Poslovni broj: Usž-2635/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČP, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Perica Brainović, odvjetnik u Zagrebu, Avenija Dubrava 213, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Vinogradska 25, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5596/2023-7 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 5596/2023-7 od 20. svibnja 2024.
II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske KLASA: UP/II-363-03/22-04/294, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 29. rujna 2023.
III. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/15-008/4144, URBROJ:251-10-32/006-22-5-MK od 19. rujna 2022.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave ove presude tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 3.250,00 € (tritisućedvjestopedest eura).
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-363-03/22-04/294, URBROJ: 531-03-4- 23-2 od 29. rujna 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti (točke I. i II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/15-008/4144, URBROJ:251-10-32/006-22-5-MK od 19. rujna 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje nezakonito izgrađene stambene zgrade u [adresa], obujma 780,41 m3, na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnom iznosu od 24.973,12 kuna.
2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešnim smatra stav prvostupanjskog suda i upravnih tijela sukladno kojem tvrde da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisan zastarni niti prekluzivni rok nakon kojeg se ne bi moglo utvrđivati komunalni doprinos. Smatra takvo stajalište neprihvatljivim obzirom da je isto protivno načelu pravne sigurnosti, načelu stečenih prava i legitimnih očekivanja te zabrane retroaktivnog djelovanja propisa. Pojašnjava da je u konkretnom predmetu nastupila apsolutna zastara jer je od pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju (31. svibnja 2014.), do donošenja rješenja kojim mu je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa (19. rujna 2022.) proteklo više od osam godina. Tvrdi da sama činjenica što odredbama Zakona nije propisana posebna zastara za komunalni doprinos, ne znači da zastare nema, već da je onda propisana općim propisom, tj. Općim poreznim zakonom koji se primjenjuje na javna davanja. Citirajući odredbu članka 94. Općeg poreznog zakona te pozivom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4490/2016 naglašava da je stav suda kako nema zastare pri utvrđenju komunalnog doprinosa ustavnopravno neprihvatljiv i arbitraran jer zanemaruje načelo pravne sigurnosti za poreznog obveznika koji je u tom smislu izvrgnut poreznoj neizvjesnosti u nedogled. Slijedom svega navedenog predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se obustavi postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa te naknadi tužitelju troškove upravnog spora. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS), ovaj Sud smatra da je presuda prvostupanjskog suda nezakonita.
6. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13.) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Prema stavku 4. citiranog članka Zakona, nadležno upravno tijelo dužno je tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.
7. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je Upravni odjel za prostorno uređenje prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog komunalnog odjela istog tijela obračun komunalnog doprinosa dopisom od 16. veljače 2015. (zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela 11. svibnja 2015.), u prilogu kojeg je dostavio rješenje o izvedenom stanju, arhitektonsku snimku izvedenog stanja te presliku zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Iz navedenog dopisa Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo i komunalne poslove proizlazi da o toj radnji tužitelj nije bio obaviješten.
8. Stoga se u okolnostima konkretnog slučaja prva radnja u postupku ne može smatrati zaprimanje podataka potrebnih za obračun komunalnog doprinosa, koje podatke je dostavilo tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju obzirom da o toj radnji stranka, tužitelj, nije imao saznanja niti se na isto mogao očitovati pa je u konkretnom slučaju postupak započet nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 68/18., 110/18., 32/20.) odnosno nakon 4. kolovoza 2018., zbog čega je trebalo primijeniti taj Zakon, a ne Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00,129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje u tekstu: ZKG/95).
9. Budući da odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2018., ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnih doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika, a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarjeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.) s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).
10. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 30. travnja 2014., postalo pravomoćno (a time i izvršno) 31. svibnja 2014., te da je sukladno citiranoj odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015., što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja tuženika 29. rujna 2023., protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona za utvrđenje te obveze.
11. Kraj takvog stanja stvari, u pravu je tužitelj kada ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, zbog čega je ovaj Sud žalbu i tužbeni zahtjev usvojio te je poništio osporenu presudu i upravna rješenja, jer nisu utemeljena na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
12. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, jer je njegova žalba usvojena i osporeni akti poništeni, trebalo mu je pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi trošak zastupanja na ime troška sastava tužbe, zastupanja na ročištu održanom pred prvostupanjskim sudom 13. svibnja 2024. i žalbe, a koji iznos odmjeren u skladu s Tbr. 27 točka 1., 2. i 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), ukupno iznosi 3.250,00 €, a koji troškovi padaju na teret tuženika, koji je spor izgubio.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 20. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
