Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7857/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RO, zbog prekršaja iz članka 13. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog RO podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj Pp-1653/2024 od 19. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenog RO, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda, te se na temelju odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni RO (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐA OD OPTUŽBE
da bi
•dana 16. kolovoza 2024. godine, u 03,36 sati, u Kozicama, policijske službenike vrijeđao i omalovažavao riječima: „Što vi sada hoćete, vi u policiji ste svi obični kreteni“
•dakle, omalovažavao i vrijeđao službene osobe prilikom vršenja službe
•pa da bi time počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
II. Žalba okrivljenog RO u odnosu na djelo prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je bespredmetna.
III. Uslijed odluke iz točke I., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenom RO za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji je proglašen krivim pod oznakom A) izreke pobijane presude izriče kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) dana, te na temelju odredbe članka 44. i članka 46. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini prekršaj za koji bi mu bila izrečena ista ili stroža kazna, dok će se u slučaju opoziva uvjetne osude u istu, na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunati vrijeme oduzimanja slobode 16. kolovoza 2024., a za prekršaj iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.) za koji je proglašen krivim pod oznakom C) izreke pobijane presude izriče novčana kazna od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku 15 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
IV. Žalba okrivljenog RO u odnosu na djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
V. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni RO obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 8 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici broj Pp-1653/2024 od 19. kolovoza 2024., okrivljeni RO proglašen je krivim za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog red i mira za koji mu je utvrđena kazna zatvora od pet dana, prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji mu je utvrđena kazna zatvora od devet dana, tako da mu je izrečena ukupna kazna zatvora od četrnaest dana, u koju je uračunato vrijeme lišenja slobode bez navođenja vremenskog okvira, a potom primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od šest mjeseci, te prekršaja iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna od 660,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od dva mjeseca, u koju zaštitnu mjeru se uračunava trajanje mjere opreza, dok je plaćanja troškova prekršajnog postupka oslobođen.
2.Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni RO osobno, zbog nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije.
3.Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti i u odnosu na žalbene navode.
5.Prvenstveno valja navesti da je prvostupanjski sud potpuno pogrešno interpretirao i primijenio na sastavljanje pobijane presude odredbu članka 59. stavak 2. Sudskog poslovnika (Narodne novine broj 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23., 122/23., 55/24. i 136/24.), koja propisuje da ukoliko izreka sudske odluke ima više dijelova, dijelovi se označavaju rimskim brojevima (I, II, III,…), pa je tako brojevima i ostalim oznakama (A, B i C) nejasno i nepovezano razdvajao pojedine dijelove izreke presude i u konačnici okrivljenika proglasio krivim za prekršaj A), prekršaj B) i prekršaj C). Budući u taj dio presude ovaj sud sukladno odredbi članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ne može zadirati, u ovoj odluci, bilo je neizbježno koristiti oznake onako kako je zadano izrekom pobijane presude.
6.Ispitujući prije svega pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrdio je povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. Prekršajnog zakona u odnosu na prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u izreci pobijane presude označen kao prekršaj B), budući to djelo na način na koji je riješen predmet optužbe, nije prekršaj.
7.Prvostupanjski sud je činjenični opis prekršaja optužnog prijedloga tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave virovitičko podravske, Policijske postaje Slatina, broj 511-16-07-2/46-PSK-756/2024 od 16. kolovoza 2024., pravno označenih kao prekršaji iz članka 13. i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nekritički, a potom i nepravilno razdvojio na način da je okrivljenika pod oznakom B) proglasio krivim za djelo prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pri tome iz inkriminacije ispustivši zakonski opis prekršaja odnosno obavljanje službene dužnosti, u konkretnom slučaju opisano na način „prilikom postupanja policijskih službenika“.
8.Da je pristupio optužnom prijedlogu kritički i svestrano, nevezan pravnom oznakom tužitelja, a istovremeno u obvezi zadržati objektivni identitet optužbe i u cijelosti riješiti predmet optužbe, prvostupanjski sud je trebao uvidjeti da se u konkretnom slučaju radi o dva prekršaja u stjecaju i to prekršaju iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i prekršaju iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti o prometa na cestama. U odnosu na djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ono u konkretnoj inkriminaciji nije u stjecaju s prekršajem iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući se radi o događaju koji predstavlja logičnu i životnu cjelinu imajući u vidu mjesto i vrijeme počinjenja, pri čemu je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojeg čini onaj tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja. Radi se o prividnom stjecaju djela prekršaja iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u njegovom pojavnom obliku konsumpcije, kada se ispunjenjem glavnog prekršaja ujedno ostvaruju i obilježja sporednog (lex consumes derogat legi consumptae), ali ne postoji potreba da se počinitelj dvostruko kažnjava i za sporedni prekršaj. Oblik konsumpcije u konkretnom slučaju je tzv. nekažnjivo prateće djelo odnosno inkluzija. Riječ je o situaciji da počinitelj istovremeno čini dva prekršaja, ali je drugi prekršaj zbog nižeg stupnja neprava zanemariv u odnosu na prvi te nije potrebno kažnjavanje počinitelja za taj drugi prekršaj kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja.
9.Međutim, unatoč navedenom, uslijed izostanka žalbe tužitelja, ovaj sud postupajući po žalbi okrivljenika, a imajući u vidu rješidbu prvostupanjskog suda, mogao je jedino donijeti odluku iz točke I. izreke presude i okrivljenog RO osloboditi u odnosu na djelo prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
10.U odnosu na žalbu, prvenstveno valja navesti da se ista poziva na zakonske osnove pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, postupak je proveden sukladno odredbi članka 171. a Prekršajnog zakona, slijedom čega je sukladno odredbi članka 194. stavak 2. Prekršajnog zakona, presudu moguće pobijati isključivo zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama. U suštini, sadržajno i smisleno okrivljenik i je nezadovoljan isključivo izrečenom zaštitnom mjerom iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa će mu se u tom smislu i odgovoriti.
11.Prethodno, imajući u vidu odluku iz točke I. izreke, po službenoj dužnosti valjalo je preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni. U cijelosti je prihvaćena po prvostupanjskom sudu izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura za djelo prekršaja iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i primijenjena mjera upozorenja za djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, imajući u vidu prethodnu kažnjavanost za iste odnosno istovrsne prekršaje. Pri tome valja naglasiti da je ovaj sud za djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira valjano izrekao kaznu zatvora od pet dana, te na istu primijenio uvjetnu osudu i rok provjeravanja. Tek u slučaju opoziva uvjetne osude biti će izvršeno uračunavanje lišenja slobode, pri čemu je prvostupanjski sud propustio navesti konkretni vremenski okvir lišenja slobode, a ovom odlukom je i to otklonjeno.
12.Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, kao i ocjenjujući osnovanost žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju, a s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, zaštitna mjera opravdano izrečena kako bi se njome otklonili uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, jer je činjenjem ovog, jednog od najtežih prometnih prekršaja, okrivljenik ugrozio sigurnost ostalih sudionika u prometu i imovinu. U tom pravcu se isključivo kao neosnovani mogu otkloniti zahtjevi okrivljenika da mu se ukine zaštitna mjera kako bi mogao prevoziti članove obitelji. U konačnici ista je i određena u gotovo minimalnom trajanju, te ničim nije dovedena u sumnju.
13.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14.Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 20. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
