neto naslijeđeni iznos imovine od 16.811,08 kn za koji iznos su tuženici osnovali sudski polog u korist SL radi isplate duga po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-771/16.Također ne osporava da je vrijednost naslijeđene imovine iza pok. CL po štednoj knjižici 0,36 kn, po deviznoj knjižici 4,67 eur i vrijednost udjela u iznosu od 14.089,99 kn odnosno ukupno 14.090,35 kn (1.870,11 eur). Tužitelj, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, tvrdi da je došlo do zastoja zastare.

Sporno je, dakle pitanje – je li u okolnostima konkretnog slučaja u razdoblju od smrti pok. CL **.**.2003. do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju 17. travnja 2013., došlo do zastoja zastare, odnosno da li je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen javnom bilježniku 18. studenoga 2013. podnesen unutar zastarnog roka od pet godina.

Pravno shvaćanje suda prvog stupnja da nisu postojale nesavladive prepreke za podnošenje tužbe kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

Naime, prema odredbi čl. 237. ZOO-a zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Nesavladive prepreke su objektivne okolnosti koje sprječavaju vjerovnika u podnošenju tužbe, a prije svega to su okolnosti koje dovode do privremenog prestanka rada nadležnog suda pred kojim vjerovnik može ostvariti svoje potraživanje. U ovom slučaju nije utvrđeno da bi takve nesavladive prepreke da tužitelj sudskim putem ostvari svoje potraživanje, postojale.

Takva tvrdnja tužitelja, da je došlo do zastoja zastare nema uporište ni u odredbama Zakona o nasljeđivanju.

Naime, prema odredbi čl. 4. ZN-a umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik) (stavak 1.) Nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti. Stjecatelj nasljednog prava može ga se po odredbama ovog Zakona odreći, pa će se uzeti kao da ga nikada nije niti stekao (stavak 4.).

Prema odredbi čl. 5. ZN-a tko je naslijedio neku osobu njezin je sveopći pravni sljednik (stavak 1.). Ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo (stavak 2.). Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju (stavak 3.).

Prema odredbi čl. 122. ZN-a smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo, a isti učinak ima i proglašenje osobe umrlom.

Iz citiranih odredbi proizlazi da se nasljedstvo otvara smrću ili proglašenjem nestale osobe za umrlu kada dan otvaranja nasljedstva može biti dan smrti ostavitelja. Trenutkom ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavinska imovina te ostala prava i obveze vezano uz njegovo svojstvo nasljednika, osim ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi (čl. 129. st. 1. i 2. ZN-a).

Tako su tuženici postali zakonski nasljednici ostavinske imovine časom smrti pok. CL, dakle 7. prosinca 2003.

Pritom treba imati na umu da se ostavina sastoji od svega onoga što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti.

S obzirom na navedeno neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na to da nije mogao inicirati postupak pred nadležnim sudom, odnosno podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. CL.

U prilog tome govori i činjenica da, rješenje o nasljeđivanju nema konstitutivni karakter već je ono deklaratornog značaja s obzirom na već citirane zakonske odredbe o momentu nasljeđivanja, pa niti ne predstavlja pravni osnov stjecanja vlasništva nasljeđivanjem, niti utječe na činjenicu da su nesporno u trenutku smrti CL njegovi nasljednici bili UL ( supruga ), GL (kćer) i ŽL ( sin ), kako to proizlazi iz smrtovnice.

Također, odredbom čl. 32. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ), propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku (stavak 1.). Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik (stavak 2.).

Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da se odnosi na osobe koje nisu označene kao vjerovnici ili dužnici u ovršnoj ispravi na temelju koje se provodi ovrha, dakle ne u vjerodostojnoj ispravi iz čl. 31. st. 1. OZ-a. Ovo iz razloga, jer sama vjerodostojna isprava predstavlja osnov za ishođenje ovršne isprave (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) protiv osobe na koju se ta isprava odnosi, a koja je u konkretnom slučaju preminula, pa slijedom toga, po mišljenju ovog suda, na temelju vjerodostojne isprave u kojoj je naznačeno dugovanje preminule osobe, pravnog prednika tuženika iz ugovornog odnosa sa tužiteljem i rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti, ne bi bili ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, a onda ni utemeljeni razlozi tužitelja da ne bi mogao pokrenuti prisilnu naplatu svoje tražbine bez pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju.

Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio osnovanim prigovor zastare, odnosno otklonio tužiteljevu argumentaciju da je došlo do zastoja zastare. Zastara je u odnosu na najkasnije dospjeli račun počela teći 11. srpnja 2004., a tužitelj je predmetni postupak radi naplate svoje tražbine pokrenuo 18. studenoga 2013. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku tj. po proteku petogodišnjeg zastarnog roka kako u odnosu na najkasnije dospjeli račun u srpnju 2004., tako i u odnosu na ranije dospjele račune u prosincu 2003., siječnju, veljači, ožujku 2004.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 20. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan