Poslovni broj: Usž-3288/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CT, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Vinko Ljubičić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3315/2023-6 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 3315/2023-6 od 24. svibnja 2024.

II. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363-03/22-0003/0052, URBROJ: 2181/1-10/15-23-0002 od 24. listopada 2023.

III. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Općine Dugi Rat, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-361-02/22-01/01, URBROJ: 2181/22-03/4-23-21 od 1. rujna 2023.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave ove presude tužiteljici nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 3.750,00 € (tritisućesedamstopedeset eura).

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363-03/22- 0003/0052, URBROJ: 2181/1-10/15-23-0002 od 24. listopada 2023., dok je rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv Splitsko- dalmatinske županije, Općine Dugi Rat, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I- 361-02/22-01/01, URBROJ: 2181/22-03/4-23-21 od 1. rujna 2023.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje završene zahtjevne višestambene zgrade, ukupnog obujma 1.191,82 m[3] , izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u iznosu od 6.328,56 €, odnosno u iznosu od 5.695,70 € uz popust od 10%.

2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv osporene presude iz svih zakonskih razloga te u bitnom navodi da tijekom upravnog spora nisu izvedeni predloženi dokazi radi čega činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Ističe da joj tijekom postupka nije omogućeno izjašnjavanje niti o jednoj činjenici čime je povrijeđeno načelo saslušanja stranke kao i da obrazloženje rješenja tuženika nije u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. dalje ZUP). Ističe prigovor zastare. Prema mišljenju tužiteljice rješenje o izvedenom stanju kojim je ozakonjena predmetna zgrada doneseno je 2014. godine radi čega je zastara počela teći istekom te godine. Budući da apsolutna i relativna zastara nisu nastupile do 1. srpnja 2017., smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje Opći porezni zakon (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. dalje OPZ/16). Uzimajući u obzir članak 108. OPZ/16 zaključuje da je šestogodišnji rok istekao prije dopisa od 14. siječnja 2022. kojim se dostavljaju isprave prvostupanjskom tijelu radi obračuna komunalnog doprinosa. Osporava i utvrđenu obvezu plaćanja komunalnog doprinosa obzirom da je podmirila naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade. Ukazuje da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno vrijeme izgradnje predmetnog objekta te da iz svih predloženih i provedenih dokaza jasno proizlazi da je predmetna građevina izgrađena u razdoblju od 1977. do 1980. godine. Iznosi sadržaj niz odluka Ustavnog suda koje upućuju na pravo na pravično suđenje obzirom da je u konkretnom slučaju bez izvođenja geodetskog i građevinskog vještačenja obračunata pogrešna visina iznosa komunalnog doprinosa. Pored navedenog ističe i pogrešnu primjenu podzakonskih propisa prilikom obračuna komunalnog doprinosa. Slijedom navedenog predlaže da se povodom njezine žalbe preinači prvostupanjska presuda, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova spora od 500 bodova uvećano za iznos PDV-a, podredno da vrati predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS), ovaj Sud smatra da je presuda prvostupanjskog suda nezakonita.

6. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13.) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Prema stavku 4. citiranog članka Zakona, nadležno upravno tijelo dužno je tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.

7. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenja prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog komunalnog odjela istog tijela obračun komunalnog doprinosa dopisom, koji je zaprimljen u Općini Dugi Rat 18. siječnja 2021., u prilogu kojeg je dostavio rješenje o izvedeno stanju, arhitektonsku snimku izvedenog stanja te presliku zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Iz navedenog dopisa Odjela za graditeljstvo prvostupanjskog tijela proizlazi da o toj radnji tužiteljica nije obaviještena.

8. Stoga se u okolnostima konkretnog slučaja prva radnja u postupku ne može smatrati zaprimanje podataka potrebnih za obračun komunalnog doprinosa, koje podatke je dostavilo tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju obzirom da o toj radnji stranka, tužiteljica, nije imala saznanja niti se na isto mogla očitovati pa je u konkretnom slučaju postupak započet nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 68/18., 110/18., 32/20.) odnosno nakon 4. kolovoza 2018., zbog čega je trebalo primijeniti taj Zakon, a ne Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 1995. godine.

9. Budući da odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2018., ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnih doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika, a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.) s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 29. veljače 2014., postalo pravomoćno (a time i izvršno) 29. rujna 2014., te da je sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015., što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja tuženika 24. listopada 2023., protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona za utvrđenje te obveze.

11. Kraj takvog stanja stvari, u pravu je tužiteljica kada ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, zbog čega je ovaj Sud žalbu i tužbeni zahtjev usvojio te je poništio osporenu presudu i upravna rješenja, jer nisu utemeljena na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

12. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom upravnom sporu, jer je njezina žalba usvojena i osporeni akti poništeni, to je, sukladno članku 79. stavku 1. i stavku 4. ZUS-a, ovaj Sud tužiteljici priznao troškove upravnog spora u zatraženom iznosu, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 €, pristupa na raspravu (održanu 22. svibnja 2024.) u iznosu od 1.000,00 €, te sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 €, što, uvećano za PDV ukupno iznosi 3.750,00 €, a koji troškovi padaju na teret tuženika, koji je spor izgubio.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković