Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž Ob-224/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Čopor, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Čopor i Sara Lacko iz Varaždina, protiv tuženika RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici iz Varaždina, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-17/2019-91 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalba tužiteljice i žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-17/2019-91 od 14. lipnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da ½ čkbr. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 703 m2, koja se sastoji od dvorišta površine 578 m2, kuće za odmor površine 68 m2, nadstrešnice površine 30 m2 i podzemne zgrade površine 27 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakog u ½ dijela.

II. Utvrđuje se da čkbr. [katastarska čestica] Vinograd [adresa], površine 1289, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakog u ½ dijela.

III. Utvrđuje se da čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak [adresa] površine 1154 m2 i čkbr. [katastarska čestica] Vinograd [adresa] površine 1385, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakog u ½ dijela.

IV. Tuženik RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (prije [adresa]), dužan je trpjeti upis prava vlasništva na nekretnini: ½ čkbr. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 703 m2, koja se sastoji od dvorišta površine 578 m2, kuće za odmor površine 68 m2, nadstrešnice površine 30 m2 i podzemne zgrade površine 27 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ½ dijela.

V. Tuženik RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (prije [adresa]), dužan je trpjeti upis prava vlasništva na nekretnini: čkbr. [katastarska čestica] Vinograd [adresa], površine 1289, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ½ dijela.

VI. Tuženik RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (prije [adresa]), dužan je trpjeti upis prava vlasništva na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak [adresa] površine 1154 m2 i čkbr. [katastarska čestica] Vinograd [adresa] površine 1385, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ½ dijela.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu da ½ čkbr. [katastarska čestica] Pod starim gradom ukupne površine 703 m2, koja se sastoji od dvorišta površine 578 m2, kuće za odmor površine 68 m2, nadstrešnice površine 30 m2 i podzemne zgrade površine 27 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svakog u ½ dijela, kao i da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na toj ½ čkbr. [katastarska čestica], kao neosnovan.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

"Utvrđuje se da 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (EII), ETAŽA II koja se sastoji od stambenog prostora u prizemlju: garaža 14 m2; Potkrovlja: hodnik 13 m2, balkon 3 m2, kupaona 7 m2, wc 1 m2, soba I 14 m2, soba II 21 m2, soba III 21 m2, kuhinja 15 m2, ostava 2 m2, ukupne površine 111 m2, upisano u čkbr. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog u ½ dijela.

Tuženik RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan je trpjeti upis prava vlasništva na nekretnini: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (EII), ETAŽA II koja se sastoji od stambenog prostora u prizemlju: garaža 14 m2. Potkrovlja: hodnik 13 m2, balkon 3 m2, kupaona 7 m2, wc 1 m2, soba I 14 m2, soba II 21 m2, soba III 21 m2, kuhinja 15 m2, ostava 2 m2, ukupne površine 111 m2, upisano u čkbr. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tužiteljice BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ½ dijela.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročene parnične troškove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana, pod prijednjom ovrhe.", kao neosnovan.

IX. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.".

2.Protiv toč. VII., VIII. i IX. citirane odluke kojima je odbijen tužbeni zahtjev i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se, sukladno žalbenim navodima u pobijanom dijelu presuda preinači prihvaćanjem zahtjeva i obvezivanjem tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici.

2.1.Na žalbu tužiteljice odgovorio je tuženik predlažući je odbiti kao neosnovanu.

2.2.Protiv toč. I., II., III., IV., V. VI. i IX. citirane presude kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev i stranke obvezane snositi svoje troškove žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 7., 8. i čl. 219. ZPP-a te povrede pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog pogrešne primjene odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a u pogledu odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova tuženiku, podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.3.Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

3.Žalba tužiteljice nije osnovana.

3.1.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nekretnine označene kao: čkbr. [katastarska čestica] Pod starim gradom ukupne površine 703 m2, koja se sastoji od dvorišta površine 578 m2, kuće za odmor površine 68 m2, nadstrešnice površine 30 m2 i podzemne zgrade površine 27 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; čkbr. [katastarska čestica] Vinograd [adresa], površine 1289, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak [adresa] površine 1154 m2 i čkbr. [katastarska čestica] Vinograd [adresa] površine 1385, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (EII), ETAŽA II koja se sastoji od stambenog prostora u prizemlju: garaža 14 m2; Potkrovlja: hodnik 13 m2, balkon 3 m2, kupaona 7 m2, wc 1 m2, soba I 14 m2, soba II 21 m2, soba III 21 m2, kuhinja 15 m2, ostava 2 m2, ukupne površine 111 m2, upisano u čkbr. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavljaju bračnu stečevinu stranaka za po ½ dijela uz zahtjev za trpljenje tuženika da se izvrši upis suvlasništva predmetnih nekretnina za ½ dijela na ime tužiteljice.

5.U provedenom postupku u bitnom je utvrđeno:

-kako su stranke sklopile brak 5. rujna 1992. koji je razveden presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P Ob-278/18 i odluka o tome postala pravomoćna 12.veljače 2019.,

-kako su sve sporne nekretnine stečene tijekom trajanja bračne zajednice, a sve upisane kao isključivo vlasništvo tuženika,

-kako je tuženik od svog strica ABC. darovanjem stekao ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je kupoprodajnim ugovorom od 16. srpnja 2003. (list 24-25 spisa), LM (sin tuženikova pok. strica SM) prodao tuženiku ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište Pod [adresa] sa 575 m2, ½ dijela, čkbr. [katastarska čestica] dvorište Pod [adresa] sa 123 m2, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] vinograd sa 1385 m2 i čkbr. [katastarska čestica] voćnjak od 1154 m2, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i vanknjižno vlasništvo čkbr. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 1289 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 37.500,00 kuna,

- kako je prema povijesnom izvatku iz zemljišnih knjiga (list 146 spisa) vidljivo da su čkbr. [katastarska čestica] spojene u čkbr. [katastarska čestica] od 703m2, u koju nekretninu su vršena ulaganja za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, čiji su opseg stranke prikazivale različito,

-kako je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Tomislava Žanića, dipl. ing. građevinarstva u TD-u RUKING d.o.o. iz [adresa], koji je vještvo izradio temeljem po strankama danog opisa stanja nekretnina u k. o. [katastarska općina] u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju od 13. veljače 2003. i ugovora o kupoprodaji od 16. srpnja 2003. te njihovih navoda „u zaključku" (list 298 spisa, korigiran na ročištu 7. veljače 2024.), tržišna vrijednost nekretnina-kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a kao jedne cjeline u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju od 13. 2. 2003. i Ugovora o kupoprodaji od 16. 7. 2003. izrazio u iznosu od 116.000,00 eura, u trenutku prestanka braka stranaka 12. 2. 2019., prema stanju nekretnine po izjavi tuženika-24.800,00 eura, a prema izjavi tužiteljice-59.400,00 eura“,

-kako je dana 6. srpnja 1994. između tuženikovog oca AM i tuženika sklopljen Ugovor o uzajamnim odnosima vlasnika posebnih dijelova zgrade prema kojem je zgrada u [adresa] na čkbr. [katastarska čestica] podijeljena na dva posebna dijela i to Etažu I. koja se sastoji od stambenog prostora u podrumu i prizemlju, garaže u prizemlju sveukupne površine 180 m2 čiji je vlasnik AM i Etažu II. koja se sastoji od stambenog prostora u potkrovlju i garaže (II) u prizemlju sveukupne površine 111m2 čiji je vlasnik RM (ovdje tuženik), na temelju kojeg ugovora je i izvršena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama,

-kako su se tijekom 1994. izvodili radovi na Etaži II. zgrada u [adresa], na čkbr. [katastarska čestica], čiji su opseg i financiranje stranke prikazivale različito.

6.Polazeći od nespornog među strankama i baš da ½ kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja posebnu imovinu tuženika stečenu darovanjem 2003., dok je preostala ½ predmetne kčbr. [katastarska čestica] kupljena iste godine sredstvima stranaka stečenim radom tijekom bračne zajednice stranaka, a da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) tužiteljica na suvlasničkom dijelu tuženika nije stekla suvlasništvo, sud prvog stupnja je utvrdio da bračnu stečevinu stranaka čini ½ kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to svakog u ½ dijela te obvezao tuženika trpjeti upis tužiteljice u zemljišnim knjigama za ½ dijela (toč. I. i IV.), dok je u preostalom dijelu u odnosu na ½ dijela čkbr. [katastarska čestica], tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan (točka VII. izreke).

6.1.U odnosu na kčbr. [katastarska čestica] te 1149 k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je vlasništvo istih za cijelo stečeno kupoprodajom od 16. srpnja 2003. sredstvima stranaka ostvarenim radom i predstavlja njihovu bračnu stečevinu, svakog u ½ dijela te u odnosu na te nekretnine u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev (točka II.,III. V. i VI. izreke).

6.2.Glede nekretnine u k. o. [katastarska općina] i baš 2. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (EII), ETAŽA II koja se sastoji od stambenog prostora u prizemlju: garaža 14 m2; Potkrovlja: hodnik 13 m2, balkon 3 m2, kupaona 7 m2, wc 1 m2, soba I 14 m2, soba II 21 m2, soba III 21 m2, kuhinja 15 m2, ostava 2 m2, ukupne površine 111 m2, upisano u čkbr. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud prvog stupnja je, polazeći od iskaza same tužiteljice zaključio da u vrijeme izvođenja radova nije postojao sporazum između tužiteljice i tuženikovog prednika kao vlasnika nekretnine, a ni tuženika, o tužiteljičinom suvlasništvu na ETAŽI II.

6.3.Stoga je, uzev u obzir da je temeljem Ugovora o uzajamnim odnosima od 6. srpnja 1994. uknjiženo vlasništvo tuženika za cijelo na ETAŽI II, a da tužiteljica izvedenim radovima nije stekla suvlasništvo, smatrao osnovanim prigovor tuženika da je ETAŽA II njegova posebna imovina, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako ETAŽA II predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, odbio kao neosnovan (točka VIII. Izreke).

7.Takva odluka prvostupanjskog suda je u cjelini je pravilna i zakonita.

8.U konkretnom su slučaju, s obzirom da je bračna zajednica stranaka trajala od 5. rujna 1992. do 12. veljače 2019. mjerodavni propisi koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja bračne imovine.

9.S obzirom da su stranke zaključile brak 1992., na njihove se imovinske odnose glede stjecanja bračne imovine u k. o. [katastarska općina] (1994.) ima primijeniti Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 59/90 i 45/98 - dalje: ZBPO koji je u primjeni od 1. siječnja 1979.), prema kojem se u čl. 277. određuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine, njihova zajednička imovina u kojoj se veličina suvlasničkih dijelova bračnih drugova utvrđivala prema njihovim pojedinačnim doprinosima (radom i sredstvima, čl. 287. st. 1.) u stjecanju te imovine. ZBPO je na snazi bio sve do 1. srpnja 1999. kada je stupio na snagu Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 162/98, ObZ), prema kojem je sadržajno istovjetno određen pojam imovine stečene radom tijekom bračne zajednice ili potječe od te imovine s razlikom da se smatra bračnom stečevinom (čl. 252. ObZ), dok je, sukladno odredbi čl. 253. st. 1. ObZ bila propisana zakonska presumpcija da su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine na jednake dijelove, ako nisu drugačije ugovorili. Nadalje, odredbom čl. 361. st. 2. ObZ-a propisano je da se danom primjene ObZ-a ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima.

9.1.Stoga se ta odredba odnosi na imovinu stečenu do dana primjene ObZ, što je u skladu s temeljnim načelom pravnog poretka o zaštiti stečenih prava. Navedeni ObZ, koji se glede stjecanja bračne stečevine nije mijenjao kasnijim propisima u primjeni je glede imovine u k. o. [katastarska općina].

9.2.Podredno su, ukoliko tim zakonima nije drugačije određeno, u primjeni i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ br 6, 36/90 koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i preuzet 8. listopada 1991. “Narodne novine“ 53/91, dalje:ZOVO) te Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje:ZV), pri čemu se, sukladno odredbi iz čl. 388 st. 2. ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

10.Među strankama je i u ovom stadiju postupka sporno jesu li nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva njihova zajednička imovina odnosno bračna stečevina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, kako tvrdi tužiteljica ili se radi o posebnoj imovini tuženika stečenoj po drugoj osnovi, u čemu ustraje tuženik.

11.Na žalbu tužiteljice:

12.Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom VII. i VIII. izreke kojima je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na nekretninu u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], u smislu ocjene osnovanosti istaknutog žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud, protivno žalbenim navodima tužiteljice, smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, u obrazloženju presude naveo iscrpne i detaljne razloge u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, koja utvrđenja su temeljena na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, pa sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude opravdava odluku sadržanu u izreci. Također nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a na koju žalba sadržajno ukazuje, jer se odluka temelji na sadržaju provedenih dokaza u postupku koje je prvostupanjski sud ispravno cijenio, kako to nalaže spomenuta odredba, i na temelju tako provedenih dokaza detaljno obrazložio svoj stav. Glede prigovora o tome da nisu izvedeni svi predloženi dokazi odgovoriti je kako je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako okolnosti na koje su predložene jesu utvrđene na drugi način ili nisu bitne za predmet spora, kao što je ovdje slučaj. Također se i glede nalaza i mišljenja vještaka, protivno žalbenim navodima, ne bi radilo o nezakonitom dokazu, budući je taj dokaz proveden sukladno odredbi iz čl. 250. do 253. ZPP-a, a inverzija podataka o procijenjenoj vrijednosti nekretnine u k. o. [katastarska općina] u vrijeme stjecanja i prestanka bračne zajednice nema značaj apsolutno ni relativno bitne povrede na koje se sadržajem žalbe upire jer se ne radi o odlučnoj činjenici i nije bila od značaja prilikom odlučivanja.

12.1.Također, nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13.Glede pobijane odluke pod točkom VII. izreke, prvostupanjski je sud prihvaćajući tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke, u preostalom dijelu kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka predstavlja preostala ½ kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (s osnova ulaganja u cijelu nekretninu, pa tako i u posebnu imovinu tuženika od ½ stečenu darovanjem, čime da je, kako smatra tužiteljica, višestruko uvećana vrijednost nekretnine) s istim suvlasničkim udjelom te da je tuženik obvezan trpjeti upis njezinog suvlasništva u zemljišnim knjigama za 1/2 dijela u tom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

13.1.Pravilno utvrđujući da ½ kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja posebnu imovinu tuženika stečenu darovanjem 2003., što među strankama nije ni sporno, te da je ½ kupljena iste godine zajedničkim sredstvima i radom stranaka stečenim tijekom trajanja bračne zajednice, nakon čega su vršena ulaganja na koja se tužiteljica poziva, prvostupanjski je sud valjanom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 156. ZV-a, koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 388. st. 2. ZV-a, tužbeni zahtjev u spomenutom dijelu kao neosnovan odbio.

14.Naime, člankom 156. stavak 1. ZV-a propisano je da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava (stavak 2.).

14.1.Ova je odredba u svakom slučaju primjenjiva u odnosu na ulaganja tužiteljice u spornu nekretninu nakon stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.), neovisno od toga jesu li odnosna ulaganja bila tolika i takva da su eventualno promijenila sućanstvo (samu bit) stvari, odnosno nakon toga svako takvo stjecanje, odnosno "povećanje" suvlasničkog dijela ulaganjem u suvlasničku nekretninu više nije bilo moguće. Drugim riječima, ako je između vlasnika nekretnine ili suvlasnika i onoga tko ulaže postignut sporazum da će budućim ulaganjem on postati vlasnik nekretnine, onda je opravdan zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini u koju je ulagano, a u protivnom je neopravdan.

14.2.Stoga, protivno žalbenim navodima tužiteljice, koja se poziva na ulaganja izvršena nakon stupanja na snagu i primjene ZV-a, ovdje nije u primjeni mogućnost stjecanja suvlasništva ulaganjem osnovom čl. 9. i 149. ZV-a, niti je od značaja vrsta i opseg ulaganja, već jedino iznimkom propisanom čl. 156. ZV - ostvarenje stvarnopravnog zahtjeva ako se vlasnik odnosno suvlasnik s time suglasio -, što prvostupanjski sud nije utvrdio, niti se na sporazum s tuženikom o stjecanju suvlasništva odnosno uvećanju suvlasničkog dijela ulaganjem, tužiteljica tijekom postupka ili u žalbi poziva.

15. Istina, odbijajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud se pozvao na “zaključak vještaka građevinske struke (na listu 298 spisa korigiran na ročištu od 7. veljače 2024.)“ ali bi iz sadržaja toč. 26. obrazloženja bilo zaključiti da navedeni ispravak nije imao u vidu jer se utvrđuje kako je sporna nekretnina u 2003. (vrijeme stjecanja) imala vrijednost od 116.000,00 Eura, a u trenutku prestanka braka stranaka 2019. prema stanju nekretnine po izjavi tuženika od 24.800,00 Eura, odnosno tužiteljice od 59.400,00 Eura.

15.1.Naprotiv, prema ispravku koji je usmeno iznio vještak i na koji se sud pozvao u pobijanoj odluci ali utvrđenje s istim nije uskladio (točka 26.) odnosno sadržaju nalaza vještaka na kojemu se temelji spomenuti zaključak o vrijednosti nekretnine istog vještaka proizlazi kako je vrijednost nekretnine u 2019. bila 116.000,00 Eura, u 2003., prema iskazu tuženika 59.400,00 Eura, a prema izjavi tužiteljice 24.800,00 Eura.

15.2.Međutim, ovako nespretno preokretanje redoslijeda podataka o vrijednosti u zadano vrijeme procjene, kakvo je izloženo u točki 26. i utvrđenje suda pozivom na zaključak vještaka o neosnovanosti tvrdnji tužiteljice da bi ½ vrijednosti darovanog dijela nekretnine tuženiku bila zanemariva, kako je to navedeno u toč. 27. nemaju obilježje bitne povrede odredaba parničnog postupka koje bi prema tužiteljici to dokazno sredstvo činili nezakonitim. To stoga što se sud prilikom odlučivanja o neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva uopće nije pozivao na vrijednost i vrijeme ulaganja u odnosu na stanje nekretnina u vrijeme ulaganja i prestanka braka, već samo na činjenicu ulaganja u nekretninu u suvlasništvu nakon stupanja na snagu ZV, uz materijalnopravni pristup temeljem odredbe iz čl. 156. ZV-a i ocjenu ispunjenja istom propisanih pretpostavki.

15.3.Dosljedno, ne radi se o nedostatku koji bi se odnosio na odlučne činjenice ni bilo kojem drugom nedostatku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog kojega se odluka ne bi mogla ispitati, na što se sadržajem žalbe neosnovano upire ili nedostatku iz čl. 354. st.1. koji je bio ili mogao biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

16.Glede pobijane odluke pod točkom VIII. kojom je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na nekretninu u k. o. [katastarska općina], tužiteljica u postupku tvrdi da je ETAŽA II koja se sastoji od stambenog prostora u prizemlju: garaža 14 m2. Potkrovlja: hodnik 13 m2, balkon 3 m2, kupaona 7 m2, wc 1 m2, soba I 14 m2, soba II 21 m2, soba III 21 m2, kuhinja 15 m2, ostava 2 m2, ukupne površine 111 m2, koji poseban dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom dijela cijele nekretnine čk.br.2501/6 [adresa] ukupne površine 487 m2, koja se sastoji od garaže površine 32 m2, dvorišta površine 340 m2 i kuće površine 115 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (u osnivanju)-tužbeni zahtjev je uređen u podnesku od 14. 2. 2022. (list 145 spisa), predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela.

16.1.Zahtjev temelji na tvrdnji da se u naravi radi o stanu u potkrovlju i garaži u prizemlju, izgrađenim u razdoblju od svibnja-lipnja do kraja listopada 1994. na već postojećoj kući prizemnici bez kata u vlasništvu tuženikova oca na kojoj su stranke po osnovi Ugovora o uzajamnim odnosima od 6. srpnja 1994. zaključenog između tuženikova oca i tuženika, zajednički nadogradile cijeli kat tj. predmetni stan i garažu vlastitim sredstvima tužiteljice ostvarenim prije braka te zajedničkim sredstvima stranaka ostvarenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

16.2.Tuženik navedeno poriče u bitnom tvrdeći kako su stranke podigle samo “dvije šare“ bočnih zidova da bi dobili visinu, nosivi zidovi su već bili formirani, izgrađene su pregrade te sve drugo u cilju osposobljavanja za stanovanje, što su sve financirali njegovi roditelji svojim zaradama i sredstvima kredita jer u stranke bile kratko u braku i bez sredstava za ulaganje.

16.3.Nije sporno da su se radovi izvodili tijekom 1994. te da su stranke stupile u posjed predmetne etaže. Nije sporno ni da je spomenuta gradnja obavljena na nekretnini-kući tuženikova oca s kojim je tuženik zaključio Ugovor o uzajamnim odnosima od 6. srpnja 1994. prema kojemu bi dio nekretnine u bitnom opisan kao Etaža I. pripao tuženikovu ocu, a Etaža II. tuženiku.

16.4.Sporno je je li tužiteljica ulagala u gradnju svoju posebnu imovinu, jesu li radovi financirani sredstvima stranaka stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili su ih financirali roditelji tuženika te je li postojala volja i namjera da stranke kao bračni drugovi učinjenim ulaganjima steknu suvlasništvo i u kojem opsegu.

17.Dodatno ranije navedenom imati je u vidu kako je odredbama ZBPO koji je ovdje u primjeni, bilo propisano da imovina bračnih drugova može biti i zajednička i posebna (čl. 276. ZBPO-a).

17.1.Za razliku od zajedničke imovine koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 277. ZBPO- a), imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, kao i imovina koju za trajanja bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u čl. 277. ZBPO-a (čl. 278. ZBPO-a).

18.Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da na strani tužiteljice nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje stvarnopravnog zahtjeva jer i po ocjeni ovog suda nije došlo do stjecanja osnovom odredbe iz čl. 277. ZBPO na koju se tužiteljica poziva.

19.To stoga što na navode tužiteljice o nadogradnji na nekretnini tuženikova oca i njezinih ulaganja u istu, valja reći da se samom dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrade radi o spajanju s nekretninom nečijih pokretnih stvari i/ili nečijeg rada, odnosno novca, pa primjenom pravila prirastanja (čl. 23. ZOVO-a) tuđih pokretnina, rada i novca nečijoj nekretnini, ne dolazi do stjecanja prava vlasništva takvom dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrade, ako se s tim nije suglasio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, kako je to valjano utvrdio i prvostupanjski sud.

19.1.Ako je pak u navedenim pretpostavkama s vlasnikom nekretnine ugovoreno stjecanje (su)vlasništva, bila bi riječ o stjecanju na temelju pravnog posla, a ne stjecanju ugrađivanjem, ulaganjem i sl. (tako i VSRH u odluci Rev-3018/2015 od 2. listopada 2019.)

19.2.Dakle, dogradnjom i adaptacijom u pravilu se ne može steći pravo suvlasništva, već eventualno obveznopravni zahtjev. Pri tome valja naglasiti da je u slučaju znatnijih ulaganja, ako je o tome postojala suglasnost vlasnika nekretnine, kao i ako su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava nastale bitne promjene u stanju i vrijednosti nekretnine, odnosno kada je prvobitna građevina u znatnijoj mjeri izmijenjena, pa zapravo niti ne postoji u izvornom obliku, ulaganjima moguće steći pravo suvlasništva.

19.3.Utvrđujući temeljem iskaza same tužiteljice da se o vlasništvu buduće nadogradnje ili dogradnje razgovaralo kada su već odnosi s tuženikovim roditeljima bili napeti, da tuženikov otac nije želio da tužiteljica uđe u polovicu vlasništva II. Etaže jer da je “neka snaha iz Završja nakon smrti supruga u kuću dovela dečka“, što je rezultiralo Ugovorom između njega u tuženika o stjecanju vlasništva u korist tuženika s kojim se suglasila, čime je tužiteljica potvrdila kazivanje tuženika kako je volja i namjera njegova oca kao vlasnika nekretnine bila da isključivo tuženik bude vlasnik II. Etaže te da roditelji nikad nisu dozvolili da bi tužiteljica bila suvlasnica, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da nije bilo volje na strani tuženikova oca kao vlasnika nekretnine da i tužiteljica stekne suvlasništvo na način kako to prikazuje.

19.4.Potvrdu navedenom zaključku naći je i u sadržaju Ugovora o uzajamnim odnosima od 6. srpnja 1994. zaključenom između tuženika i njegova oca u kojemu je isključivo tuženiku priznato suvlasništvo, a protivno žalbenim navodima tužiteljice, u provedenim dokazima nema utemeljenja žalbenoj tvrdnji kako je postojala volja i namjera da parnične stranke kao bračni drugovi, dakle i tužiteljica, ulaganjima steknu suvlasništvo te nekretnine i da se tuženikov otac ili tuženik s tim suglasio.

19.5.Naprotiv, utvrđeno je njegovo izričito protivljenje bilo kakvom suvlasništvu u korist tužiteljice i suglasnost za stvarnopravnim stjecanjem isključivo u korist tuženika za cijelo, što bi prema iskazima stranaka bilo uvjet za zaključenje ugovora i izvođenje radova, s kojim se tužiteljica suglasila.

20.Stoga je prvostupanjski sud u zakonito provedenom postupku na potpuno i pravilno utvrđeno odlučno činjenično stanje, koje žalbenim prigovorima s osnovom nije dovedeno u pitanje valjano primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev pod točkom VII. i VIII. Izreke, radi čega je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. ZPP-a).

Na žalbu tuženika:

21.Protivno žalbenim navodima, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen pod točkom I., II., III., IV., V. i VI. pobijana presuda niti postupak koji joj je prethodio nisu opterećeni bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koju tuženik želi ukazati. U tom dijelu sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a, za svoju odluku dao je dostatne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima koji nisu u proturječnosti s izrekom presude.

21.1.Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bil o moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na kojeg ukazuje tuženik.

21.2.Nije u pravu žalitelj ni kada se poziva na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 7. i 219. te čl. 8. i čl. 221.a. ZPP-a, a sadržajno i na odredbu čl. 220. st.1. ZPP-a, pri čemu u bitnome prigovara sudskoj ocjeni provedenih dokaza ili propustu ocjene pojedinih dokaza na način što joj suprotstavlja vlastitu ocjenu, a da pri tom s osnovom ne ukazuje u čemu i zbog čega bi sudska ocjena bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima. Sudska ocjena dokaza, koju je činio prvostupanjski sud i koju prihvaća ovaj drugostupanjski sud žalbom nije dovedena u sumnju jer nema propusta u ocjeni niti proturječja između obrazloženja prvostupanjske odluke i izvedenih dokaza.

21.3.Pri tome je navesti kako prilikom ocjene dokaza sud nije vezan nikakvim formalnim, zakonskim pravilima, već je jedini kriterij za utvrđivanje vjerodostojnosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage uvjerenje suca.

21.4.Međutim, sud je dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i usporediti ga s drugim dokazima te ocijeniti je li proturječi drugim dokazima ili se u bitnom točkama s njima podudara te usporediti dokaze i sa rezultatima cjelokupnog postupka i na temelju takve ocjene dokaza izraditi svoje uvjerenje je li neka činjenica postoji ili ne postoji, kako je prvostupanjski sud i postupio obrazlažući svoj stav u smislu čl. 8. i 220. st. 1. ZPP-a, a povredu pravila o teretu dokazivanja tuženik i ne obrazlaže niti je ovaj sud nalazi.

21.5.Iz žalbe tuženika proizlazi da isti preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka iako je ocjena dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP rezervirana isključivo za sud, a ne i za druge sudionike u postupku. Pri tome valja istaći da se žalbeni navodi u pogledu kvalitete iskaza svjedoka koje je sud prvog stupnja s pravom otklonio iscrpljuju samo u tome što se ti iskazi sagledavaju fragmentarno i u prilog tuženiku, a ne u njihovoj cjelini, kao što je to učinio prvostupanjski sud.

21.6.Također, ovaj žalbeni sud ocjenjuje kako u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

22.Nije sporno da je imovina u k. o. [katastarska općina] glede koje je tužbeni zahtjev prihvaćen stečena nakon 1. srpnja 1999. pa su glede stjecanja u primjeni materijalnopravni propisi ObZ odnosno ZV-a (čl. 388. st. 2. ZV).

23.Pravilno je sud prvog stupnja, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, uzimajući u obzir i nesporno odlučno činjenično stanje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, utvrdio da su nekretnine označene sa kčbr. [katastarska čestica] te 1149 K. O. [katastarska općina] bračna stečevina parničnih stranaka za cijelo odnosno i kčbr. [katastarska čestica] za ½ dijela i u tom dijelu valjanom primjenom materijalnog prava iz čl. 252. i čl. 253. st. 1. ObZ (koji je sadržajno istovjetan kasnijim propisima) prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje bračne stečevine sa suvlasničkim dijelom tužiteljice od 1/2 i trpljenje upisa prava suvlasništva u korist tužiteljice u tom dijelu.

24.Tuženik u postupku, što sada ponavlja u žalbi, tvrdi da su predmetne nekretnine njegova posebna imovina koju je stekao darovanjem od strica OM, inače vlasnika vikendice za cijelo (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) što da je odgovaralo faktičnom stanju diobe između braće OM, AM (tuženikovog oca) i SM obzirom da zemljišnoknjižno stanje nije bilo sređeno ni odgovarajuće faktičnom tako da je predmet kupoprodaje bio samo dio zemljišta, što da proizlazi i iz kupoprodajne cijene, te da je novčanim sredstvima koje mu je dao spomenuti stric, koji nije imao djece, s voljom i namjerom da on, tuženik, bude jedini vlasnik nekretnina u k. o. [katastarska općina] i tim sredstvima plati pripadajući dio nekretnina rođaku ĐM pok. SM, što je i učinio isplativši primljenim iznosom od 5.000,00 Eura zemljište, ali ne i vikendicu koja nije bila predmet kupoprodaje već darovanja.

25.Nije sporno da su stranke nakon stjecanja nekretnina temeljem Ugovora o darovanju od 13. veljače 2003. i Ugovora o kupoprodaji od 16. srpnja 2003. stupile u posjed nekretnina te vršile ulaganja do stanja izgrađenosti kakvo su prikazali na očevidu ograničavajući vrijeme ulaganja s danom 12. veljače 2019. kada je presuda o razvodu braka stekla svojstvo pravomoćnosti, time da su glede vrste i obujma radova poduzetih na nekretninama tijekom bračne zajednice različito iskazivali.

26.O tome što je bio predmet darovanja, odnosno kupoprodaje, prvostupanjski je sud odlučno činjenično stanje pravilno utvrdio brižljivom ocjenom iskaza svjedoka i stranaka te usporedbom sa saznanjima iz pribavljenih ugovora s bilješkama, uknjižbenog očitovanja tuženikova oca AM od 16. srpnja 2003. i rješenja Općinskog suda u Varaždinu O-392/00 od 2. svibnja 2000. kojim je raspravljena ostavinska imovina iza pok. SM, a kojega je temeljem zakona, odreke ostaviteljeve supruge VM i sina ŠM, za cijelo naslijedio sin LM.

27.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja da su ½ dijela kč. [katastarska čestica] (nakon spajanja kč. [katastarska čestica]) te cjelina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile ostavinska imovina iza smrti SM i predmet kupoprodaje između njegova nasljednika LM kao prodavatelja i tuženika kao kupca s kojim su u suprotnosti iskazi svjedoka na koje se tuženik poziva, posebno OM, čiji iskaz nije u skladu ni s ispravama o pravnim poslovima, bilješkama o isplati na ugovoru o kupoprodaji, sa cijenom prikazanom u ugovoru te deviznim iznosom danim za kupnju u njegovom i tuženikovom iskazu, niti je o osobi prodavatelja točno iskazivao, i po stavu ovog suda prvostupanjski je sud s osnovom otklonio kao neprihvatljive dokaze na koje se tuženik poziva.

28.Za svoju ocjenu utemeljenu na svestranoj analizi iskaza svjedoka, prvostupanjski je sud dao valjane i prihvatljive razloge, kako pozivom na sadržaj isprava u spisu, tako i smislenim tumačenjem kazivanja svjedoka, posebno OM za kojega je i po ocjeni ovog suda s osnovom zaključivao o neprihvatljivosti njegovog iskaza navodeći za to iscrpne i u svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

29.Žalbenim navodima tuženik u bitnome ponavlja tvrdnje izložene tijekom postupka kako sve nekretnine u k. o. [katastarska općina] predstavljaju njegovu posebnu imovinu, što nema uporišta u sadržaju spisa, kako je to prvostupanjski sud valjano utvrdio provedenim dokazima i njihovom valjanom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP-a za koju je dao valjane i prihvatljive razloge koje žalba ne čini upitnim.

30.Slijedom izloženog, čemu žalbeni navodi ne suprotstavljaju osnovane prigovore, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud valjano primijenio i materijalno pravo kada je utvrdio da su kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti kupljene zajedničkim sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, pa kako nijedna od strana i ne tvrdi da je među njima zaključen sporazum kojim bi regulirali pitanja stjecanja imovine tijekom braka na drugačiji način od propisanog, primjenom zakonske predmnijeve iz čl. 253. ObZ-a (koji je glede bračne stečevine sadržajno odgovarajući kasnijim propisima) tužiteljica je s osnovom utvrđena suvlasnicom za ½ dijela tako utvrđene bračne stečevine i tuženiku naloženo trpjeti upis prava vlasništva u njezinu korist u tom opsegu (čl. 35. st. 1. i čl. 103. i 109. Zakona o zemljišnim knjigama- Narodne novine 63/19,128/22 i 155/23), kao pod II. do VI. izreke prvostupanjske presude.

31.Također je pravilno utvrđeno da k.č 1148/2 k. o. [katastarska općina] nije posebna imovina tuženika kao u cijelosti stečena darovanjem od strane OM jer je potonji, kako proizlazi iz valjane ocjene provedenih dokaza, bio suvlasnik za ½ dijela, dok je u preostalom dijelu to bio njegov brat SM čiji je isključivi nasljednik LM svoj dio prodao tuženiku 2003. i bio isplaćen u kojem dijelu nije kupljena ni novcem koji bi OM eventualno tuženiku darovao, a na što se u odnosu na ovu nekretninu tuženik i ne poziva.

32.Tako promatrano, zanemarujući tvrdnju tužiteljice glede stjecanja ulaganjem u tu nekretninu, o čemu je već bilo riječi, proizlazi kako je 2003. ta nekretnina stečena darovanjem u ½ dijela u korist tuženika te kupoprodajom za ½ dijela, pa kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio te iscrpno obrazložio, koje razloge prihvaća i ovaj sud, da je kupnja obavljena zajedničkim sredstvima stranaka stečenih radom tijekom bračne zajednice, u dijelu teretnog stjecanja radi se o bračnoj stečevini s jednakim suvlasničkim udjelom stranaka kao bračnih drugova, slijedom čega je i u ovom dijelu u zakonito provedenom postupku sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno odlučno činjenično stanje valjano primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

33.Radi svega izloženog tuženikovu žalbu je u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu uz potvrdu pobijanog dijela prvostupanjske presude pod točkom I., II., III., IV., V., VI., primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

34.I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita te valjano utemeljena na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a jer je sud prvog stupnja imao u vidu da je tuženik tijekom postupka djelomično priznao tužbeni zahtjev za više nekretnina (pa je djelomičnom presudom na temelju priznanja poslovni broj: 2 P Ob-17/2019-23 od 21. travnja 2020. utvrđeno da kčbr. [katastarska čestica] šuma Pod [adresa] površine 4910 m2, upisana u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 2909 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), da kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 2287 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svakog u ½ dijela, a na kojim nekretninama je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva u korist tužiteljice u ½ dijela), a u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice je djelomično prihvaćen/odbijen, što su sve okolnosti koje i po stavu ovog suda opravdavaju primjenu citirane odredbe prema kojoj je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak, radi čega je žalbe stranaka valjalo odbiti kao neosnovane i u tom dijelu potvrditi pobijanu odluku (čl. 368. st. 1. u svezi sa čl. 380. st. 2. i 381. ZPP).

U Splitu, 20. studenog 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić